ANALIZA STANJA LJUDSKIH PRAVA 
U BOSNI I HERCEGOVINI

(Monitoring za period 1. januar - 1. decembar 2001.)

Prvih sest mjeseci ove godine karakterisali su organizovani nacionalisticki ataci na ustavni poredak u Bosni i Hercegovini i Mirovni sporazum iz Dejtona - Pariza, teroristicki napadi i nasrtaji na temeljna ljudska prava i slobode. Snage destrukcije tezile su stvaranju krajnje radikalne medjunacionalne atmosfere radi ostvarenja ratnih ciljeva - diobe BiH po nacionalnoj osnovi uz nove masovne zlocine i progone. U drugoj polovini godine stvaranje globalne antiteroristicke koalicije nakon zlocinackih napada na Njujork i Vasington 11. septembra imalo je neposrednog odraza i na BiH u  pozitivnom, ali i negativnom smislu.

Prvi dio godine bio je u znaku antiustavnog djelovanja HDZ radi stvaranja treceg (hrvatskog) entiteta. Vodjstvo Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) u BiH, na celu sa nekadasnjim clanom Predsjednistva BiH Antom Jelavicem, pobunilo se protiv Ustava Federacije BiH i Ustava BiH trazeci vansistemskim sredstvima ustavne promjene kojima bi se ocuvao monopolisticki politicki i ekonomski polozaj nacionalnih politickih stranaka po principu trodijelne Bosne i Hercegovine. HDZ je putem odluka nelegalnog Hrvatskog sabora donijela odluku o djelovanju van ustavnog poretka i uspostavljanju "Hrvatske samouprave" na prostoru dominacije HDZ BiH. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH i Hrvatski helsinski odbor u zajednickom saopstenju ostro su osudili ovakvo ponasanje HDZ zahtijevajuci da se rjesenja za sistemske i tekuce probleme traze iskljucivo unutar legalnih institucija vlasti i ukazujuci pri tom na znacaj dosljedne provedbe odluka Ustavnog suda BiH kojima se traze izmjene ustava Federacije BiH (FBiH) i Republike Srpske (RS) na liniji uspostave konstitutivnosti sva tri naroda (Bosnjaci, Srbi i Hrvati) i ravnopravnosti svih gradjana na cijeloj teritoriji drzave BiH. Dvije asocijacije su ukazale i na nekonzistentnost u politici aktuelnih vlasti u Hrvatskoj prema Bosni i Hercegovini. Naime, na jednoj je strani verbalna podrska cjelovitosti i suverenosti BiH i dobrosusjedskim medjudrzavnim odnosima, a na drugoj izjave politickih celnika unutar koalicije koje idu na ruku hrvatskim velenacionalistima. Relacije izmedju dvije zemlje opterecuje stav da vlasti Hrvatske imaju pravo posebne brige za Hrvate u BiH jer je tako odredjeno Ustavom Republike Hrvatske, sto je apsurd sam po sebi. Ne mogu se svojim ustavom uredjivati odnosi u drugoj drzavi. Na istoj liniji je i teza da takva briga prozilazi iz Dejtonskog sporazuma sto nije tacno jer susjedne drzave potpisnice tog akta prije svega imaju obavezu da postuju integritet i nezavisnost BiH. Vrh Rimokatolicke crkve u BiH svrstao se u vrijeme pokusaja stvaranja "hrvatske samouprave" uz HDZ podrzavajuci tako njegovo antiustavno djelovanje, pa presutno i pritiske i prijetnje Hrvatima koji djeluju unutar legalne vlasti, a koje su prerasle i u teroristicke akte prema drugacije mislecim Hrvatima.

Polaganje kamena - temeljca za obnovu porusenih dzamija u maju u Trebinju i Banjaluci  bio je povod za orkestriran divljacki napad srpskih ultrasa predvodjenih srpskim nacifasistima cetnicima. Na meti ekstremista posebno su bili Bosnjaci vjernici i to cak i starice i starci. Kamenovani Murat Badic pao je u komu i potom preminuo. Nasilje je bilo usmjereno i protiv politicara Bosnjaka, diplomata, medjunarodnih predstavnika i novinara.  Helsinski komitet za ljudska u BiH, Helsinski odbor za ljudska prava Srbije i Medjunarodna helsinska federacija u zajednickom saopstenju ocijenili su da je u Trebinju i Banjaluci ispoljena snazna vjerska i nacionalna netrpeljivost koja je prijetila da se pretvori u linc. Tri asocijacije smatraju da medjunarodna zajednica posljednjih mjeseci previdja da se nije odustalo od projekta "Velike Srbije", te da anahrona nacionalisticka politika crpi svoju snagu i iz stavova i ponasanja vrha Savezne Republike Jugoslavije koji nije ucinio ni jedan korak koji bi pokazao diskontinuitet s politikom bivseg jugoslovenskog rezima sa Slobodanom Milosevicem na celu. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH, Helsinski odbor za ljudska prava Srbije i Medjunarodna helsinska federacija, takodjer, naglasavaju da  Republika Srpska, stvorena na zlocinu i genocidu nad bosnjackim narodom, ne moze osigurati postovanje ljudskih prava i gradjanskih prava svih svojih gradjana. Ocita je odgovornost za novu provalu nasilja u RS Srpske demokratske stranke (SDS), koja se nije odrekla svoje ideologije i politike iz vremena kada joj je na celu bio optuzeni za ratne zlocine Radovan Karadzic, a koja je kljucni faktor vlasti u RS. Teror nad povratnicima nastavljen je i nakon nasilja u Trebinju i Banjaluci. Premijer Mladen Ivanic, inace lider Partije demokratskog progresa (PDP), nista nije ucinio na predupredjivanju nacionalistickih napada, a policija je djelovala neprofesionalno i u osnovi saucesnicki sa siledzijama. Policija se tako odnosila i u procesu identifikovanja vinovnika nasilja. Prisutne snage SFOR-a nisu intervenisale smatrajuci da bi to samo doprinijelo eskalaciji nasilja.

Kao reakcija na nasilje u Banja Luci i Trebinju u Sarajevu je doslo do okupljanja grupacija mladih islamista sa natpisima iz Kur'ana i odjecom karakteristicnom za radikalne muslimane u islamskim zemljama. Prosvjedi su uglavnom bili mirni, ali je bilo i militantnih grupa koje su uzvikivale sovinisticke parole protiv Srba i Hrvata i uznemiravale gradjane pozivajuci ih na okupljanje. Grupa mladica provocirala je srpske izbjeglice i raseljenike na medjuentiteskoj liniji u Sarajevu. Policija je u Kljucu  sprijecila tezu provalu bosnjackog revansizma pri cemu je povrijedjen i jedan imam. Na podrucju Kljuca bilo je dvadesetak uznemiravanja Srba, a jedan je teze povrijedjen. Agresivnu poruku netrpeljivosti prema hriscanima (krscanima) i Zidovima nakon nasilja u Trebinju i Banjaluci uputio je sarajevski muftija Husein efendija Smajic prilikom mevluda u Blagaju. U Prozoru su bosnjacki svatovi izvrsili tesku provokaciju prolazeci gradom sa crnom zastavam na kojoj je na arapskom pisalo "Pobjeda ili smrt". Uznemirenje bh. Hrvata na podrucju Bugojna izazvala je pojava teksta u brosuri povodom otvaranja dzamije, koju je finansirala Saudijska Arabija, a u kojem se tvrdi da Hrvata gotovo nema u Bugojnu i da je to muslimanski kraj, sto je na kraju rezultiralo protestnom notom ambasadi Saudijske Arabije u Sarajevu.

Posebno tezak vid krsenja ljudskih prava je manipulacija djecom koja se koriste u nacionalisticke svrhe, pa i fizicke napade na povratnike. Takav je slucaj bio u Modrici, a u posljednje vrijeme nas monitor izvjestava o napadima starijih maloljetnika Srba palicama na mlade Bosnjake. Ucenici osnovnih skola izmanipulisani su i u Stocu u okviru nacionalistickih nastojanja da se odvoje hrvatska i bosnjacka djeca u skolama i inace obeshrabre moguci povratnici i medjunacionalna koegzistencija.   

Pokretanje globalne antiteroristicke kampanje nije izazvalo otvoreno suprotstavljanje militantnih islamista u BiH, ali je bilo ispisivanja grafita sa simpatijama prema Osama bin Ladenu i spaljivanja americke zastave. Jedan policajac Bosnjak pozvan je na odgovornost zbog tablice na svom automobilu sa natpisom Bin Laden. Vijece ministara BiH i entitetske vlade su se promptno zajedno ukljucile u antiteroristicku kampanju formirajuci, uz ostalo, koordinaciono tijelo na nivou drzave. Ove aktivnosti uz medjunarodnu pomoc mogu koristiti BiH u eliminaciji teroristickih elemenata u BiH i snazenju sigurnosnog sistema na nivou BiH. Medjutim, neke akcije u traganju za teroristima u BiH koje su vodile snage SFOR-a uz ucesce FBI-a i domace policije bile su neodgovorno vodjene pa je u vezi s tim Helsinski komitet za ljudska prava u BiH upozorio na krsenje ljudskih prava u slucajevima neosnovanog pracenja, hapsenja, privodjenja i ispitivanja, prisluskivanja i sumnjicenja bez dokaza, te oduzimanja drzavljanstva bez pravne procedure i isporucivanja drzavama u kojim vazi smrtna kazna i zatvorenici se izlazu torturi. Komitet je bio organizator okruglog stola na ovu temu uz ucesce predstavnika institucija vlasti i nevladinih organizacija. Tom prilikom ostro su kritikovane domace vlasti, ali i pripadnici SFOR-a i IPTF-a zbog neovlastenog djelovanja i brutalnosti prema uhapsenicima.  

Represivne mjere visokog predstavnika prema politicarima opstrukcionistima nisu donijele zeljeni efekat jer se glavni politicki uticaj ostvaruje van institucija sistema posebno na prostorima vlasti SDS, HDZ i SDA. Dokazano je jos jednom da medjunarodni autoriteti nemaju konzistentan projekat provedbe Dejtonskog sporazuma na kljucnim pravcima - povratak izbjeglih i raseljenih lica i povrat imovine, fizicka i pravna sigurnost i ravnopravnost gradjana, hapsenje i kaznjavanje najtezih ratnih zlocinaca kao sto su to Radovan Karadzic i Ratko Mladic. BiH placa tesku cijenu zbog toga sto nije izvrsena denacifikacija. Naprotiv, srpski i hrvatski nacifasizam - cetnistvo i ustasstvo su ucinjeni politicki legitimnim. Ivanic je vratio u vlast na svim nivoima zaklete karadzicevce. Srpska prvoslavna crkva se tretira u RS kao drzavna institucija i sluzbena religija, a SPC je fakticki ideloski pokrovitelj srpskog velenacionalizma. Na prostoru dominacije HDZ slave se ratni zlocinci Hrvati. 

Stvoreno je nanovo negativno okruzenje za afirmaciju i zastitu ljudskih prava i sloboda. Nije okoncan vazan posao uskladjivanja entitetskih ustava sa Ustavom BiH kako bi se osigurala konstitutivnost sva tri naroda i jednakopravnost svih gradjana na cijelom drzavnom prostoru i eliminisao bilo kakav vid pravne diskriminacije gradjana.  Sporo se odvija reforma sudstva, policije i medija koji su u znatnoj mjeri, a negdje i potpuno manipulisani od nacionalistickih oligarhija.

Dolazak Demokratske alijanse za promjene na vlast na nivou drzave i Federacije BiH je pozitivna cinjenica kao i izgradnja partnerskih odnosa sa medjunarodnim faktorima. Medjutim, predizborna obecanja Alijanse su daleko od realizacije. Nije napravljen uocljiv pomak u funkcionisanju pravne drzave, vlast nije dovoljno uradila na stvaranju nezavisnog sudstva i neutralne administracije koja bi jednako tretirala sve gradjane. Ekonomsko - socijalna situacija je sve teza, preko 60 odsto stanovnistva zivi ispod granice siromastva. Uz nezaposlene najugrozeniji su penzioneri i invalidi. Drustvene okolnosti posebno pogadjaju zene koje su generalno u diskriminirajucem polozaju.

Sve krupne odluke i dalje donosi visoki predstavnik medjunarodne zajednice u BiH. Istodobno je ocito da medjunarodna mirovna misija nije na nivou organizovanosti i efikasnosti za postizanje stabilnih razultata na kljucnim pravcima Dejtonskog sporazuma. Povratak, mada intenziviran, nikako ne zadovoljava, spontani povratak nema dostatne organizovane podrske, sigurnost povratnika je nestabilna, tolerisu se teroristicki napadi na njih i svakovrsna diskriminacija prema njima.

Predsjednik Helsinskog komiteta za ljudska prava Srdjan Dizdarevic odbio je da se sastane sa specijalnim predstavnikom UN za ljudska prava u Bosni i Hercegovini i Saveznoj Republici Jugoslaviji Hozeom Kutiljerom zbog prijedloga i politickih rjesenja koja je Kutiljero zastupao uoci i na pocetku rata u BiH. Kutiljero se kao medijator EZ pocetkom 1992. godine zalagao za podjelu BiH na etnickom principu. Stav Dizdarevica podrzao je izvrsni direktor Medjunarodne helsinske federacije za ljudska prava Aron Rodes.

ZLOCIN I KAZNA

Nekadasanji predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije Slobodan Milosevic nasao se pred Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine pocinjenje na tlu bivse Jugoslavije (ICTY) zahavaljujuci saradnji novih vlasti u Srbiji koje su uhapsile i predale Milosevica. Izvodjenje najodgovornije licnosti za tragicna zbivanja  na tlu bivse Jugoslavije je od posebnog znacaja za rad Tribunala, medjunarodnopravne odnose i za normalizaciju stanja u regiji.

Optuznica Milosevicu, koji odbija da prizna legalitet Haskog suda i da imenuje branitelje, prosirivana je tri puta. Prvobitno se optuznica odnosila samo na Kosovo, potom je obuhvatila ratne zlocine u Hrvatskoj, pa opet nove optuzbe za Kosovo i na kraju je prosirena na zlocine ucinjene tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Od posebnog je znacaja sto optuznica za zlocine u BiH obuhvata i genocid.

Bosanski general Radoslav Krstic osudjen je na 46 godina zatvora za masakr nad Bosnjacima i njihov progon u julu 1995. godine na podrucju Srebrenice. Ovo je prva presuda Haskog tribunala za genocid. Medjutim, Tuzilastvo trazi dozivotno zatvor za Krstica s obzirom na tezinu zlocina za koje snosi odgovornost.

Zalbeno vijece  ICTY-a potvrdilo je prvostepenu presudu bosanskom Srbinu Goranu Jelisicu od 40 godina zatvora zbog ubistva velikog broja Bosnjaka i Hrvata u logoru Luke kod Brckog. Jelisic sam sebe naziva "srpski Hitler".

