IZVJESTAJ O AKTIVNOSTIMA
HELSINSKOG KOMITETA ZA LJUDSKA PRAVA U BIH
(januar - decembar 2000. godine)

U ovom periodu Helsinski komitet za ljudska prava u BiH se, pored redovnih aktivnosti usmjerenih na promociju i zastitu ljudskih prava, posebno fokusirao na monitoring stanja medija, ostvarivanja zenskih ljudskih prava, pruzanje besplatne pravne pomoci, te monitoring uslova za fer i demokratske (opcinske i opste) izbore koji su odrzani u aprilu i novembru 2000. godine.

Pored navedenih aktivnosti, Helsinski komitet za ljudska prava u BiH je bio inicijator i suosnivac Koalicije nevladinih organizacija BiH “IZBORI 2000”, te jedan od glavnih nositelja i realizatora aktivnosti ove organizacije. Rezultat jednogodisnjeg rada Koalicije je da ona trenutno broji oko 100 organizacija-clanica sa prostora cijele Bosne i Hercegovine, veoma dobro medjusobno povezanih i umrezenih.

Zbog svoga rada i postignutih rezultata Helsinski komitet za ljudska prava u BiH je bio, u novembru mjesecu, nominovan za dodjelu prve godisnje nagrade “Dejtonski mir”, u sklopu obiljezavanja pet godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ovogodisnji laureat nagrade “Dejtonski mir” bio je Bil Klinton, predsjednik Sjedinjenih americkih drzava.

Saopstenja, otvorena pisma, misije utvrdjivanja cinjenica, press konferencije

Pozivajuci se na cinjenicu da je Skupstina Ujedinjenih nacija na svom 94. plenarnom zasjedanju, odrzanom 23. decembra 1994. godine, usvojila Rezoluciju broj 94/184 u kojoj je period od 01. januara 1995. godine do 31. decembra 2004. godine, proglasen Dekadom edukacije iz oblasti ljudskih prava, Helsinski komitet za ljudska prava u BiH i Helsinski odbor za ljudska prava Republike Srpske, uputili su, 07. januara 2000. godine, zajednicko pismo najvisim duznosnicima BiH, i oba njena entiteta, u kojem im je predlozeno pokretanje zajednickih aktivnosti na ukljucivanju Bosne i Hercegovine u realizaciji programa Dekade edukacije za ljudska prava Ujedinjenih nacija, istovremeno konstatujuci da su slicne aktivnosti uveliko u toku u demokratskim zemljama.

11. januara 2000. godine, u Kuci ljudskih prava Sarajevo, Komitet je odrzao press konferenciju na kojoj je upoznao javnost sa izvjestajem o stanju medija u Bosni i Hercegovini u toku 1999. godine, pod nazivom “Polozaj medija u BiH u kontekstu ljudskih prava”. Opsti je zakljucak bio da su bosanskohercegovacki mediji prividno slobodni, te da su novinari sve cesce meta fizickih napada, pritisaka i prijetnji. I press konferencija, kao i sam izvjestaj su pobudili veliko interesovanje u javnosti.

Na osnovu informacije koju je Komitet dobio od svog monitora iz Drvara, 12. januara 2000. godine, upuceno je pismo gospodinu Detlefu Buwittu, Komesaru IPTF-a, u kojem je obavijesten da trojica pripadnika IPTF-a stanuju u kuci koju je privremeno zaposjeo prognanik iz Kaknja, te da se pravi vlasnik kuce, koji je protjeran u toku ratnih dejstava, zbog te cinjenice jos nalazi u izbjeglistvu i ne moze da se vrati u svoj posjed. Upucena je molba gospodinu Buwittu da ucini sve sto je potrebno kako bi se pripadnici IPTF-a iselili iz kuce i na taj nacin se stvorili uslovi za povratak pravog vlasnika u svoj posjed.

Povodom bombaskog napada koji je za metu imao prodavnicu ciji je vlasnik aktivista jedne od opozicionih partija u Buzimu, Helsinski komitet se, 18. februara 2000. godine, oglasio saopstenjem za javnost u kojem je izrazena zabrinutost i najostrija osuda ovog teroristickog akta. Zatrazeno je od organa vlasti da u cijeloj Bosni i Hercegovini obezbijede uslove kako se ne bi ponovili dogadjaji u Buzimu i kako bi predizborna kampanja i sami izbori protekli u demokratskoj atmosferi.

Nastavljajuci sa praksom organizovanja i realizovanja misija utvrdjivanja cinjenica u pojedinim mjestima i regionima Bosne i Hercegovine, predstavnici Helsinskog komiteta su, 12. i 13. februara posjetili Veliku Kladusu, gdje su razgovarali sa predstavnicima lokalnih nevladinih organizacija, pojedincima – aktivistima u trecem sektoru, te predstavnicima tamosnjih vlasti, u cilju sticanja uvida u stanje ljudskih prava u tom mjestu. Nakon realizovane dvodnevne misije Komitet je upoznao javnost o svojim zapazanjima kroz gostovanja u radio i TV emisijama, te kroz intervjue koje su predstavnici Komiteta davali u pojedinim dnevnim i sedmicnim listovima.

Reagujuci na veoma tesku humanitarnu situaciju u kojoj se nalazilo nekoliko stotina povratnika u mjesto Kopaci pored Gorazda (boravili su vise od cetiri mjeseca pod satorima, cekajuci da im se omoguci da se vrate u svoje predratne domove i imanja), predstavnici Helsinskog komiteta su, 24. februara 2000. godine, realizovali jednodnevnu misiju utvrdjivanja cinjenica u Kopacima i Gorazdu. Tom prilikom su razgovarali sa povratnicima, te predstavnicima lokalnih vlasti Gorazda i Srpskog Gorazda. Upuceno je otvoreno pismo Visokom predstavniku u Bosni i Hercegovinu, Wolfgangu Petritschu, u kojem su mu prenesena zapazanja o veoma teskoj humanitarnoj situaciji u kojoj su se povratnici nalazili, te je zamoljen da, u skladu sa svojim ovlastima, ucini sve sto je u njegovoj moci kako bi se konacno pokrenuo proces povratka mjestana Kopaca u svoje domove.

Kao jedan od inicijatora osnivanja Koalicije nevladinih organizacija BiH “IZBORI 2000” Helsinski komitet za ljudska prava u BiH je, 25. februara 2000 godine, sazvao Osnivacku Skupstinu Koalicije. Osnovni cilj postojanja i rada ove Koalicije je da se u sve aspekte izbornog procesa i procesa usvajanja stalnog izbornog zakona ukljuce akteri civilnog drustva i nevladine organizacije sa prostora cijele Bosne i Hercegovine. Na Osnivackoj Skupstini Koalicije ucestvovalo je 26 nevladinih organizacija sa prostora cijele Bosne i Hercegovine.

Kao rezultat kontinuiranog pracenja predizbornih aktivnosti politickih stranaka za opcinske izbore, Komitet je, 05. aprila 2000. godine, objavio saopstenje za javnost u kojem je dao svoju ocjenu uslova za odrzavanje izbora 08. aprila 2000. godine. U saopstenju je istaknuto da je u predizbornoj aktivnosti politickih stranaka vladala tolerantnija atmosfera, te da je misija OSCE-a kvalitetno obavila pripreme za izbore. Zakljuceno je da su uslovi za fer i demokratske izbore povoljniji nego u svim dosadasnjim izborima odrzanim nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Dan nakon odrzavanja Medjunarodne konferencije o zenskim ljudskim pravima, 16. aprila 2000. godine, Medjunarodna helsinska federacija i Helsinski komitet su odrzali press konferenciju u Kuci ljudskih prava, na kojoj je javnosti prezentirano saopstenje za javnost, u kojem je iznesena zabrinutost za stanje ljudskih prava u regionu, narocito pogorsanje statusa zena opcenito u post-komunistickim zemljama, posebno u poslijeratnom regionu zemalja bivse Jugoslavije.