Bosanski Srbi Zoran Zigic, koji je tokom rata bio policajac, osudjen je na 25 godina zatvora, Mladjo Radic, bivsi sef u logoru, na 20 godina zatvora, Miroslav Kvocka,  bivsi zamjenik komandanta logora, na sedam godina, dok je Milojica Kos, bivsi sef u logoru, dobio sest, a Dragoljub Prcac pet godina zatvora. Oni su osudjeni za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti pocinjene u logoru Omarska kod Prijedora u kojem je bilo zatoceno vise od 3.300 Bosnjaka i Hrvata. Udruzenje logorasa BiH i porodice zrtava su ogorcene niskim kaznama za zlodjela ucinjena u Omarskoj.   

Medjunarodni tribunal u Hagu  osudio je bosanske Srbe Dragoljuba Kunarca na 29 godina zatvora, Radomira Kovaca na 20 i Zorana Vukovica na 12 godina zatvora, zbog sistematskog silovanja Bosnjakinja, njihovog prinudnog zatocenja i prodaje. Ovo je prvi put da je Tribunal sistematsko silovanje tretirao kao sredstvo ratovanja, odnosno kao ratni zlocin protiv covjecnosti.

Dusko Sikirica  osudjen je na 15 godina zatvora, Damir Dosen na pet, a Dragan Kolundzija na tri godine zatvora za zlocin protiv covjecnosti, progon na politickoj, rasnoj i vjerskoj osnovi nad Bosnjacima civilima 1992. godine u logoru Keraterm kod Prijedora. Tri bosanska Srbina su priznala krivicu sto je uticalo da tuzilastvo Haskog suda  predlozi nize zatvorske kazne. Sikirica je priznao da je ubio jednog logorasa.          

Stevan Todorovic, bosanski Srbin, osudjen je na deset godina zatvora nakon sto je priznao prije sudjenja da je ucestvovao u ubojstvima, mucenjima, seksualnim zlostavljanjima, prisilnom radu, deportaciji i ilegalnim hapsenjima na podrucju Bosanskog Samca.

Bosanskohercegovackim Hrvatima Dariju Kordicu i Mariju Cerkezu ICTY je izrekao kazne zatvora zbog zlocina pocinjenih u selu Ahmici nad vise od stotinu civila - muskaraca, zena, djece, staraca. Za zlocine protiv covjecnosti, teske povrede Zenevskih konvencija, krsenja ratnih zakona i obicaja, te progona i nezakonitog napada na civile Kordic je osudjen na 25 godina, a Cerkez na 15 godina zatvora.

Zalbeno vijece ICTY potvrdilo je oslobadjajucu presudu Bosnjaku Zejnilu Delalicu i istovremeno trazilo da se Hrvatu Zdravku Mucicu izrekne teza kazna (bio je osudjen na 7 godina zatvora). Za Bosnjake Hazima Delica i Esada Landzu zatrazene su blaze kazne. Delic je osudjen na 20, a Landzo na 15 godina zatvora. Sva cetvorica su optuzeni za zlocine pocinjene nad Srbima u logoru Celebici kod Konjica na podrucju koje je bilo pod kontrolom Armije BiH. U okviru zalbenog postupka Hazimu Delicu je potom kazna smanjena sa 20 na 18 godina, Zdravku Mucicu povecana sa sedam na devet godina, a Esadu Landzi potvrdjena kazna od 15 godina zatvora. 

Ustavni sud Savezne Republike Njemacke odbacio je zalbu bosanskog Srbina Nikole Jorgica koji je za pocinjene ratne zlocine i sudjelovanje u genocidu u BiH osudjen na dozivotni zatvor u Diseldorfu. Jorgic je, uz ostalo, osudjen za ubistvo 22 Bosnjaka.

Javno tuzilastvo Republike Srpske proslijedilo je putem ureda ICTY u Banja Luci tuzbu Medjunarodnom tribunalu u Hagu za ratne zlocine pocinjene nad Srbima protiv Alije Izetbegovica, nekadasanjeg predsjednika i predsjedavajuceg Predsjednistva Bosne i Hercegovine i lidera bosnjacke Stranke demokratske akcije. Izetbegovica se tereti za odgovornost za zlocine nad Srbima civilima koje su pocinili pripadnici Armije BiH, posebno jedinica sa muslimanskim predznakom i stranim borcima - mudzahidima. Izetbegovica se optuzuje i za maltretiranje i ubijanje Srba u, kako se tvrdi oko 400 zatvora, a od toga oko 80 u Sarajevu. Ovo je prvi vid navodne saradnje vlasti RS sa Haskim sudom nakon sto je o tome donesen zakon u ovom entitetu koji do sada nije pokazao nikakvu spremnost za saradnju u hapsenju i prosljedjivanju u Hag optuzenih za najteze ratne zlocine i pored niza upozorenja i zahtjeva da se uhapse Radovan Karadzic, Ratko Mladic i drugi. Iz  Haskog tribunala je saopsteno da ce optuzba biti razmotrena nakon sto bude prevedena i iz Banja Luke proslijedjena u Hag.  

Bosnjaku Fikretu Abdicu pocelo je sudjenje u Karlovcu (Republika Hrvatska) na osnovu dokumentacije dostavljene iz BiH za ratne zlocine nad civilima Bosnjacima u vrijeme ratnog sukoba paravojnih jedninica Abdica koji je formirao paradrzavnu "Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna". Bivseg clana Predsjednistva BiH posebno se tereti za maltretiranje i smrt Bosnjaka u logorima koje je on formirao. S obzirom da je Abdic i drzavljanin Hrvatske, tamosnje vlasti su  odbile njegovo izrucenje vlastima u Sarajevu.  

Kantonalni sud u Travniku osudio je Bosnjaka Hanefiju Prijica, ratnog komnadanta jedinice Armije BiH na 15 godina zatvora zbog naredbe da se strelja kod Gornjeg Vakufa pet italijanskih gradjana humanitaraca od kojih su trojica strijeljana, a dvojica uspjela pobjeci.

Bosanskog Srbina Dragana Stankovica osudio je na deset godina zatvora Kantonalni sud u Sarajevu zbog silovanja Bosnjakinja, progona i zlostavljanja Bosnjaka.

Zbog ratnog zlocina protiv civila Hrvata 1993. godine, Kantonalni sud u Mostaru osudio je Bosnjake Mirsada Cupinu na cetiri i po godine zatvora, Zijada Redzovica i Milija Sisica na tri, Husniju Orucevica i Predraga Ajkica na dvije i po godine zatvora. Na dvije godine zatvora osudjeni je Adis Batlak, a na godinu i po dana zatvora Ibrahim Orucevic i Slobo Maric, dok su po godinu dana zatvora dobili Edin Tanovic i Hilmo Toporan. Optuzbe su oslobodjeni Mirsad Handzar i Nezir Pribisic.           

Kantonalni sud u Mostaru oslobodio je optuzbe da su pocinili ratne zlocine protiv ratnih zarobljenika i civila Bosnjaka Hrvate Zeljka Dzidica, Matu Anicica, Ivana Stukora i Erharda Poznica u vrijeme sukoba Armije BiH i Hrvatskog vijeca obrane. Bosnjaci Dervo Dziho, Refik Tule i Kasim Colic oslobodjeni su presudom Kantonalnog suda u Mostaru da su pocinili ratne zlocine nad Hrvatima civilima na podrucju Mostara. Predsjednik suda u prvom slucaju je bio Hrvat, a u drugom Bosnjak. Sud Kantona Mostar oslobodio je potom jos pet Bosnjaka optuzenih za ratne zlocine protiv ratnih zarobljenika Hrvata pocinjene tokom 1993. godine (Zikrija Ljevo, Vernes Zahirovic, Becir Omanovic, Habib Copelja i Husnija Orucevic).

Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu oslobodjen je optuzbe za ratni zlocin protiv bosnjackih civila bosanski Srbin Miroslav Pandurevic. Optuzba se odnosi na ubistvo porodice Trnka koja je izgorjela u kuci koju su zapalile tri osobe. 

Pred Kantonalnim sudom u Tuzli pocelo je sudjenje Bosnjaku Fikretu Smajlovicu Piklicu zbog osnovane sumnje da je cinio ratne zlocine nad civilima i ratnim zarobljenicima u logoru Batkovic kod Bijeljine. Smajlovica, koji se stavio na raspolganje vlastima u Republici Srpskoj, optuznica tereti za tesko premlacivanje deset Bosnjaka od kojih je devet podleglo.    

Pripadnici SFOR-a uhapsili su i predali Medjunarodnom sudu u Hagu bosanskog Srbina Dragana Obradovica optuzenog za genocid nad Bosnjacima u julu 1995. godine na podrucju Srebrenice. Obrenovica se tereti da je kao potpukovnik predvodio Zvornicku brigadu Vojske Republike Srpske, te da je kao zamjenik i potom njen komandant "ucestvovao u osmisljavanju i realizaciji djela s ciljem da se uhvati, zarobi, strijelja i pokopa vise od 5.000 bosnjackih muskaraca i djecaka iz enklave Srebrenica".

Pripadnici SFOR-a su uhapsili i proslijedili u Hag bosanskog Srbina potpukovnika Vidoja Blagojevica optuzenog za genocid, zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja rata na podrucju Srebrenice.

Tuzilastvo Haskog tribunala prosirilo je optuznicu protiv bosanskog Srbina Milomira Stakica, bivseg predsjednika opstine Prijedor. Uz optuzbu za genocid dodate su tacke optuznice za saucesnistvo u genocidu, te istrebljenje i progon Bosnjaka i Hrvata na politickim, vjerskim i rasnim osnovama, te namjerna ubistva, mucenja, okrutna postupanja.

Braca blizanci Predrag i Nenad Banovic  Bosanski Srbi iz Prijedora, uhapseni su u Beogradu (Savezna Republike Jugoslavija) i prosljedjeni u Hag. Optuzeni su za ratne zlocine (progone na politickoj, rasnoj i vjerskoj osnovi i nehumana djela) i krsenje zakona i obicaja rata (povreda licnog dostojanstva) pocinjene nad civilima Bosnjacima i Hrvatima u logoru Keraterm.

Potpukovnik Dragan Jokic dobrovoljno se predao predstavnicima Haskog tirbunala u Banja Luci i potom prebacen u Hag gdje ga je docekala optuznica za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja rata.

Prvi komandant Armije BiH general Sefer Halilovic (Bosnjak) predao se dobrovoljno ICTY-u kao optuzeni za krsenje zakona i obicaja rata i komandnu odgovornost u slucajevima "Grabovica" i "Uzdol" kada su pripadnici A BiH ubili 62 Hrvata civila i jednog pripadnika Hrvatskog vijeca obrane. 

Bez prisile su proslijedjeni pred Medjunarodni tribunal za ratne zlocine u Hagu Bosnjaci generali Armije BiH Enver Hadzihasanovic i Mehmed Alagic, te pukovnik A BiH Amir Kubura kojeg optuznica tereti prije svega za komandnu odgovornost zbog zlocina ucinjenih nad Hrvatima i Srbima u srednjoj Bosni.

Bosanski Hrvat Pasko Ljubicic predao se vlastima Republike Hrvatske na osnovu optuznice Medjunarodnog tribunala koja ga tereti za zlocine nad Bosnjacima pocinjene tokom rata u srednjoj Bosni i potom otisao u Hag. Ljubicic je optuzen prije svega za zlocine nad Bosnjacima u selu Ahmicima kada je masakrirano preko sto civila.     

Pred sudom americke drzave Dzordzija pocelo je sudjenje u odsutnosti bosanskom Srbinu Nikoli Vuckovicu za ratne zlocine za koje su ga optuzila cetvorica Bosnjaka koji tvrde da su sistematski premlacivani i muceni od Vuckovica i drugih u Bosanskom Samcu. 

Pripadnici Ministarstva unutrasnjih poslova Srbije (Savezna Republika Jugoslavija) uhapsili su i predali "ovlastenim predstavnicima" ICTY bosanskog Srbina Milomira Stakica optuzenog za genocid nad Bosnjacima, Hrvatima i pripadnicima drugih etnickih skupina koji nisu Srbi. Ovu prvu saradnju policije u SRJ sa Haskim sudom ostro je kritikovao predsjednik SRJ Vojislav Kostunica.

Bosanski Srbin Blagoje Simic predao se, kao drzavljanin Savezne Republike Jugoslavije, Medjunarodnom sudu u Hagu. Simic je bio ratni gradonacelnik u Bosanskom Samcu, a optuznica ga tereti za zlocine protiv covjecnosti ucinjene nad hiljadama Bosnjaka i Hrvata na tom podrucju.

Glavna tuziteljica Medjunarodnog tribunala u Hagu Karla del Ponte u vise navrata je kritikovala pasivnost snaga NATO-a unutar SFOR-a kada je rijec o hapsenju optuzenih za ratne zlocine posebno kada se radi o Radovanu Karadzicu i Ratku Mladicu. Iz ICTY su opovrgli smijesnu tvrdnju SFOR-a da ne znaju gdje su Karadzic i Mladic i pri tome je ukazano da ih cuva Vojska RS. Nehapsenje ove dvojice direktno stimulise radikalizam medju bosanskohercegovackim Srbima i protagonistima hegemonistickog projekta "velika Srbija". Istodobno, nehapsenje kljucnih optuzenika za ratne zlocine destimiluse povratak i siguran opstanak Bosnjaka i Hrvata na prostoru RS. Jos nema odgovora na zahtjev glavne tuziteljice da se unutar SFOR-a konstituse posebna ekipa za hapsenje optuzenih sa liste Haskog suda. ICTY je saopstio da se u RS krije 26, a u SRJ 12 ratnih zlocinaca, te da Karadzic i Mladic borave u RS gdje ih stiti Vojska RS. U pritvoru ICTY-a nalazi se 50 optuzenih, od kojih 20 ceka na pocetak sudjenja, sedmorici je sudjenje u toku, dok su ostali u zalbenom postupku.

SDS i HDZ podsticu negativan odnos u narodu prema radu ICTY i hapsenju Hrvata i Srba optuzenih za ratne zlocine. Haski optuzenici, zatvorenici i osudjenici slave se kao nacionalni heroji. Istodobno vlasti u RS najavljuju najteze optuznice, za ratne zlocine, protiv brojnih Bosnjaka, ali i primjerice Srbina Jovana Divjaka, koji je bio general Armije BiH i svjedok u Hagu. Monitor Helsinskog komiteta ocjenjuje da je rukovodstvo Republike Srpske odgovorno za situaciju u kojoj njeni gradjani strepe od Haga, ne dozivljavaju ga kao pravnu instituciju koja utvrdjuje cinjenice, vec kao medjunarodnu inkviziciju. U medjuvremenu je u RS usvojen zakon o saradnji sa Haskim tribunalom.   

HDZ organizuje razlicite akcije pomoci Haskim zatvorenicima ukljucivsi i poseban porez za sve zaposlene Hrvate na prostoru dominacije HDZ. Kampanja protiv Medjunarodnog suda negativno se odrazava na odnos prema elementarnim ljudskim pravima, a novcani nameti za haske zatvorenike su direktno krsenje tih prava.