Povodom grubog napada na grupu Roma u Banovicima, od strane grupe clanova SDA (sto je za posljedicu imalo nanosenje tezih tjelesnih povreda petorici Roma) zbog toga sto su na opcinskim izborima glasali za SDP, Helsinski komitet i Centar za zastitu prava manjina su se oglasili saopstenjem za javnost, 25. aprila 2000. godine, u kojem su osudili ovaj akt nasilja prema pripadnicima romske nacionalne manjine ocjenjujuci ga kao izraz ugrozavanja polozaja manjina i njihovih prava, te kao nedopustiv ispad prema politickim neistomisljenicima.

17. maja 2000. godine, Helsinski komitet za ljudska prava u BiH je izdao saopstenje za javnost u kojem je najostrije osudio krsenje osnovnih ljudskih prava civila u Ceceniji. Nepobitno je utvrdjeno da je ruska armija tokom operacija u Ceceniji krsila Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, te medjunarodno humanitarno pravo. U saopstenju je istaknuto da su nevladine organizacije, medju kojima je i Helsinski komitet za ljudska prava u BiH, te Human Rights Watch, Amensty International, Medjunarodna helsinska federacija, kao jos dvadesetak srodnih organizacija, inicirale proceduru za pokretanje medjudrzavne tuzbe protiv ruske vlade pred Sudom za ljudska prava u Strazburu.

25. maja 2000. godine, predstavnici Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH su boravili u jednodnevnoj misiji utvrdjivanja cinjenica u Mostaru, kojom prilikom su razgovarali sa predstavnicima nevladinog sektora, te predstavnicima vlasti grada Mostara. Zakljuceno je da je potreban mnogo jaci angazman, kako nevladinog sektora, tako i samih vlasti u cilju unaprijedjenja stanja ljudskih prava u ovom gradu i prevazilazenja jos uvijek prisutnih medjuetnickih tenzija.

Predstavnici Helsinskog komiteta su, 01. juna 2000. godine, realizovali jednodnevnu misiju utvrdjivanja cinjenica u Foci. Utvrdjeno je da je stanje ljudskih prava u ovom regionu na veoma niskom nivou, te da ce biti potrebno mnogo napora i truda, prvenstveno lokalnih vlasti, ali i civilnog sektora kako bi se koliko-toliko stanje popravilo. Posebno je ukazano na cinjenicu da se do tog datuma nije vratio ni jedan Bosnjak u grad Focu.

U saopstenju za javnost, od 14. juna 2000. godine, Helsinski komitet je ostro osudio fizicki napada i grube prijetnje kojima je bio izlozen novinar “Slobodne Bosne” Edin Avdic. U saopstenju je izrazeno zaljenje sto je velika vecina pocinilaca napada na novinare i medijske kuce i dalje van domasaja pravde i zakona, iako su njihova imena poznata, te je konstatovano da mocni zastitnici pocinilaca nasrtaja na osnovna ljudska prava pokrivaju brojna zlodjela pocinjena u nekoliko posljednih godina sirom Bosne i Hercegovine.

Nastavljajuci sa realizacijom misija utvrdjivanja cinjenica, predstavnici Helsinskog komiteta su, 17. juna 2000. godine, bili u jednodnevnoj posjeti Trebinju, gdje su razgovarali sa predstavnicima lokalnih nevladinih organizacija, koji su im prenijeli svoje utiske o trenutnom stanju ljudskih prava u ovom regionu. Zajednicka je ocjena da je situacija, kada su u pitanju ostvarivanje i zastita ljudskih prava, veoma losa.

Zbog ucestalih pritisaka kojima je bio izlozen dnevni list “Dnevni Avaz”, Helsinski komitet je izdao saopstenje za javnost, 21. juna 2000. godine, u kojem je apelovao na politicke vlasti Bosne i Hercegovine da odustanu od primjene metoda kojima pribjegava nedemokratski i autoritarni rezim u nasem neposrednom susjedstvu. Zatrazeno je da se stvori takvo okruzenje u kome ce se omoguciti nesmetan rad sredstava informisanja kao neophodne pretpostavke izgradnji demokratije i postovanja ljudskih prava. Saopstenje je dostavljeno i Savjetu Evrope, Uredu Visokog predstavnika u BiH, Medjunarodnoj helsinskoj federaciji, Misiji OSCE u BiH, Reporterima bez granica, “Article 19”, te MUP F BiH.