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH podrzava prijedlog iz Haskog suda da se u BiH formira poseban sud za sudjenje osumnjicenim za ratne zlocine uz ucesce stranih tuzitelja i sudija. Ovaj prijedlog nam se cini znacajnim i zbog toga sto domaci sudovi, u pravilu, izbjegavaju da procesuiraju moguce pocinioce ratnih zlocina iz reda «svog naroda» i dominantne politicke opcije.

Problem nestalih lica je i dalje otvoren najprije zbog negativnog odnosa vlasti u BiH (narocito u RS) i SRJ i nepostojanja volje da se pomogne u trazenju masovnih grobnica. Kod Medjunarodnog crvenog krsta/kriza registrovano je oko 17.500 nestalih osoba iz BiH (predhodno je bilo preko 20.000), a prema podacima Drzavne komisije za nestala lica taj broj je 27.719 ljudi. Kada je rijec o ekshumacijama zrtava rata, do sada je ekshumirano vise od 12.000 tijela. Znatan broj zrtava nije identifikovan - oko 5.000. Na podrucju istocne Bosne u ovoj godini je ekshumirano oko hiljadu tijela Bosnjaka ubijenih od srpskih ekstremista. Iz dosada najmasovnije grobnice Jakarina Kosa kod Ljubije, opstina Prijedor izvadjena su 373 tijela, a ekshumacija se nastavlja na proljece. Veliki problem kod ekshumacija je nedostatak novca za zavrsetak posla koji bi mogao biti okoncan za dvije godine. Komisija za traganje za nestalim na nivou BiH koja su uglavnom bavi ekshumacijom bosnjackih zrtava rata  ocjenjuje da ce biti nastavljeno traganje za izmedju 19 i 20 hiljada ubijenih na znanim i neznanim lokacijama. Tri  domace komisije za traganje za nestalim koje rade na ekshumacijama zajedno sa ekspertima ICTY na podrucju BiH dobro saradjuju, mada ima pokusaja politiziranja ekshumacije i hipertrofiranja broja ubijenih posebno kada se radi o nadleznim u RS. Vrlo je pozitivna cinjenica da komisije nemaju problema ni sa gradjanima ni sa lokalnim vlastima u radu na ekshumacijama. Doduse, iz Komisije za nestale u Republici Srpskoj se zale na odnos vlasti u Federaciji BiH za koje tvrde da sakrivaju zlocine pocinjene nad Srbima, posebno kada je rijec o lokalitetima "Kazani" i "Lav" na podrucju Sarajeva. Inace,  po prvi put se desilo da je otkrivena jedna masovna grobnica na osnovu podataka iz anonimnog pisma kojeg je uputio jedan bosanski Srbin. Rijec je o jami kod Foce gdje su nadjeni posmrtni ostaci oko 80 Bosnjaka ubijenih od srpskih ekstremista. Racuna se da su u jamama oko Foce  tijela oko 400 Bosnjaka koji su drzani tokom rata u tamosnjem logoru.

IZBJEGLICE, RASELJENI, POVRATAK, POVRAT IMOVINE

Prema podacima UNHCR, u prvih jedanaest mjeseci 2001. godine u BiH se vratio ukupno 87.181 bh. gradjanin, a od toga je 69.969 raseljenih i 17.212 izbjeglica (u cijeloj 2000. godini se vratilo 67.445 ljudi). Vratilo se 45.479 Bosnjaka (41.089 raseljenih i 4.390 izbjeglica), 32.243 Srba (23.768 raseljenih i 8.475 izbjeglica), 8.571 Hrvat (4.839 raseljenih i 3.732 izbjeglica), te 888 ostalih (615 izbjeglica i 273 raseljena). U ovom periodu u Federaciju BiH vratilo se 48.222 ljudi (35.349 raseljenika i 12.873 izbjeglice), u Republiku Srpsku 36.645 (32.306 raseljenih i 4.339 izbjeglica) i u Brcko Distrikt 7.824 raseljena gradjana.

Ukupno se vratilo 811.095 gradjana od 1996. zakljucno sa 30. novembrom 2001. godine. Od toga se vratilo 519.788 Bosnjaka (259.595 raseljenih i 260.193 izbjeglice), 176.129 Srba (129.641 raseljeni i 46.488 izbjeglica), 109.163 Hrvata (34.399 raseljenih i 74.764 izbjeglice), te 6.015 ostalih (1.672 raseljena i 4.343 izbjeglice). U Federaciju se ukupno vratilo ukupno 623.941 gradjanin, u Republiku Srpsku njih svega 179.330, a u Brcko Distrikt 7.824 covjeka. U FBiH se vratilo 433.295 Bosnjaka, 102.411 Hrvata,  83.268 Srba i 4.967 ostalih. U Republiku Srpsku vratilo se 92.600 Srba, 79.781 Bosnjak, 5.903 Hrvata i 1.048 ostalih. U Brcko Distrikt vratilo se 6.714 Bosnjaka, 849 Hrvata i 261 Srbin.

Za 227.798 izbjeglica povratak je organizovan uz pomoc zemalja azila. Sve u svemu, oko 1,2 miliona stanovnika BiH je jos uvijek van svojih domova. Sirom svijeta je preko 600.000 gradjana koji imaju status izbjeglice, a u BiH je preko 500.000 raseljenih gradjana. U BiH ima i oko 50.000 izbjeglica.

Najveci otpor povratku je ocito u RS gdje je, prema podacima Katolicke Crkve, prije rata zivjelo oko 220.000 Hrvata, a sada ih je nesto vise od 8.500 hiljada. U Banja Luci ih je bilo oko 30.000 a sada ih je svega oko 3.000. Na podrucje Srebrenice gdje je masakrirano oko deset hiljada Bosnjaka, a ostali protjerani, vratile su se svega 352 bosnjacke porodice, a od toga 32.

Prvi snijeg povratnici u (sjevero)istocnu Bosnu docekali su u 296 satorskih naselja, te u stotinama rusevina, supa i kontejnera. Racuna se da je u ovakvim pozicijama oko 10.000 ljudi kojima nedostaju hrana, odjeca, gorivo, lijekovi. Na mnogim lokacijama propada donirani gradjevinski materijal jer najveci broj povratnika ni zbog godina, ni zdravstveno, a ni strucno i materijalno ne moze iskoristiti gradju. To sve govori o neadekvatnom odnosu vlasti i medjunarodnih organizacija prema sustinskim problemima povratka i povratnika.

Zakljucno sa 30. novembrom 2001. podneseno je u BiH ukupno 252.949 zahtjeva za povrat imovine, donesena je odluka za 63 % odsto predmeta, a imovina je vracena u 39 % slucajeva. U Federaciji BiH je podneseno 129.995 zahtjeva za vracanje imovine, a u 78 % slucajeva donesena je odluka, a u 48 % imovina je vracena u posjed. U Republici Srpskoj od 116.069 predmeta rijeseno je 47 %, a u svega 29 % slucajeva vracena je imovina. U Brcko Distriktu ukupno je 6.885 zahtjeva, za 42 % predmeta doneseno je rjesenje, a imovina vracena u 36% slucajeva.

Za sredine u kojima dominiraju SDS, HDZ i SDA je karakteristicno da se zahtjevi za povrat imovine ne rjesevaju slijedom njihovog stizanja, da se prioroteti utvrdjuju politickim pritiskom ili mitom, da se rjesenja donose za stanove i imovinu onih koji se nece vratiti, pa se potom dodjeljuju po volji lokalnih mocnika. 

U nastojanju da sprijece izgradnju po odluci opstinskih vlasti u Doboju najuporniji su Bosnjaci koji tvrde da se to obavlja na zemlji u njihovom vlasnistvu. Ured visokog predstavnika (OHR) je donio privremenu zabranu za izgradnju na zemljistima cije vlasnistvo nije regulisano. U medjuvremenu je Dom za ljudska prava BiH odlucio privremno povuci privremene mjere o obustavljanju svih gradjevinskih radova na dodijeljenom zemljistu u Kotorskom. OHR je prekinuo zabranu izgradnje na odredjenim parcelama u tom naselju, dok zabrana i dalje vrijedi za dijelove zemljista koji su registrovani kao privatna svojina.     

Na prostoru cijele BiH intenziviran je proces deloziranja, no istodobno lokalne vlasti ne vode racuna o deloziranim gradjanima koji nisu u mogucnosti da se vrate u svoje kuce i stanove jer su ili unisteni ili zaposjednuti. Zbog toga je Helsinski komitet za ljudska prava u BiH upozorio vlasti u Federaciji BiH i posebno Sarajevskom kantonu da moraju ispunjavati svoje obaveze prema toj kategoriji deloziranih gradjana.         

Sve u svemu, spor proces povratka izbjeglica i raseljenih lica i njihove imovine, te njihova fizicka, pravna, ekonomska i socijalna nesigurnost svjedoce o uspjesnosti velenacionalnih politika, tzv. etnickog ciscenja i dominacije logike segregacije sto je pogubno po normalizaciju stanja i demokratsku perspektivu BiH. Ocito je da lokalne vlasti u najvecem broju sredina, a posebno u RS i tamo gdje je na vlasti HDZ, pa i SDA - vrlo efikasno rjesavaju slucajeve kada gradjani zele da definitivno napuste i prodaju svoje domove i imovinu,  stimulisu ostanak raseljenih i izbjeglih gradjana svoje nacionalnosti, a na raznorazne nacine sprijecavaju povratak onih druge nacionalnosti. Medjunarodni faktori i lokalne vlasti ni sestu godinu nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma nisu sacinili konzistentan i djelotvoran program povratka svih onih koji to zele, a bez cega ne moze biti trajnog mira. Prema tome, povratak ljudi i povrat imovine, te odnos prema povratnicima ostaju kljucni problem kada je rijec o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

TEROR I DISKRIMINACIJA

Povratnici u RS (uglavnom Bosnjaci) kontinuirano su meta verbalnog i fizickog nasilja. Njima se svakodnevo prijeti, bacaju se eksplozivne naprave na njihove kuce, bivaju kamenovani, pisu se prijeteci natpisi na vjerskim objektima muslimana, na udaru su i djeca. Prema podacima Centra javne bezbjednosti Srpskog Sarajeva u prvih devet mjeseci na tom podrucju bilo je 53 napada na povratnike Bosnjake, a CJB za istocnu Bosnu  izvjestio je o 45 napada za tri mjeseca (juli-septembar) u toj regiji. Ovo je prvi put da policija u RS saopstava podatke o napadima na povratnike. Nemamo podatke iz drugih CJB, ali je sigurno da ih je bilo, narocito u sjeveroistocnoj Bosni  - Bijeljina, Bratunac... Nas monitor je informisao da je samo u Janji u ovoj godini bilo oko 30 incidenata protiv povratnika. Prema informaciji Vijeca Kongresa bosnjackih intelektualaca, od pocetka 2000. godine registrovano je oko 600 slucajeva ugrozavanja sigurnosti povratnika, uglavnom na prostoru vlasti Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice.

Djevojka Meliha Duric ubijena je snajperskim metkom u selu Damadzici kod Vlasenice. Tome je prethodila eksplozija organizovanog nacionalistickog nasilja koja se zbila u Banja Luci i Trebinju povodom pokusaja polaganja kamena temeljaca za dzamije. Medju desetinama povrijedjenih bio je i Murat Badic koji je preminuo od batina. Morbidni cinizam je ukazan prilikom pruzanja ljekarske usluge Badicu koja je naplacena. Cak 800.000 KM (DEM) trazila je policija RS za obezbjedjenje skupova u Banja Luci (polaganje kamena temeljca) i Srebrenici (postavljanje kamen temeljca za spomenik zrtvama srebrenickog masakra u Potocarima). Bosnjakinja Majda Dzeko je poginula, a njen suprug Sabir tesko ranjen od mine na cesti kod Fazlagica Kule u opstini Gacko. Smatra se da je mina podmenuta jer su ranije na slican nacin stradali Edina Dzenko i Enes Dzenic (zadobili su teze povrede) prilikom posjete svojoj rodbini u Fazlagica Kuli.  

Na Palama je ubijen povratnik Bosnjak Seid Mutapcic. Motivi i izvrsioci ubistva nisu poznati u vrijeme nastanka ovog izvjestaja, ali je taj zlocin uznemirio povratnike u RS.

Specifican vid diskriminacije ispoljava se prema ono malo Bosnjaka policajaca u RS koji su u nekoliko navrata bili metom napada. Nas monitor je izvjestio o bacanju rucnih bombi po drugi put na kuce policajaca Edina Alihodzica u Zvorniku i Nedima Alihodzica u Vlasenici.

Bilo je napada srpskih nacionalista i na Hrvate, a iz vatrenog oruzja pucano je na kucu jedne Srpkinje povratnice u Drvar. Objavljen je  i krajnje antisemitski tekst objavljen je u "Oslobodjenju" koje izlazi u RS (a, nema veze sa sarajevskim "Oslobodjenjem" op.r.) na prvi dan jevrejske nove godine.

"Smrt Srbima" i "Odlazite cetnici" su grafiti ispisani u selu Borun kod Kupresa gdje je pripremana obnova kuca  za srpske povratnike. Na tom prostoru sada su u vecini Hrvati.

Za ubistvo Srbina Gojka Petricevica u selu Malesici kod Ilijasa koji je podlegao nakon teskih rana sto mu je zadao susjed Bosnjak Dedo Jojic Mujcic nije utvrdjeno da je izvrseno na nacionalnoj osnovi, ali je bez obzira na to uznemirilo Srbe povratnike u taj kraj. Uznemirenje medju povratnicima u Unsko - sanski kanton izazvalo je ubistvo Srbina Save Romica.  Bosnjak Mirza Keranovic tvrdi da je Romica ubio prilikom pokusaja pljacke. Jos nije razjasnjeno ubistvo Srbina Zeljka Perica kojeg je u alkoholiziranom stanju ubio Bosnjak Ramiz Tasakovic.  Upoznali su se u Kazneno - popravnom domu u Zenici.

Hrvati se bili meta bosnjackih nacionalista - u Sarajevu, vrijedjanje uz prijetnje polaznika Katolicke teologije, te casnih sestara, a u Prijedoru crna zastava medju bosnjackim svatovima sa natpisom na arapskom "Pobjeda ili smrt".

Ima i unutarnacionalnog teroristickog nasilja. Tako je pokusan atentat na Hrvata Marka Marjanovica, zamjenika nacelnika policijske uprave u Zepcu nakon pokusaja privodjenja nekih od 15 Hrvata koji su optuzeni za ratne zlocine od lokalnih vlasti. Potom je bacena i bomba na kucu Bosnjaka Suada Dizdarevica, nacelnika policijske uprave u Zepcu.     

Logika segregacije i politika aparthejda vlada u Republici Srpskoj i na prostoru dominacije Hrvatske demokratske zajednice, a posebno diskriminaciji na politickoj osnovi izlozeni su gradjani na prostoru vlasti bosnjacke Stranke demokratske akcije. Ljudima se uskracuju vitalna prava, etnicke manjine su pod svakodnevnom diskriminatorskom presijom.

Na kakva sve ponizenja nailaze povratnici govori slucaj bosnjackog bracnog para Hrustanovic (Salko i Deva) iz sela Krizevici kod Zvornika. Nakon delozacije u Tuzli gdje su bili raseljenici njih dvoje se vratilo u svoje selo gdje su im  kucu i imanje zaposjeli Srbi raseljeni sa Ilidze kod Sarajeva, a koji im nisu dozvolili pristup u njihovu kucu i u prvo vrijeme ni u stalu. Salko je morao na zahtjev uzurpatora njegovog imanja napraviti posebnu stalu za njihove koze nakon cega mu je dozvoljeno koristenje dijela stare stale od 5-6 kvadratnih metara. Inace, povratnici Bosnjaci u Krizevice su izlozeni svakodnevnim provokacijama, pa i fizickim napadima od srpskih raseljenika.

Prema podacima Helsinskog odbora za ljudska prava u RS, samo u Banjaluci i Bijeljini ima oko 400 porodica Bosnjaka, Hrvata i drugih koji nisu Srbi, a koji su istjerani iz svojih stanova i kuca od domicilnih i naseljenih Srba mada su sve vrijeme rata bili u tim gradovima.

Vlasti RS koje ne osjecaju nikakvu obavezu prema povratnicima kada je rijec o zaposljavanju, socijalnoj skrbi, skolovanju i zdravstvenoj zastiti, istodobno vode politiku ostanka  izbjeglih i raseljenih Srba pod uticajem SDS i drugih radikalnih snaga. Njima se dodjeljuje na hiljade besplatnih placeva za gradnju. ovdje primarni motiv nije briga za ljude, vec ucvrscivanje efekata politike etnickog ciscenja.                 

Nasi monitori iz RS upozoravaju da Bosnjaci i Romi ne mogu dobiti posao, a zakon o radu u ovom entitetu je krajnje diskriminatorski prema nelegalno otpustenim Bosnjacima, Hrvatima i Romima koji ne bivaju vraceni na posao, nego dobijaju simbolicnu novcanu nadoknadu. U tvornicama "Aluminij" i "Soko" u Mostaru na podrucju vlasti HDZ predratni radnici Srbi i Bosnjaci ne mogu dobiti posao. Nas monitor upozorava na diskriminatorski odnos u Unsko - sanskom kantonu prema radnicima koji su dobili otkaz u javnim ustanovama kojima se ne priznaje pravo na zalbu kao ostalim radnicima.  

Monitor Helsinskog komiteta ukazao je na poseban vid diskriminacije i vodjenja politike etnickog ciscenja u Odzaku (Federacija BiH). Naime, nekadasnji direktor firme "Plastika" u Odzaku Bosnjak Salih Ahmetovic koji je sa grupom predratnih radnika htio obnoviti proizvodnju ne moze da dobije natrag masine koje se nalaze u Modrici (Republika Srpska), mada se one tamo ne koriste. Pri svemu tome vlast u Odzaku, gdje je na vlasti HDZ ne pokazuje nikakav interes da pomogne u ovom nastojanju. Nas monitor ocjenjuje da se radi o tome da HDZ tezi da Bosnjaci napuste tu opstinu.

Bosnjaci koji su prije rata cinili oko 80 odsto Mlinarsko - pekarske industrije u Modrici nisu dobili ni jedno mjesto ni u jednom organu ovog preduzeca nakon privatizacije. Kako informise nas monitor, u opstini Modrica inace se u svakom pogledu favorizuju izbjegli i raseljeni Srbi kojima se dodjeljuju parcele za kuce, a Bosnjacima i Hrvatima se i za najmanje gradjevinske zahvate (nadzidjivanje, izgradnja potkrovlja, dogradnja sprata) trazi urbanisticka saglasnost i gradjevinska dozvola i drugi prateci dokumenti za koja je nuzno izdvojiti znacajne sume novca.

U opstini Bosanski Brod, prema informaciji monitora naseg Komiteta, vlasti naplacuju svojevrstan porez na povratak kada povratnici zatraze prikljucenje vode, struje i telefona trazeci nadoknade enormne za mogucnosti povratnika inec ekonomsko - socijalno nezbrinutih. Tako je Bosnjak Refik Mehicic za prikljucenje struje morao platiti 132 KM (DEM), a on i supruga ne rade.      

Skupstina opstine Bijeljina proglasila je personama non grata na podrucju ove opstine grupu najistaknutijih politicara i ratnih vojnih komandanata. Povratnicima u Bijeljinu ne vracaju se oduzete telefonske linije, a imaju probleme i sa dobijanjem licnih i imovinskih dokumenata. Takav je slucaj i u Nevesinju, gdje pored ostalog Bosnjaci povratnici moraju placati i po 250 KM (DEM) za prepis diplome. Nas monitor iz Nevesinja upozorava i na probleme raseljenih Srba sa mostarskog podrucja koji su privremeno zivjeli u nevesinjskoj opstini. Naime, iako su se vratili u rekonstruisane kuce prije 2-3 godine i imaju rjesenja za povrat imovine, ne mogu obradjivati svoju zemlju koju zaposjedaju drugi. Najveci problem je u mostarskoj opstini Sjever.   

U Drvaru, koji je prije rata gotovo stopostotno bio srpski, sada ima izmedju 6 i 7 hiljada Srba i oko 4 hiljade naseljenih Hrvata. Zaposlenih Hrvata je oko 1.200, a Srba svega oko 100 i to znacajnim dijelom kod medjunarodnih organizacija. Nas monitor informise da se nastava odvija iskljucivo po hrvatskom programu, a u skolstvu je zaposlen samo jedan Srbin.

Posebno drastican slucaj aparthejda je u Stocu gdje je imovina Bosnjaka unistena ili uzurpirana od Hrvata. Iz javnih preduzeca prognani su svi Bosnjaci, u Domu zdravlja nema ni jednog zaposlenog Bosnjaka. Od oko 700 zaposlenih u Stocu gotovo da nema Bosnjaka. Njihovoj djeci (njih 221) dopusteno je koristenje samo 4 od 40 prostorija u osnovnoj skoli, a u srednju skolu nemaju uopste pristupa, pa oko 150 srednjoskolaca svaki dan putuje u skolu u Mostar. Svi muslimanski vjerski objekti su poruseni, a vlasti uz podrsku nekih katolickih svecenika ne dozvoljavaju obnovu srusene dzamije.

U Livnu je oko 80 radnika Bosnjaka i Srba (oko 50 odsto ukupno zaposlenih) vraceno na posao u preduzece "Livnobus". Prijeratni radnici vraceni su na posao sudskim putem ili presudama Doma za ljudska prava BiH.

"Nezavisne novine" su posvjedocile o diskriminatroskom postupku sefa sluzbe za budzet u opstini Kljuc Bosnjaka Nijaza Delica koji je povodom zalbe jedne Srpkinje novinaru kazao: "Sta hoce ona, neka ide u Srbiju, gdje je bila za vrijeme rata".  

U Unsko - sanskom kantonu Stranka demokratske akcije vrsi diskriminaciju prema svima koji su drugacijih politickih nazora, a posebno prema Demokratskoj narodnoj zajednici Fikreta Abdica i Socijaldemokratskoj partiji i ateistima generalno. Oni ne mogu doci do zaposlenja, bivaju nezakonito otpustani s posla, nemaju zastitu policije niti mogu ostvariti svoja prava putem suda, njihovu djecu sikaniraju i izoluju u skolama, a bivaju i fizicki maltretirani - izvjestava nas monitor. SDA u Cazinu vrsi diskriminaciju prema cijeloj mjesnoj zajednici Pecigrad zbog drugacijeg politickog opredjeljenja. Stanovnici ovog naselja nemaju ni osnovnu zdravstvenu zastitu, ne mogu se vratiti na svoja stara radna mjesta, nije im dozvoljavan cak ni izbor organa ove mjesne zajednice, izvjestio je nas monitor. Ljudi koji politicki nisu uz SDA ne mogu svoja prava regulisati putem suda jer visa sudska instanca stalno vraca pozitivno rjesene predmete na novu proceduru. Posebno su na udaru prosvjetni radnici.

Krajnju netrpeljivost HDZ pokazuje prema pripadnicima Nove hrvatske inicijative, Hrvatima u Socijaldemokratskoj partiji i nezavisnim hrvatskim politicarima. Na meti militantnih hadezeovaca nasao se i monitor Helsinskog komiteta u Tomislavgradu Blazenko Drmic. Stranacka pripadnost je odlucujuca za socijalni polozaj i Srba u Nevesinju. Oni koji su uz vladajucu strukturu dobijaju zaposlenje i imaju beneficije kao sto je popust za utrosak elektricne energije. Inace u RS je nastala prava cistka u organima vlasti i javnim preduzecima nakon dolaska na vlast SDS i PDP.

Monitor Helsinskog komiteta za istocnu Hercegovinu (RS) upozorava da gradjani koji ne pripadaju vladajucim strankama ne mogu dobiti posao, vratiti imovinu, ostvariti adekvatnu medicinsku zastitu. Istodobno, vlast je apsolutno neosjetljiva za zivotne interese i potrebe gradjana. Lokalne vlasti u Nevesinju vode selektivnu socijalnu politiku ne vodeci racuna o stvarnom stanju onih kojima je potrebna pomoc.

Teskoj diskriminaciji izlozeni su pacijenti u nekim odjeljenjima Kantonalne bolnice u Bihacu "dr Irfan Ljubijankic". Prema pojedinim pacijentima na neuropsihijatarskom odjelu ljekari i bolnicko osoblje se odnose krajnje nehumano - od smjestaja do zdravstvenog tretmana. Naime, do adekvatnih lijekova i kakvog takvog smjestaja moze se doci samo podmicivanjem. Vapaj javnosti uputilo je udruzenje hemodijalizicara sa 92 clana koji su upozorili na podatak da je u kratkom vremenu umrlo 11 pacijenata koji su isli na redovan program hemodijalize u pomenutu bolnicu. Mnogi su imali velike zdravstvene tegobe jer im je program dijalize prekidan sat ranije.  

Hodza u Kulen Vakufu zabranio je ukop Srpkinje Soke Kumalic pored nedavno preminulog supruga Bosnjaka muslimana. Bracni bar Kumalic je redovno izmirivao obaveze prema Islamskoj zajednici i to na Sokino ime koja nije htjela napustiti Kulen Vakuf i svoje komsije Bosnjake tokom rata kada je po nju dosao brat da je odvede iz logora srpskih ekstremista. Soka je, da apsurd bude kompletan, sahranjena na muslimanskom groblju u Bihacu.

Na specifican vid diskriminacije upozorio je visoki funkcioner Socijademokratske partije Hrvat Gradimir Gojer, ministar u vladi Kantona Sarajevo, koji je na sjednici kantonalne skupstine istakao da se ni jedan materijal za raspravu i odlucivanje ne sacinjava (i) na hrvatskom jeziku.  

Centar za zastitu prava manjina u BiH pokrenuo je inicijativu da se u okviru uskladjivanja entitetskih ustava sa Ustavom BiH izvrse i dopune kako bi se obezbjedila ustavnopravna zastita manjina od diskriminacije. Vijece ministara BiH utvrdilo je i Nacrt zakona o pravima nacionalnih manjina, koji bi trebalo da stiti prava manjinskih grupacija u BiH - Albanaca, Crnogoraca, Ceha, Italijana, Jevreja, Madjara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka, Roma, Rumuna, Rusa, Rusina, Slovaka, Slovenaca, Turaka i Ukrajinaca. Najtezi je socijalni status Roma koji nisu zastupljeni ni u lokalnim organima vlasti. Korak naprijed je ucinjen organizovanjem sastanka sa predstavnicima 22 nevladina udruzenja Roma iz cijele BiH u organizaciji OSCE.

MLADI

Stanje stalne politicke polarizacije i konfrontacije, krajnje teska ekonomska i socijalna situacija stvorili su u bosanskohercegovackom drustvu atmosferu besperspektivnosti. Veliki broj mladih napustio je ili napusta zemlju, a mnogi od njih u inostranstvu postizu odlicne rezultate kao ucenici, studenti i strucnjaci. Vise od 60 odsto mladih u oba entiteta izrazilo je zelju da odu u inostranstvo. Ilustrativan je primjer iz Nevesinja gdje, prema izvjestaju monitora Helsinskog komiteta, djevojke koje nisu nastavile skolovanje nastoje po svaku cijenu da se udaju za muskarce koje nisu ni vidjeli. Posrednici iz Srbije i sami roditelji ugovaraju udaju na nevidjeno za one koji traze nevjeste u Australiji, Kanadi i Americi.

Na nivou drzave, entiteta i lokalnoj razini nema sistematicnog odnosa prema problematici  mladih. Nesto pokusavaju da ucine strane i domace nevladine organizacije nastojeci potaknuti organizovaniji i aktiviniji odnos mladih prema rjesavanju svojih i drustvenih problema. Dobro su dosle i akcije na zblizavanju mladih razlicitih nacionalnosti iz razlicitih sredina.

Politika nacionalne i vjerske iskljucivosti tesko pogadja mladu populaciju koja biva i manipulirana u svrhu ostvarenja velikonacionalnih ciljeva. Obrazovni sistem organizovan je po konceptu segregacije, pri cemu u BiH jos uvijek funkcionisu i nastavni programi uvezeni iz Hrvatske i Srbije. Ne mali broj roditelja i prosvjetnih radnika djeluje po principu trajne nacionalne i vjerske podijeljenosti. Mlade se od najranije dobi uci i vaspitava po logici aparthejda, podstice ih se na nacionalnu i vjersku iskljucivost, samim tim na netoleranciju i diskriminaciju. Najveci broj ucenika povratnika uci po nastavnim planovima i programima koji ne uvazavaju, naprotiv omalovazavaju njihovu nacionalnost, vjeru i jezik, a mnogi udzbenici u posebno osjetljivim predmetima (historija, poznavanje drustva) su iz susjednih drzava Savezne Republike Jugoslavije i Hrvatske. Opstruiran je u RS i pocetak rada obnovljenih skola u tom entitetu, pa djeca pjesace desetinama kilometara do skola. U posljednje vrijeme ucinjeni su izvjesni pomaci u odnosu prema povratnickoj djeci.  

Upozoravajuci na diskriminaciju prema povratnicima u sferi obrazovanja, predsjednik Helsinskog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorovic ukazao je na ponasanje direktora Ekonomske skole u Bijeljini Svetislava Vojica koji je kazao da se cetiri godine borio protiv Muslimana i Hrvata i sada mu ne pada na pamet da u skolu upisuje njihovu djecu. Drastican primjer takve zloupotrebe skolstva i manipulacije mladima je Brcko Distrikt u kojem nacionalisticke stranke i sovinisticke organizacije imaju potporu kod jednog broja roditelja u nastojanju da se ostvari srpska supremacija i u obrazovnom sistemu uz insistiranje na odvajanju srpske, hrvatske i bosnjacke omladine u skolama. U Brckom, koje je prosle godine bilo popriste demonstracija koje su organizovali srpski ultrasi, doslo je do tuce izmedju bosnjackih i srpskih ucenika. Teznji za nacionalnom podjelom djece u skolama prikljucili su se u Brckom roditelji djece hrvatske nacionalnosti. Medjunarodni supervizor za Brcko Henri Klark nametnuo je zakon o obrazovanju u tamosnjim osnovnim i srednjim skolama, nakon sto su srpski predstavnici u skupstini Distrikta odbili da prihvate nastavu na tri jezika (bosanski, srpski, hrvatski) u zavisnosti od nacionalnosti nastavnika. Mladi se poticu i na agresivne akcije prema povratnicima, a znatan broj mladih su bili u nasilnickim demonstracijama u Banjaluci i Trebinju.

U Mostaru  je sveukupno skolstvo podijeljeno na hrvatsko i bosnjacko, a nacionalisticko dijeljenje ucenika do posebnog izrazaja dolazi u Stocu. Nakon sto je donesena odluka da i bosnjacki djaci koriste zgradu u Stocu, a ne da putuju u Mostar u skolu, doslo je do incidenta. Najprije je nakon verbalnog doslo i do fizickog sukoba grupe bosnjackih i hrvatskih ucenika (izvjestac "Oslobodjenja" navodi da je do sukoba doslo nakon sto su ucenici Hrvati pljuvanjem i vrijedjanjem provocirali srednjoskolce Bosnjake) pri cemu je povrijedjen Hrvat Vido Raguz koji je nakon lijecnike pomoci pusten kuci. Njegov otac Drago je u ljutnji dosao do skole s pistoljem i ispalio nekoliko hitaca, kako tvrdi "Dnevni avaz" u pravcu bosnjackih djaka za koje list tvrdi da su od Raguzevog sina nazvani "balijama" (pogrdan naziv za Bosnjake - op.r.). Prema nalazima IPTF u skolskim prostorima pojavio se jos jedan naoruzan covjek. Sljedeceg dana grupa ucenika Hrvata protestvovalo je pred skolom u vrijeme kada su djaci Bosnjaci dolazili i bili na nastavi ("Oslobodjenje" tvrdi da su bosnjacki ucenici kamenovani kao i automobil na prostoru gdje treba da bude obnovljena dzamija cemu se protive hrvatski nacionalisti). Situacija je narednog dana smirena, ali je ovaj incident izuzetno ozbiljno upozorenje zbog stvaranja atmosfere mrznje i diobe medju mladima.       

Mladi pripadnici manjinskih grupacija su u posebno teskom polozaju i kada je rijec o prostorima za ucenje i ukupnom odnosu prema njima. Osim nacionalnih manjina, kako smo vec navodili, na udaru su i djeca ciji  roditelji drugacije politicki razmisljaju od stranaka na vlasti. U Unsko - sanskom i Gorazdanskom kantonu vjeronauka je obavezan predmet (islam) uprkos protestima roditelja ateista i pripadnika drugih religija.

Obrazovne ustanove i pedagoski kadar su u teskoj ekonomskoj situaciji. Ucestali strajkovi prosvjetnih radnika bitno uticu na atmosferu medju ucenicima i kvalitet njihovog ucenja. Roditelji ukazuju na pojavu korupcije, a na tom pitanju je posebno angazovan Helsinski odbor za ljudska prava u RS. Nastavni programi su neadekvatni potrebama vremena, a nastavna tehnologija zastarjela. Tek obnovljene skole su i metom teroristickih napada.

Zahvaljujuci djelovanju nevladinih organizacija, medju njima i Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, u javnosti je sve vise prisutan problem fizickog, psihickog i seksualnog zlostavljanja djece, predupredjivanja i sankcionisanja nasilja nad mladima. Organi vlasti  su nesto angazovaniji na tom planu, ali ukupan drustveni angazman nije adekvatan sirini i dubini problema.  Naime, djeca su u svakoj drugoj porodici izlozena nekom vidu nasilja. U porodici se desavaju i najtezi vidovi zlostavljanja djece ukljucivsi i najmracnije vidove seksulanog nasilja. Problem je i to sto se seksualno nasilje nad djecom zataskava od samih roditelja. Uspostava SOS telefona pomogla je kako spasavanju jednog broja mladih, tako i medijatizaciji te tematike. Nedovoljna  je i drustvena briga prema djeci bez roditelja i omladini sa posebnim potrebama.

U porastu su maloljetnicki kriminal i prostitucija, a nema adekvatnih ustanova za njihovu resocijalizaciju, pogotovo kada je rijec o djevojcicama i djevojkama. Trgovina maloljetnicama je dobila na razmahu u BiH. Djevojcice se prodaju po 1.300 KM. Posebno tezak problem je ubrzano sirenje upotrebe droge, sada vec i u osnovnim skolama. Sve cesci su i smrtni slucajevi od prekomjerne doze narkotika. S drogom se naravno siri kriminal i broj njegovih ucesnika. Devijantna ponasanja kod mladih su rezultat ratnih trauma i izuzetno teske ekonomsko - socijalne situacije u zemlji. Radi svega toga je povecan i broj samoubistava medju mladima.  

S obzirom na ovako tesku situaciju medju mladima i Helsinski komitet za ljudska prava u BiH nastoji razviti aktivnost medju njima na podrucju ljudskih prava i sloboda. Tako je uz ostalo odrzana uz podrsku Norveskog helsinskog komiteta «Skola ljudskih prava za mlade - prva generacija», koju je pohadjalo 16 srednjoskolaca iz devet bh. gradova. Komitet se posebno angazuje na ustanovljavanju odgovarajuce zakonske infrastrukture, kako bi se zastitila prava djece i omladine. I druge nevladine organizacije nastoje doprinijeti stvaranju atmosfere tolerancije i povjerenja i zakonske zastite mladih.

ZENE

Depresivno ekonomsko - socijalno stanje dalje otezava inace nezavidan drustveni polozaj zene. One su diskriminisane kada je rijec o zaposljavanju, vrsti radnog mjesta i visini plate. Jedno istrazivanje u Banjaluci pokazalo je da mnogo vece sanse za zaposljavanje imaju zene s nizom ili nikakvom strucnom spremom, nego li one sa visokom spremom.

Ucesce u politickom zivotu stimulisano je propisom da na izbornim listama mora biti najmanje 30 odsto zena. Aktivnoscu medjunarodnih institucija i asocijacija potice se siri i povezaniji angazman zena u politici, ekonomiji i drustvu. Podstice se i udruzivanje zena iz razlicitih sredina koje su politicki aktivne kako bi zajednickim djelovanjem doprinijele normalizaciji medjunacionalnih odnosa i toleranciji.

Problem nasilja u porodici i u tom kontekstu fizicko i drugo zlostavljanje zena su sve prisutniji u javnosti. Heslinski komitet za ljudska prava u BiH je i ovdje angazovan na uspostavi pravnih normi i korigovanja ponasanja policije i pravosudnih organa u cilju zastite zena. Zahvaljujuci angazmanu novinarke "Oslobodjenja" Edine Kamenice, pokrenuta je zakonska inicijativa da silovatelji budu izuzeti od mogucnosti prijevremenog izlaska iz zatvora koriscenjem instituta pomilovanja. Na vise punktova u BiH uspostavljen je SOS telefon za zene cije je postojanje u nekim slucajevima spasilo i sam zivot zena fizicki ugrozenih od svojih muzeva ili partnera. No, najveci broj zena krije da su kontinuirano fizicki maltretirane. 

Nekoliko asocijacija, a sto je nedovoljno, pomaze zenama koje su tesko pogodjene posljedicama rata, stradanjima svojih najblizih ili su i same bile zrtve silovanja i drugih zlostavljanja. Za njihovo ponovno ukljucivanje u drustvo koriste se grupne terapije i poticanje na razlicite vidove privredjivanja primjerene njihovom iskustvu i sredinama iz kojih su potekle. No, veliki broj zena se nalazi u depresivnoj situaciji jer zbog neosnovanog osjecanja srama nece da se obrate za pomoc kao zrtve silovanja.

Posebnu medijsku paznju privlacila je trgovina zenama i to narocito iz zemalja bivseg SSSR-a i istocne Evrope. Medjunarodna policija (IPTF) u koordinaciji sa lokalnim policijama preduzela je zamasnu akciju na otkrivanju organizatora trgovine zenama, najodgovornijih u lancu organizovane prostitucije i pocinioca nasilja nad zenama kako bi ih se ucinilo prostitutkama. (Pre)prodaja zena, njihovo angazovanje u nocnim barovima i nasilje nad njima su postali svakodnevna pojava u BiH. Podneseno je vise krivicnih prijava, a doslo je i do prvih sudskih presuda protiv vlasnika ugostiteljskih objekata i drugih ucesnika u organizovanoj prostituciji. No, i jedan broj pripadnika IPTF je bio medju akterima tih kriminalnih radnji, a jedan je cak i kupio jednu djevojku. Zvanicnik Hofman je tim povodom kazao da je "samo jedan pripadnik IPTF kupio zenu".

Vrijedi zabiljeziti bunt grupe zena u Sarajevu koje su potpisale peticiju sa zahtjevom da se zabrani (zlo)upotreba nagog zenskog tijela u reklamnim kampanjama. Povod za ovaj zahtjev je reklamni dzambo plakat za "Kumho" gume sa porukom "Prilagodljiva svakoj podlozi".

SOCIJALNA POLITIKA

Ratne devastacije i pljacke, (po)ratno profiterstvo, zloupotrebe u privatizaciji nekadasnje drustvene imovine, vladavina nad ekonomskim dobrima i tokovima stranackih oligarhija, sverc, korupcija i organizovani kriminal razorili su ekonomsko - socijalnu stabilnost bh. drustva. Samo je Albanija medju evropskim zemljama iza BiH kada je rijec o ekonomskom stanju. Vijece ministara BiH sacinilo je po prvi put ekonomsku strategiju, ali je ekonomska politika  na nivou BiH blokirana sukobima politickih koncepata i interesa. Slicno je i na entitetskoj razini. Strani kapital je obeshrabren politickom situacijom i pravnom nesigurnoscu. Ima i nekorektnih intervencija stranih predstavnika u BiH kako bi se obezbjedio povoljan ulazak stranih firmi na ustrb domacih materijalnih interesa. Jos nije donesen zakon o restituciji, sto je uslov za ekonomsku reformu u zemlji.

Prema istrazivanjima  Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja (IBHI)  preko 60 odsto stanovnistva u BiH zivi ispod granice siromastva. Ti ljudi imaju svega 0,60 KM (DEM) dnevno - upozorio je rezidentni direktor IBHI dr. Zarko Papic. Pesimisticnija procjena IBHI sadrzi i mogucnost da se radi cak i o 84 odsto stanovnistva. Nezaposlenost je velika - U RS je presla 40 odsto. 

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH je upozorio na neodgovornost lokalnih vlasti prema socijalnoj politici. Veliki broj ljudi prezivljava prosjacenjem, uzimanjem za jelo otpadaka po kontejnerima, te zahvaljujuci nevelikom broju javnih kuhinja. Posebno  ugrozene kategorije su penzioneri, porodice sehida i palih boraca, te ratnih i mirnodopskih invalida.

Povodom sve cescih obracanja penzionera Helsinskom komitetu za ljudska prava u BiH sa zahtjevom da im se omoguci koristenje zdravstvene zastite na teritoriji na kojoj zive, odnosno kojoj gravitiraju, kao i sa zahtjevom da im se penzije isplacuju iz onog entiteta u kojem zive - Komitet je ukazao na medjunarodno priznata prava koja gradjaninu omogucavaju rjesenje koje mu vise pogoduje. Tim povodom Komitet se zalozio za hitnu izmjenu zakonske regulative kojom su penzioneri povratnici dovedeni u polozaj diskriminisanih gradjana.

Ombudsmeni Federacije BiH su ostro kritikovali federalne i kantonalne vlasti sto nista nisu ucinile kako bi vise od 54.000 radnika na cekanju u FBiH ostvarilo pravo na otpremninu, zdravstveno i penziono osiguranje, te naknadu dok su nezaposleni. Od statusa tih radnika ekonomski zavise njihove porodice. Najveci broj zaposlenih radi "na crno", zbog cega ostaju i bez uplata za penziono i zdravstveno osiguranje. Strajkovi su sve cesci sirom BiH kako zbog zloupotreba u privatizaciji, tako i zbog kasnjenja ili neisplacivanja zarada. Sindikalne organizacije su pod politckim uticajem i ne pruzaju adekvatnu pomoc i zastitu radnicima.

Mnoga preduzeca ne uplacuju za penziono i zdravstveno osiguranje. Bosnjacima u RS tamosnje vlasti ne obezbjedjuju ni minimum zdravstvene zastite, a situacija je posebno teska nakon ukidanja osam ambulanti muslimanske humanitarne organizacije "Merhamet". Na desetine Bosnjaka umrlo je u prosloj i ovoj godini zbog izostanka minimalne zdravstvene zastite. U pomoc su priskocile, do nalazenja sistemskog rjesenja, vlasti u FBiH obecavajuci elementarnu zdravstvenu zastitu povratnicima u gradovima i mjestima u susjedstvu zdravstvenih ustanova na federalnom podrucju. Medjutim, nedopustivo je da vlasti u RS i na ovom podrucju potvrdjuju ponasanje prema kojem povratnike Bosnjake, Hrvate, Rome i druge ne smatraju ravnopravnim gradjanima prema kojima imaju odgovornost. Inace, u cijeloj zemlji  bolesnici zbog oskudice ne mogu nabaviti nuzne lijekove. Invalidi su prinudjeni da sami izradjuju proteze i druga neophodna pomagala ili da im to uradi neko od poznanika.

RELIGIJA

U Republici Srpskoj poceo je proces obnove dzamija i katolickih crkava, kao nuzan segment procesa povratka i normalizacije stanja i medjuvjerskih odnosa. Otpor srpskih sovinista tom procesu posebno je drasticno dosao do izrazaja u Banjaluci i Trebinju. U Banjaluci je u drugom pokusaju postavljen je kamen - temeljac za obnovu dzamije Ferhadija u prisustvu resiu-l-uleme Mustafe efendije Cerica, domacih politicara i stranih diplomata. I tom prilikom bilo je divljanja oko dvije hiljade ekstremista koji su sprijeceni od oko tri hiljade policajaca i specijalaca da nanovo naprave zlo. Nakon toga pokazala se nuznom policijska zastita prostora gdje je postavljen kamen - temeljac. Sa druge strane, nije bilo nikakvih problema nekoliko dana kasnije da se postavi kamen - temeljac za katolicku crkvu u Plehanu u prisustvu nadbiskupa vrhbosanskog kardinala Vinka Puljica. Moguce je da obnova vjerskih objekata nacionalistima manje smeta u manjim mjestima, a nije za iskljuciti ni faktor posebne netrpeljivosti prema nehriscanima (muslimanima). To je doslo posebno do izrazaja i u Stocu jer su se neki katolicki svecenici suprotstavili obnovi dzamije u tom gradu gdje su sruseni svi vjerski objekti muslimana. Reisu-l-ulema Mustafa efendija Ceric optuzio je mostarskog biskupa Ratka Perica da zagovara genocid povodom nastojanja da se sprijeci obnova dzamije u Stocu.

Vjerska iskljucivost bila je motivom brojnih napada na pripadnike druge vjere, svestenike, groblja i vjerske objekte. Vjerski radikalizam dolazio je do posebnog izrazaja u vrijeme religijskih praznika i pojacanih politickih tenzija. O najtezim napadima na muslimane vec je bilo rijeci (Banjaluka, Trebinje). Izvrsen je napad dviju naoruzanih i maskiranih osoba u Zupnoj Kuci u Turicima kod Gradacca na zupnika Vladimira Borica i njegovog gosta povratnika Antu Matica, koji su pretrpjeli lakse povrede. Demokratsko Sarajevo je ogorceno zbog dva napada u kratkom vremenu kod Katolicke katedrale. Trojica muslimana vrijedjala su i pljuvala grupu polaznika Katolicke teologije, a jedna "umotana zena" (muslimanka) napala je jednu casnu sestru i vrijedjajuci je pokusala joj otkinuti kriz. U Kiseljaku je vojnik Hrvatskog vijeca obrane napao psovkama i prijetnjama jednu Bosnjakinju muslimanku.     

Predstavnici sve tri velike religijske zajednice u BiH (muslimani, pravoslavci i katolici) se neposredno upleteni u politicka zbivanja u zemlji podrzavajuci prije svega tri najvece nacionalne stranke (SDA, SDS i HDZ). Samim tim one su vise okrenute nacionalnim projektima i etnickoj diobi BiH nego li demokratskim snagama i gradjanskom drustvu sekularnog karaktera. U tim okolnostima i djelovanje Medjureligijskog vijeca ( u kojem je uz navedene vjerske zajednice i jevrejska) djeluje formalno i nacelno, ali ne i stvarno na vracanju medjureligijskog povjerenja. Hramovi su postali mjesto kontinuiranog politickog djelovanja na nacionalistickoj osnovi, a ne prostor za zadovoljavanje iskljucivo religioznih potreba vjernika.

Srpska pravoslavna crkva ima u RS religijski monopol, status drzavne vjere, mada je Ustavni sud BiH osporio njen takav polozaj. Rimokatolicka crkva u BiH se ponasa kao duhovni, ideoloski i politicki mentor bosanskohercegovackim Hrvatima. Dok su bosanski franjevci orijentisani na ocuvanje multietnickog i visevjerskog karaktera bosanskohercegovackog bica, hercegovacki franjevci su sasma u sluzbi velikohrvatskog projekta. Na toj liniji koristeci ekstremisticku leksiku je i mostarski biskup Ratko Peric koji pokazuje krajnju vjersku i nacionalnu iskljucivost. Dzamije su postale aktivima Stranke demokratske akcije, ali i prostori sirenja uvezenog islamskog radikalizma. Sve u svemu, jos smo u vremenu krajnje zloupotrebe vjere sto krajnje negativno utice na nastojanja za normalizaciju BiH.          

MEDIJI

Povratak Srpske demokratske stranke u vladu Republike Srpske i protuustavna pobuna Hrvatske demokratske zajednice negativno su uticali na stanje u medijskom sistemu. Radiotelevizija Republike Srpske vraca se na promicanje svesrpskog koncepta sugerisuci indirektno, a u nekim slucajevima i direktno neodrzivost ovako ustrojene BiH. Kada u RTV RS i izvjestavaju o slucajevima srpskog ekstremizma, daje se minimum informacija i plasiraju se reagovanja nacionalistickih stranaka kako bi se umanjio znacaj karaktera i ucinka nasilnih ponasanja. RTV Sveti Georgije iz Banjaluke bio je neposredno ukljucen u agitaciju za nasilje nad ucesnicima neuspjele svecanosti polaganja kamena- temeljca za dzamiju u Banjaluci zbog cega mu je suspendovana dozvola za rad na 90 dana. Uticaj SDS je vidljiv uz ostalo u "Glasu Srpskom" i "Reporteru". Jedino glasilo u RS koje djeluje sve profesionalnije i kvalitetnije s bosanskohercegovackom orijentacijom su "Nezavisne novine" Zeljka Kopanje.

HDZ je sve elektronske i pisane medije stavila u svoju sluzbu na prostoru svoje dominacije. Osim opravdavanja neustavnog ponasanja HDZ i uspostave "Hrvatske samouprave" ova glasila insistiraju na neodrzivosti ovakvog koncepta BiH propagirajuci treci entitet za bh. Hrvate, svehrvatsku povezanost i podsticuci netrpeljivost prema drugim narodima i medjunarodnoj mirovnoj misiji. Tako je voditeljica Radija Tomislavgrad Iva Bacak u razgovoru  sa direktoricom poslovnice "Hercegovacke banke" Andjom Bagaric vise puta naglasavala da gradjani Tomislavgrada treba da napadnu pripadnike SFOR-a prilikom njihove akcije u toj banci. Tom pozivu se pridruzila i direktorica Bagaric. Radio Tomislavgrad zajedno sa Radio Bestom iz Gruda i Radio Zepcem je novcano kaznjen, dok je Hrvatskoj RTV iz Mostara suspendovana dozvola na 90 dana - svima zbog huskackih sadrzaja. Zanimljivo je da nesmetano djeluje Radio Herceg - Bosna ciji je uredjivacki koncept osnovan na povezanosti podrucja sa hrvatskom vecinom u BiH sa hrvatskom drzavom, pri cemu se ignorise pripadnost BiH. 

Redakcije i novinari su i dalje izlozeni pritiscima, prijetnjama i fizickim nasrtajima.Od uspostavljanja Linije za pomoc novinarima (FREE MEDIA) registrovano je 245 novinarskih prijava, a od 1. januara ove godine do polovine novembra zabiljezeno je 96 novinarskih zalbi, od cega 56 u Federaciji BiH, 33 u Republici Srpskoj i 2 u Distriktu Brcko.

S pocetka ustavne pobune HDZ i uspostave "Hrvatske samouprave" alarmantno je povecanje prituzbi novinara zbog pritisaka na njih od strane ekstremista HDZ. I mimo te situacije zabiljezeni su napadi hrvatskih ekstremista na novinare. Monitor iz Tomislavgrada izvjestava da je novinarka Ljuba Djikic izlozena pozivu na linc nakon sto je njen sin, takodje novinar, Ivica Djikic u "Feral tribjunu" iznio svoj stav o stanju na tom prostoru i njegovim ziteljima. Novinara "Dnevnog avaza" i reportera - snimatelja TV Federacije BiH Miku Damjanovica napao je u Orasju aktivista Hrvatske demokratske zajednice Marko Benkovic - Balkan optuzujuci Damjanovica da je "hrvatski izdajica". Nekadasnji predsjednik HDZ u Usori Ivica Ante Artmagic pretukao je novinara lokalne radio - stanice i dopisnika "Hrvatskog radija Herceg - Bosna" i "Slobodne Dalmacije" iz Splita   Boru Jelica jer mu se nisu svidjale informacije Radio Usore o njemu. Posebno je indikativan napad na novinara Milu Jukica (Hrvat) saradnika BiH servisa "Glasa Amerike" koji ima i tv program. On je brutalno ometen prilikom snimanja ulaska na dzumu u dzamiji Kralj Fahd u Sarajevu bivseg predsjednika Federacije BiH Ejupa Ganica. Tom prilikom Jukicu je prislo nekoliko ljudi trazeci mu dozvolu za snimanje, a posto je pokazao akreditaciju trazeno mu je da preda kasetu sto je i ucinio nakon sto mu je neko iz gomile koja je rasla pokusao oteti kameru. Pri tome je vrijedjan na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, a direktor kompleksa dzamije Kralja Fahd mu je rekao da su dzamija i prostor oko nje teritoriji Saudijske Arabije (?!) koja je finansirala taj projekat. Kada je policajac u pratnji Jukica, koji je s kolegom nastojao da ga zastiti, kazao da snimanje tog prostora nije zabranjeno, direktor kompleksa (izvjesni gospodin Mubarak) je legitimisao policajca. Supruzi koluministe Ivana Lovrenovica i njenoj porodici upucena je telefonska prijetnja "klanjem i silovanjem". Lovrenovic je ostar kriticar hrvatskih kleronacionalista i na njihovoj je meti. Kako je izvjestio nas monitor, upucene su i pismene prijetnje hrvatskih nacionalista predsjedniku Vijeca Radio-televizije Federacije BiH i kolumnisti "Oslobodjenja" Slavku Kukicu. Dopisnik Radio Dojce Vele iz Tuzle Marinko Sekulic nasao se na meti clanica udruzenja "Majke enklave Zepa i Srebrenica" Munire Subasic i Hatidze Mehmedovic koje su mu zaprijetile nakon njegovog kritickog izvjestaja o neprikladnom ponasanju clanica tog udruzenja u hotelu u Srebrenci. 

Novinaru "Oslobodjenja" Almiru Terzicu zaprijetili su likvidacijom vijecnik bosnjacke Stranke demokratske akcije u Opcinskom vijecu Novo Sarajevo Ibrahim Dervisevic i njegov brat zbog spora oko nadzidjivanja zgrade u kojoj stanuje Terzic. Novinara "Oslobodjenja" Elvira Basica napao je u Zenici konobar Ferid Dervisevic jer je istrazivao pod kojim uslovima je Dervisevic zakupio kafic. Iz misije OSCE u BiH zatrazeno je od tadasnjeg clana Predsjednistva BiH Halida Genjca da utice na ponasanje svog savjetnika Ademira Jerkovica koji  je u vise navrata vrsio verbalni pritisak na novinara agencije BHP Emira Felica trazeci neosnovano od njega promociju Jerkovica u protokolarnim vijestima. Vozac i tjelohranitelj gradonacelnika Mostara Nevena Tomica napao je uz prijetnje ekipu Radio-televizije Mostar koja je trazila izjavu od Tomica.

U RS se desio jos jedan pokusaj ubistva novinara. Ispred vrata stana novinara "Kozarski vjesnik" Zorana Sovilja  u Prijedoru aktivirana je eksplozivna naprava sto je srecom prouzrokovalo samo materijalnu stetu. IPTF smatra da je napad na Sovilja motivisan njegovim napisima o trgovini zenama i organizovanoj prostituciji. "Kozarski vjesnik" je bio i ciljem krajnje perfidnog ataka. Naime, redakcija je bila prinudjena da povuce najveci dio tiraza u danu u kojem je objavljena lazna smrtovnica. Ekipa belgijske televizije RTBF napadnuta je nedaleko od Pala pri cemu joj je oduzeta kamera i videotraka sa snimcima o optuzenom za ratne zlocine od Haskog suda Radovanu Karadzicu. Monitor Helsinskog komiteta informisao je o teskim uvredama i prijetnjama kojima je izlozena novinarka TV Trebinja Biljana Bokic nakon sto je napravila dvije reportaze o jednom socijalno ugrozenom i hendikepiranom gradjaninu. Jedno lice je uhapseno zbog fizickog napada na novinarku Radio-televizije Republike Srpske Marinu M. i njenog kolegu snimatelja Branu S.  U RS inace raste pritisak na medije sto se uz ostalo ogleda u smjenjivanju od Vlade RS multietnickog Upravnog odbora agencija SRNA koji nas monitor ocjenjuje vrlo strucnim tijelom. Potom je smijenjen i direktor SRNE Dragan Davidovic. Eksplozivom je u Prijedoru unisten automobil Bosnjaka Rezaka Hukovica, vlasnika i novinara "Nezavisne televizije 101" iz Sanskog Mosta. Pravi medijski rat vodi se u Mostaru izmedju glasila sa istocne (bosnjacke) i zapadne (hrvatske) strane. Kako informise nas monitor,  i za jedne i za druge na suprotnoj strani nista ne valja. Medijska podjeljenost je karakteristicna i za Unsko - sanski kanton, izvjestava monitor Helsinskog komiteta, gdje "ratuju" glasila u sluzbi Stranke demokratske akcije protiv onih pod patronatom Demokratske narodne zajednice.

U javnosti su sa zabrinutoscu primljene informacije o tome da je zabiljezeno vise pritisaka i verbalnih napada na novinare i redakcije od funkcionera Socijademokratske partije, vodece stranke Demokratske alijanse za promjene. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH raspolaze informacijom o visekratnom pritisku koji je na redakciju "Oslobodjenja" vrsio predsjednik SDP i Vijeca ministara BiH Zlatko Lagumdzija.    

Logikom drustveno - ekonomskog stanja javna glasila su u izuzetno teskoj situaciji, posebno ona koja njeguju slobodno - kriticko, analiticko i istrazivacko novinarstvo. Traje kriza u "Oslobodjenju" ciji su radnici uspjeli izboriti putem strajka odlazak direktora i glavnog i odgovornog urednika i formiranje novog Nadzornog odbora. Podnesena je krivicna prijava protiv bivseg direktora i njegovog zamjenika zbog sumnje u zloupotrebu sluzbenog polozaja. Ocito je da su u ovoj informativnoj kuci koja je rodonacelnik nezavisnog novinarstva u BiH nuzni odlucni poslovni, koncepcijsko - uredjivacki, organizacioni i kadrovski rezovi. Upravljanje kucom preuzeli su vecinski dionicari Slovenci iz "Kmecke druzbe". "Dnevi avaz" nastavlja sa ekspanzijom i uredjivackom emancipacijom, mada je sada vidljiva, umjesto sa SDA, posebna povezanost sa SDP. Stanje u "Jutarnjim novinama" je statusno nejasno, jer je ta novina nastala pod mutnim okolnostima, gasenjem "Vecernjih novina" koje su u velikom dugu citaocima dobitnicima u nagradnoj igri, a tu isplatu novi vlasnik tezi da eskivira. Bilo je ocito propusta u samom postupku privatizacije "Vecernjih novina". Strajkali su i zaposleni u Radiju Brcko Distrikta vrlo brzo nakon sto je pokrenuto ovo multietnicko glasilo. Povod je bilo smanjenje plata, a razlog je trazenje odgovornosti direktora ovog medija zbog nepostojanja razvojnog programa. Naime, vlasti Distrikta osigurale su sredstva za ovaj radio u iznosu potrebnom svega za dvije plate zaposlenih. Strajkovali su i novinari i drugi medijski radnici RTV Gorazde kojima je Helsinski komitet dao podrsku zbog pritisaka vlasti na njih i njihova prava.  

Nas monitor iz RS upozorava da jos nema efekata od donosenja Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Naime, drzavni organi i javne institucije jos nisu stvorili mehanizam za dostavljanje trazenih informacija. Inace, cini se da redakcije i novinari nisu svjesni svog prava na dostupnost informacija i sanse koju im to pruza.

Monitori Helsinskog komiteta izvjestavaju o teskom polozaju lokalnih glasila. Nezavisni mediji bivaju guseni na razne nacine, a ona kojima su osnivaci opstine i kantoni su u sasvim poslusnickoj funkciji. Nasi monitori upozoravaju na nizak profesionalni nivo (ne samo) u lokalnim glasilima, te na nepostivanje pravila o neiznosenju imena i prezimena maloljetnika u delikatnim situacijama i ljudi koji su predmet policijske obrade, te na proglasavanje ljudi krivim prije sudske presude.   

Nije doslo do napretka u samoorganizovanju novinara i drugih medijskih radnika. Tako djeluje sest novinarskih udruzenja (novo udruzenje je "Apel" koje okuplja novinare sa sire regije Mostara i Sarajeva) koja inace nisu dovoljno aktivna s obzirom na  medijsko stanje. Helsinski komitet za ljudska prava ce podrzati svaku akciju na koordiniranju djelovanja novinarskih udruzenja u BiH na kljucnim pravcima njihovih zajednickih interesa, ako vec ne moze doci do njihovog objedinjavanja.  

Sindikalna udruzenja su nedorasla situaciji ili jednostavno manipulisana od poslodavaca. Najbolje rezultate postizu sindikati samoorganizovanjem u konkretnim sredinama.

Dobra je vijest da je pocelo s radom Vijece za stampu BiH kao samoregulatorna organizacija koja ce voditi racuna na osnovu pismenih podnesaka o postivanu principa Kodeksa za stampu u BiH koji je usvojen jos u aprilu 1999. godine. Vijece ima trinaest clanova, a na celu im je u dvogodisnjem mandatu lord Dzon Vejkam. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH smatra da nije dobro sto ce se Vijece baviti samo pismenim zalbama i to samo ukoliko je prethodno upucen demanti ili druga vrsta reakcije mediju o kojem je rijec. Komitet smatra da treba omoguciti i onima koji nisu reagovali kod redakcija demantijem da podnesu zalbu Vijecu za stampu, jer mnogi gradjani cija prava mogu biti ugrozena nisu spremni ili nisu vicni da reaguju demantijem.

Nastavljen je proces izdavanja dugorocnih dozvola za rad elektronskim medijima u BiH. Na pocetku te akcije zbog birokratskog ponasanja i nedosljedne primjene usvojenih kriterija, reagovali su, izmedju ostalih, federalni ombudsmeni, nakon cega je uvazeno nekoliko zalbi medija u tuzlanskoj regiji. Nas monitor je informisao o nagloj licemjernoj promjeni u uredjivackoj politici elektronskih medija pod kontrolom nacionalnih stranaka (posebno HDZ) u mostarskoj regiji u vrijeme raspisivanja konkursa za dobijanje dugorocnih dozvola za emitovanje.

Helsinski komitet za ljudska prava upozoravao je OHR i  javnost u vise navrata da se proces  transformacije RTV BIH i ukupnog radio-televizijskog sistema u BiH odvija sporo i neadekvatno za sto u osnovu odgovornost snose strani medijatori. U medjuvremenu su poceli sa radom BH Radio, Radio Federacije BiH i Federalna televizija na dva kanala, a donesena je i odluka o imenovanju rukovodstva Javnog televizijskog servisa na nivou BiH (PBS). Djelovanje stranih "eksperata" u transformaciji RTV BiH i radio-televizijskog sistema u BiH Helsinski komitet ocjenjuje negativnim.

Helsinski komitet i u ovoj prilici ukazuje na politicke pritiske i manipulaciju vladajucih stranaka medijima sto je direktan udarac procesu medjunacionalne normalizacije i demokratazacije bosanskohercegovackog drustva.   

VLAST I ZAKON

Odnos prema pravu na povratak i vracanju imovine, te prema povratnicima zorno svjedoci o karakteru i kvalitetu vlasti u BiH, posebno kada je rijec o podrucjima gdje dominiraju nacionalne stranke (SDS, HDZ, SDA). Ponasanje vlasti koju karakterise opstrukcija Dejtonskog sporazuma, neustavno ponasanje, zloupotreba polozaja, korupcija i nekompetentnost. Situaciju nije mnogo poboljsao ni fakat da je visoki predstavnik smjenio vise od 60 funkcionera, medju njima i clana Predsjednistva BiH i celnika Hrvatske demokratske zajednice Antu Jelavica i nekadasnjeg premijera Federacije BiH i potpredsjednika Stranke demokratske akcije Edhema Bicakcica. I nakon izbora proslog novemebra ponovili su se problemi sa konstitusanjem nove vlasti od kojih neki traju do danas. Hrvatska demokratska zajednica opstruira konstituisanje vlada u Hercegovacko - neretvanskom kantonu i Kantonu 10 (Livno), te je nakon vise od sest mjeseci uspostavljena  vlada u Unsko - sanskom kantonu.  

Srpska demokratska stranka i Hrvatska demokratska zajednica istrajavaju na konceptu relativizacije drzavnosti BiH i opstrukciji ustavnog poretka. SDS, kao i vecina stranaka u RS, nastoji ocuvati potpunu poratnu demografsku nadmoc Srba u tom entitetu i odrzavati stanje u kojem se RS smatra iznudjenim privremenim rjesenjem, a u teznji da dodje do njenog povezivanja sa Srbijom. Ivanic je reafirmisao veliki broj kadrova SDS poznatih po negativnom ucinku tokom rata i privrzenika politike Radovana Karadzica. Oni su dosli na znacajne polozaje u politici i privredi i vrlo negativno uticu na ukupnu atmosferu u entitetu. Politicari u RS iskoristili su antiteroristicku kampanju za pokusaj svaljivanja krivice za ratna zbivanja i poratnu situaciju na muslimanski faktor i mudzahedine strance kojih je do oduzimanja drzavljanstva i protjerivanja bilo svega nekoliko stotina. Tako je premijer RS Mladen Ivanic ustvrdio da je "stvarni problem postojanje mudzahedina i velikog broja rizicnih osoba na teritoriji Federacije BiH". Ivanic je govoreci o zahtjevima za promjenu Dejtonskog sporazuma zaprijetio referendumom i otcjepljenjem.  Ovdje treba upozoriti da je u multietnickoj BiH nelegitiman bilo kakav referendum jednonacionalnog karaktera.

Monitor Helinskog komiteta, upozorava da vlast u RS nastoji da potpuno kontrolise javno mnjenje, da redukuje javnost rada i da stvara atmosferu da su krivci za stanje drugdje ukljucivsi i sugestiju o odgovornosti medjunarodnih posrednika u BiH.  Jedine dvije uistinu demokratske institucije u RS koje se hrabro suprotstavljaju velikonacionalistickoj logici i korupciji su Helsinski odbor za ljudska prava u RS na celu sa Brankom Todorovicem i "Nezavisne novine" Zeljka Kopanje. No, i kod "Nezavisnih novina" u tumacenju delikatnih tema koje ukljucuju medjunacionalni aspekt pojavljuju se ne bas argumentovani napisi kao sto je to bio slucaj povodom tuzbe iz RS protiv Alije Izetbegovica i antiteroristicke kampanje.  

Monitor Helsinskog komiteta upozorava na stanje u vlasti u opstinama Bosanski Samac, Modrica i Vukosavlje u RS gdje je uloga Bosnjaka u vlasti marginalizirana cime im se stavlja do znanja da oni nisu tu pozeljni, a da su kakvu - takvu poziciju u vlasti dobili zahvaljujuci OHR i OSCE. Bosnjacima u lokalnoj vlasti ostavljeno je da se bave problemima Bosnjaka. Naime, nacelnik Srbin prima stranke iskljucivo srpske nacionalnosti, a Bosnjak bosnjacke.

HDZ vodi politiku konstitusanja treceg (hrvatskog) entiteta koji bi se jednog dana prikljucio Hrvatskoj. SDS nastoji omesti donosenje zakona koji snaze bosanskohercegovacku drzavnost i centralne institucije vlasti, a HDZ je nakon odluke o "hrvatskoj samoupravi" napustio drzavni i federalni parlament.HDZ nekaznjeno vodi protuustavnu i antibosanskohercegovacku politiku nastojeci da odrzi svoj paralelni sistem vlasti zasnovan na politickom i ekonomskom monopolu te stranke. Najvece zrtve te politike su upravo bh. Hrvati na koje je, uz ostalo, vrsen pritisak pracen prijetnjama i ucjenama da pismeno izraze solidarnost sa "hrvatskom samoupravom" i otkazu lojalnost legalnim vlastima pogotovo kada je rijec o policajcima i vojnicima - o cemu izvjestavaju nasi monitori sa podrucja zapadne Hercegovine i jugozapadne Bosne. Vlasti jos nisu pokazale spremnost i snagu da samostalnom akcijom nadleznih organa, prije svega pravosudnih, odbrane ustavni poredak. U tom kontekstu je od velikog znacaja ishod  postupka protiv nekadasnjeg clana predsjednistva BiH i lidera Hrvatske demokratske zajednice Ante Jelavica i sestorice njegovih stranackih kolega.

U takvoj situaciji, Demokratska alijansa za promjene, uprkos podrsci medjunarodnih autoriteta, onemogucena je u efikasnom vrsenju vlasti na razini drzave i Federacije BiH, a potpuno je nemocna na prostoru gdje vlast imaju SDS, HDZ i SDA. Alijansu opterecuju njen ideolosko - politicki heterogen sastav, karijerizam i borba medju pojedincima za vlast, te nesposobnost ne malog broja kadrova. Alijansa se prakticno raspala u Unsko - sanskom kantonu (tamo se na konstituisanje vlasti cekalo vise od pola godine) gdje je prakticno obnovljeno partnerstvo Stranke demokratske akcije i Stranke za BiH koja je kljucni partner Socijaldemokratskoj partiji u Alijansi. Vecinska podrska Alijansi u Parlamentu BiH zavisi od nesigurne podrske Partije demokratskog progresa premijera RS Mladena Ivanica, ciji polozaj je opet ovisan od SDS.

Za podrucja gdje dominiraju SDS, HDZ i SDA karakteristicne su zloupotrebe vlasti koja se koristi za sticanje materijalne koristi za uzak krug ljudi uz sveprisutnu  korupciju. Kada je rijec o SDA, posebno je zanimljiv slucaj potpredsjednika ove stranke i nekadasnjeg premijera Federacije BiH Edhema Bicakcica kojeg se sumnjici za zloupotrebu polozaja i vise nezakonitih transakcija. Niz novcanih mahinacija otkriven je u Ministarstvu vanjskih poslova. Ilegalne transakcije nisu se mogle desavati bez znanja predsjednika SDA Alije Izetbegovica koji ih je i javno branio smatrajuci ih korisnim. 

Mada se moze pretpostaviti da je u pitanju i doza revansizma u odnosu na prethodnu vladu RS, treba ukazati na slucaj sumnje za tesku zloupotrebu zbog koje su podnesene krivicne prijave protiv Mirka Nozice, bivseg direktora Robnih rezervi Republike Srpske i Nikole Kragulja, koji je zbog toga podnio ostavku na mjesto zamjenika ministra spoljne trgovine u Vijecu ministara BiH. Osumnjiceni su ostetili budzet RS za visemilionske sume.

Nas monitor izvjestio je da opstinska vlast u Nevesinju koju cine cetiri stranke nacionalne orijentacije djeluju kao jedna partija jer su svi kadrovi izrasli iz baze Srpske demokratske stranke. U opstini vlada nepotizam,  svi opstinski funkcioneri su rodjaci, kumovi, zetovi. U opstini Vukosavlje, kako obavjestava nas monitor, privatna lica Srbi vrse bespravnu eksploataciju sljunka na zemljistu koje pripada Bosnjacima.

OHR i SFOR izvrsili su upad u "Hercegovacku banku" za koju se sumnja da je glavni punkt finansiranja HDZ i "Hrvatske samouprave". Organizovani otpor toj akciji u kojoj je bilo povrijedjenih mirovnjaka govori da je taknuto u posebno znacajnu instituciju za HDZ. U banci je postavljen medjunarodni upravitelj. Klasican vid zloupotrebe vlasti na prostoru gdje je na vlasti HDZ jeste uvodjenje nameta od 3 odsto na plate pod firmom pomoci za hrvatske uhapsenike u Hagu. No, ta sredstva su prije svega namijenjena za finasiranje "Hrvatske samouprave", odnosno HDZ.

Monitor Helsinskog komiteta izvjestio je o akcijama iz Livna, sjedista Kantona 10, protiv nove vlasti u Drvaru gdje je za nacelnika opstine dosao Srbin Rajko Damjanovic, a u Kantonu je dominatna HDZ. Uz ostalo, HDZ opstruira rad opstinskih vlasti u Drvaru  naredbom o iskljucenju telefona. U Drvaru tako paraleno djeluju legalna vlast u kojoj Srbi imaju dvotrecinsku vecinu i nelegalna vlast HDZ. Drvar nema koristi ni od sumskog bogatstva koje sluzi za bogacenje malog kruga kadrova HDZ. Monitor upozorava da je imovina u Drvaru pogotovo raseljenih i izbjeglih gradjana potpuno nezasticena.

Kako informise nas monitor, u Tomislavgradu vlada nepotizam i korupcija. Posebno zabrinjava korupcionastvo u lokalnom Domu zdravlja. Dok mnogi nemaju posla, drugi su si obezbjedili po dvije i vise plata. Tako je Mate Kelava istodobno i kantonalni ministar i pomocnik ministra za prosvjetu, a zadrzao je profesorsko mjesto u gimnaziji. Direktorica osnovne  skole Nevenka Kristo istodobno je zadrzala i mjesto profesorice u gimnaziji. Ima slucajeva koristenja beneficija za poginule borce, mada je rijec o ljudima koji to nisu bili. U gradu caruje bespravna gradnja na kojoj se dobro zaradjuje. U Tomislavgradu monopol na prodaju kompjutera skolama bez natjecaja ima Martin Kovac miljenik lokalnog HDZ.

Policija i sudstvo u Republici Srpskoj (dominantan SDS) i na podrucjima vlasti HDZ i SDA su pod politickom kontrolom tih stranaka. Mada je na vlast dosla Demokratska alijansa za promjene, u federalnoj i kantonalnim policijama ostao je veliki broj kadrova SDA i HDZ. Takav je slucaj i u Kantonu Sarajevo gdje su savjesni policajci izlozeni prijetnjama cak i smrcu njima i njihovim porodicama od onih sto su bogatstvo preko noci stekli na nezakonit nacin.  

Nove provale nasilja u Republici Srpskoj i u zapadnoj Hercegovini pokazale su nesupjeh dosadasnje transformacije policije radi njenog depolitiziranja i profesionaliziranja. Osim politicke poslusnosti,  diskriminatorskog djelovanja na liniji enticke diskriminacije i nedjelovanja u zastiti manjinskih grupacija, u policiji na prostoru cijele BiH su zabiljezene zloupotrebe polozaja i druge vrste nezakonitog ponasanja. Policajci su umjesani i u ubistva ili su cak ubice. Policajac Ljubisa Lepir ubio je 21- godisnjeg Ljubomira Ivanovica u vrijeme kad nije bio na duznosti. Policajac specijalne jedinice Ministarstva unutrasnjih poslova Tuzlanskog kantona Samir Mehic osudjen je prvostepenom odlukom na osam godina zatvora za pokusaj ubistva. Protiv policajca Emira Kadrica iz Sarajeva podignuta je krivicna prijava jer je u svom stanu krio osumnjicenog za ubistvo, a njegov pistolj u porodicnoj kuci.

Bez uloge korumpiranih policajaca ne bi bio moguc sverc ljudima, trgovina zenama, razvijanje mreze organizovane prostitucije i distribucije droge. Sramotno je da u ovakvim poslovima ucestvuju i policajci UN (IPTF). Dosada ih je 22 vraceno kucama, a najnovija saznanja govore o njihovom ucescu u prostituciji i trgovini zenama. Veliki broj domacih policajaca zivi u tudjim stanovima i kucama. Dvadesetak policajaca u Brcko Distriktu je procesuirano zbog falsifikovanja diploma.

Policajci u RS se ponasaju krajnje diskriminatorski prema povratnicima, ne pruzajuci im ni elementarnu zastitu i ne vodeci postupak protiv nasilnika nad etnickim manjinama. O posebno drasticnom slucaju policijske zloupotrebe ovlastenja u Modrici izvjestio je nas monitor informisuci o maltretiranju povratnika Bosnjaka Damira Alica. Policija je na kraju priznala da je Alic lazno osumnjicen za obijanje stana i kradju, ali je prethodno tri dana bio visesatno ispitivan od policije mada su cetiri mladica vec bila privodjena zbog sumnje da su ucinili to djelo. Dva sata je bio ispitivan i od psihologa uz upotrebu poligrafa. Policajci su pri ispitivanju zadirali u njegov privatni zivot. Alic inace zivi sa sestoclanom porodicom u pomocnoj zgradi od 18 kvadratnih metara, dok njegovu porodicnu kucu koristi Srpkinja raseljenik iz Zenice. Alic smatra da se vrsi pritisak na njegovu porodicu, jer mu je policija 13 puta dolazila kuci otkako su se vratili u Modricu. IPTF je smjenila sefa policije i rukovodioca krim - sluzbe u Bratuncu Stanka Petrovica i Sretena Viksica jer nisu proveli istrage o napadima na povratnike Bosnjake. Ministar unutrasnjih poslova RS Perica Bundalo podnio je ostavku koja je usvojena nakon nasilnih protesta u Banjaluci i Trebinju. 

Monitor Helsinskog komiteta iz Bijeljine informisao je o izvjestaju IPTF o slucaju nacelnika drzavne bezbjednosti u tom gradu Petka Budise koji je opljackao i silovao djevojku koja ga je prijavila lokalnoj policiji.

Ministarstvo unutrasnjih poslova Federacije BiH podnijelo je krivicne prijave protiv ministra unutrasnjih poslova Hercegovacko - neretvanskog kantona Dragana Mandica i vrsioca duznosti ministra unutrasnjih poslova Zapadnohercegovackog kantona Vinka Culjka zbog neaktivnosti pri izbijanju nereda prilikom akcije SFOR-a prema "Hercegovackoj banci". U Mostaru su povrijedjeni 20 pripadnika SFOR-a, tri policajca i dva civila. Do napada na mirovnjake doslo je i u Grudama, Sirokom Brijegu, Medjugorju i Tomislavgradu.  

Nas monitor informise o strahu i neigurnosti koji su zavladali u Gradaccu zbog oruzanih pljacki i prijetnji, pokusaja otmice djeteta, provala u stanove i kradje automobila. Simptomaticno je da se policijske patrole u pravilu nalaze na suprotnom dijelu grada od onog gdje su u toku kriminalne radnje. U Nevesinju je policajac pretukao gradjanina i ostao na poslu. Monitor Helsinskog komiteta izvjestio je o nastavku prekoracenja ovlastenja od strane policije. Tako su, izmedju ostalog, tri policajca u Cazinu izvukli iz kola Hasima Beckanovica izudarali ga, odveli ga u policijsku stanicu i ponovo ga premlatili. U premlacivanju je ucestvovao policajac Hasan Civic, dok nisu poznata imena druge dvojice. Beckanovic je sklon krsenju zakona i kradjama, ali su ovdje ocito prekoracena ovlastenja. U februaru je profesionalni pripadnik Armije F BiH Nihad Music, uz ucesce rodjaka Nurije i Nevzeta Musica i Envera Salkica napao Sadzidu Pivic i njenu maloljetnu djecu. Sadzida je tesko pretucena, a djeca udarana sakama, drvenim stapom i lopatom uz prijetnju da ce im oci biti izvadjene, te da ce ih potom ubiti. Povod ovom nasilju je navodno "Autonomastvo" te porodice ("autonomasi" su simpatizeri Fikreta Abdica koji je tokom rata stvorio ilegalnu paradrzavnu organizaciju "Autonomna Zapadna Bosna"). Sadzidin muz je 70 - postotni invalid i to legalne Armije FBiH, nema nikakvih primanja, a kriticnog dana nije bio kuci. Postoji sumnja da za ovakva nedjela ekstremisti SDA imaju podrsku lokalne policije jer napadaci ostaju nekaznjeni.

Zajedno sa pripadnicima Drzavne granicne sluzbe u BiH ima oko 23.000 policajaca. Od 1998. do novembra 2001. godine IPTF je otpustio 85 policajaca, a od toga je 57 policajaca izgubilo dozvolu za rad u 2001. godini. U medjuvremenu su suspendovana cetiri policajca zbog incidenta u Stocu. U vezi s tim se postavlja pitanje djelotvornosti misije UN/IPTF koja radi na profesionalnom osposobljavanju policije u BiH. Policajci su smjenjivani zbog toga stu su radili u logorima tokom rata, bili osudjenici, falisifikovali diplome, koristili tudje kuce i stanove i cinili druga krivicna djela ili krsili profesionalni kodeks kao stranacki poslusnici. Posebno drastican slucaj zbio se u Visokom (FBiH) gdje su policajci Alija Kaplan i Edin Hindlija pretukli djecaka Irfana Avdovica koji je zbog toga ostao paralizovan, njihov pretpostavljeni Mensur Buric nastojao je zataskati to nedjelo, kao i policajac Meho Mesanovic.

Treba obratiti paznju i na ponasanje Demokratske alijanse za promjene kada je rijec o policijskim kadrovima. Stranka za BiH iznudila je ostavku ministra za unutrasnje poslove Federacije BiH Muhameda Besica, kojeg je predlozila za tu funkciju, u trenutku kada je MUP FBiH bio na tragu rasplitanja krupcionaskog klupka i u jeku antiteroristicke kampanje.      

Pozitivan primjer rada policije i saradnje jeste na podrucju Sarajeva i Srpskog Sarajeva. To je posebno doslo do izrazaja prilikom preuzimanja policijskih ingerencija nakon arbitrazne odluke o liniji entitetskog razgranicenja u sarajevskom naselju Dobrinja. Profesionalnim i mudrim ponasanjem zamjenika ministra unutrasnjih poslova Kantona Sarajevo Predraga Kurtesa izbjegnuta je moguca tragedija zbog teskih provokacija srpskih ekstremista. 

Predsjednik i jedan potpredsjednik Ustavnog suda BiH slijede politiku nacionalistickih SDS i HDZ, a glasali su protiv odluke tog organa za promjenu entitetskih ustava kako bi se obezbjedila konstitutivnost sva tri najbrojnija naroda (Bosnjaci, Srbi, Hrvati) na prostoru cijele drzave i time protiv ravnopravnosti svih gradjana BiH i ustavnopravne eliminacije diskriminacije. Profesionalni dignitet Ustavnog suda ocuvan je prije svega angazmanom tri njegova strana clana (Francuz, Austrijanac, Svedjanin) uz profesionalno djelovanje doskorasnjeg predsjednika ovog suda Bosnjaka Kasima Begica.

Nas monitor posebno ukazuje na stanje  pravosudja u Unsko - sanskom kantonu. Svi oni koji se ne slazu s politikom Stranke demokratske akcije ne mogu ostvariti svoja prava putem suda. Tako grupa od desetak prosvjetnih radnika iz Cazina i Velike Kladuse koja je nezakonito otpustena s posla ne moze vec 2-3 godine da ostvari svoja prava. Najdrasticniji primjer je slucaj  bracnog para Porcic (Alija i Ferida) kojima Kantonalni sud vec treci put vraca stvar na ponovni postupak za njih pozitivnu presudu opstinskog suda. Protiv bivse predsjednice suda u Bihacu vodi se krivicni postupak zbog korupcije. U posljednje vrijeme povoljno je odjeknulo u javnosti podonosenje krivicnih prijava protiv vise funkcionera i direktora zdravstvenenih ustanova (kadrovi SDA) u Unsko-sanskom kantonu zbog zloupotreba kod nabavke medicinske opreme. U USK politicko stanje je zaostreno s pocetkom sudjenja u Karlovcu (Republika Hrvatska) Fikretu Abdicu. Kako izvjestava nas monitor, fizicki je u Bihacu napadnut Zlatan Sakanovic zbog toga sto je njegov brat Zuhdija svoje svjedocenje promjenio u korist Abdica. Fomiran je Odbor za optuzbu protiv Abdica koji vodi Savez logorasa BiH u cijem sredistu se instruiraju svjedoci, a zastrasivanje svjedoka vrse bivsi clanovi i saradnici tajne sluzbe AID koja je pod kontrolom SDA.

Monitor Helsinskog komiteta informisao je o fizickom napadu na Milivoja Gagru od strane mladje osobe. Gagro je opozicionar i kriticar aktuelne vlasti u Mostaru, predsjednik nevladine organizacije "Cupido" i predsjednik novoformiranog Upravnog odbora preduzeca "Aluminij".

Gospodinu Gagri i novom Upravnom odboru jos uvijek nije omoguceno preuzimanje odgovornosti u ovom preduzecu zbog opstrukcije sadasnjeg menadzmenta. «Aluminij» je vec niz godina na udaru kritike demokratske javnosti zbog diskriminacije prema predratnim radnicima Bosnjacima i Srbima koji ne mogu tamo dobiti posao.     

Sudovi u Hercegovacko - neretvanskom kantonu su pretrpani nerijesenim predmetima. Tamo su jos uvijek sudije izabrane voljom SDA i HDZ. Nas monitor upozorava na paralelni sistem vlasti SDA i HDZ sto se ogleda u tome da sudije i policajci Bosnjaci i Hrvati primaju razlicite plate iz razlicitih fondova.

Najveci napredak u radu sudova nacinjen je u Kantonu Sarajevo od kako je na njegovom celu Amir Jaganjac. Sudovi u ovom kantonu uhvatili su se u kostac sa najtezim slucajevima - od organizovanog kriminala do korupcije. No, sudska bitka na ovom planu i u Sarajevu je tek na pocetku. Ne samo u Sarajevu, vec generalno, poseban problem je (ne)rad tuzilastava koja koce procesuiranje pod politickim pritiskom nacionalnih stranaka.

Monitor Helsinskog komiteta iz Gorazda ukazuje na problem nepostojanja sistema pruzanja pravne pomoci gradjanima koji nisu u mogucnosti placati advokata. Gradjani naime nisu zadovoljni onim sto im pruzaju centri za pravnu pomoc medjunarodne organizacije IRC. U takvoj situaciji u pomoc je pritekao ured pomocnika ombudsmena u Gorazdu koji inace nema obaveze te vrste.     

Monitori Helsinskog komiteta za ljudska prava upozoravaju na nekorektno ponasanje, pa i zloupotrebe predstavnika medjunarodne mirovne misije na terenu. Tako se za izvjesnog gospodina Igora iz misije OSCE prica da je primao mito u povodu rjesavanja stambenih problema. Upozoreno je i na ponasanje monitora OSCE u Modrici Stoje Dabic koja doprinosi odugovlacenju povratka Bosnjaka u tu opstinu, pri cemu upotrebljava kvalifikacije u stilu "mi Srbi" i "vi Bosnjaci" sto je nespojivo s njenom funkcijom.  Nakon intervencije Helsinskog komiteta, Stoja Dabic je otisla na novu duznost.

ZAKLJUCAK

Sest godina nakon donosenja Mirovnog sporazuma napokon treba revidirati organizaciju i nacin djelovanja medjunarodne mirovne misije u BiH i staviti bez ustezanja pod kriticku lupu rjesenja iz Dejtona koja limitiraju normalizaciju i demokratizaciju drzave BiH i njeno djelotovorno funkcionisanje u korist svih gradjana i radi integriranja u medjunarodne procese. Mirovna misija  nije organizovana kako treba za koordinirano i efikasno djelovanje i opterecena je sukobima interesa, surevnjivostima, tromom organizacijom u kojoj su konstituisani pojedinacni i grupni interesi mimo i naustrb primarne zadace.

Ni na jednom kljucnom segmentu Dejtonskog sporazuma nije ucinjen stabilan napredak  - povratak ljudi i povrat imovine, fizicka i pravna sigurnost manjina, gradjana i njihove imovine, demokratsko i funkcionalno djelovanje vlasti, te reforme ekonomije, sudstva, policije, obrazovanja, medija. U Republici Srpskoj i na prostoru vlasti Hrvatske demokratske zajednice vlada politika segregacije i praksa aparthejda, a na podrucju dominacije Stranke demokratske akcije prije svega ideolosko - politicka diskriminacija. Dodamo li svemu  tome krajnje tesko ekonomsko i socijalno stanje i odrzavanje atmosfere besperspektivnosti - imamo ocito nepovoljan ambijent za afirmaciju i zastitu ljudskih prava i sloboda covjeka.

Demokratska alijansa za promjene je za sada  izgledna opcija. U radu Predsjednistva i Vijeca ministara BiH i posebno Vlade Federacije BiH vidna je teznja za odgovornim i efikasnim vrsenjem izvrsne vlasti. No, neorganizovanost Alijanse, sukob uskostranackih i licnih interesa izmedju clanica i unutar stranaka bitno umanjuju njen potencijal djelujuci obeshrabrujuce na demokratski orijentisane Bosance i Hercegovce. Javnost posebno iritira sto pojedinci funkcije i medijsku eksponiranost koriste za karijeristicke ciljeve, te arogantnost pojedinih kadrova Alijanse prema gradjanima i njihovim zivotnim potrebama.

Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini podrzava koncept partnerstva izmedju medjunarodnih faktora i domacih vlasti ukoliko se odvija uz puno postovanje institucionalnog donosenja odluka. Istodobno, Komitet ukazuje da to partnerstvo moze imati puni efekat samo ukoliko podrazumijeva i ukljucuje u dijalog treci faktor - nevladine organizacije kao eksponente civilnog drustva i bitne cinioce demokratskog javnog mnjenja. 

Porazan je fakat da godinu dana nakon obavezujuce odluke Ustavnog suda BiH  entitetske vlasti nisu usaglasile svoje ustave sa Ustavom BiH na liniji konstitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda i svih gradjana, a radi sprijecavanja diskriminacije gradjana i manjinskih grupa po bilo kojoj osnovi. I mirovna misija i aktuelne vlasti se nedopustivo lezerno odnose prema ovoj primarnoj obavezi nuznoj za stvaranje neophodnog ustavno - zakonskog okvira za konstituisanje pravne zastite gradjana i njihovih prava. Ovakvo ponasanje govori da su ljudska prava i medjunarodnim autoritetima i domacim vlastima na samom dnu ljestvice prioriteta, iako je vidno porasla medijska, pa i drustvena osjetljivost za ovu problematiku. 

Analiza je sacinjena uz finansijsku podrsku
Evropske inicijative za demokratiju i ljudska prava pri Evropskoj Uniji

Broj: 13-12/2001 

▲ na vrh