24. juna 2000. godine, realizovana je jednodnevna misija utvrdjivanja cinjenica u Drvaru. Nakon posjete upuceno je pismo sefu Misije OSCE u BiH, Robertu Beriju, u kojem je zamoljen da, u skladu sa svojim ovlastenjima, utjece na realizaciju dvije veoma bitne stvari vezano za Drvar, a to su: brzo konstituisanje opstinskih organa; i posjeta nekog od najvisih predstavnika medjunarodne zajednice ovom gradu kako bi se utjecalo na smirivanje stanja u Drvaru, jer su predstavnici Komiteta stekli utisak da predstavnici medjunarodne zajednice koji rade u Drvaru nisu bili na visini zadatka.

Kao rezultat pracenja stanja medija u Bosni i Hercegovini i u toku 2000. godine, Helsinski komitet je, 26. jula 2000. godine, u Kuci ljudskih prava Sarajevo, odrzao press konferenciju, na kojoj je iznio svoju ocjenu stanja i polozaja medija u prvoj polovini 2000. godine. Osnovna konstatacija je bila da je polozaj medija i zaposlenih u njima i dalje tezak, te da je broj prijetnji i napada na novinare i medijske kuce u odnosu na prethodnu godinu ucetverostrucen. Ova press konferencija, kao i saopstenje koje je na njoj objavljeno su izazvali veliku paznju u javnosti.

Pred pocetak predizborne kampanje za opce izbore u novembru mjesecu, Helsinski komitet za ljudska prava i Koalicija NVO BiH “IZBORI 2000” su, 18. septembra 2000. godine, objavili saopstenje za javnost u kojem su iznijeli rezultate do kojih su dosli anketirajuci, uz pomoc agencije Mareco Index Bosnia, 2,500 gradjana iz 100 opstina Bosne i Hercegovine. Rezultat ove ankete je bio da je 81,8 % gradjana namjeravalo da glasa na opcim izborima, dok je od ukupnog broja ispitanika, njih 58,7 % ocekivalo pozitivne promjene nakon izbora, 4,5 % ocekivalo je negativne promjene, a 36,7 % nije ocekivalo nikakve promjene. Vise od trecine anketiranih, preciznije 38 % osjecalo je potrebu za dodatnim informacijama o nacinu glasanja na novembarskim izborima.

U periodu od 1. do 3. oktobra 2000. godine, predstavnici Helsinskog komiteta su boravili, u okviru misije utvrdjivanja cinjenica, na podrucju Unsko-sanskog kantona. Tom prilikom posjeceni su slijedeci gradovi: Cazin, Bihac, Velika Kladusa. Razgovarano je sa predstavnicima lokalnih vlasti, te predstavnicima nevladinih organizacija iz tog regiona. Posljednjeg dana boravka, 03. oktobra 2000. godine, odrzana je press konferencija u Bihacu, kojom prilikom je javnost upoznata sa zapazanjima Helsinskog komiteta o trenutnom stanju ljudskih prava u ovom regionu. Konstatovano je da je doslo do svojevrsnog napretka, ali je stanje ljudskih prava i dalje daleko od zadovoljavajuceg.

10. oktobra 2000. godine, Helsinski komitet je organizovao susret, u Kuci ljudskih prava Sarajevo, delegacije Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju i predstavnika domacih i medjunarodnih nevladinih organizacija koje se bave pitanjem nestalih osoba. Tokom susreta razgovarano je o mogucnostima unaprijedjenja medjusobne saradnje u rjesavanju problema nestalih osoba.

U okviru monitoringa predizborne kampanje za predstojece opce izbore u Bosni i Hercegovini, Helsinski komitet za ljudska prava u BiH i Koalicija NVO BiH “IZBORI 2000” su, 19. oktobra 2000. godine, izdali saopstenje za javnost povodom visednevnih demonstracija srednjoskolaca srpske nacionalnosti u Brckom. Osudjujuci dogadjaje u Brckom i ocjenjujuci da oni ne idu u prilog normalizaciji prilika u Bosni i Hercegovini i da podgrijavaju nacionalnu netrpeljivost, netoleranciju, izrazena su ocekivanja da ce Privremena izborna komisija i Izborna apelaciona potkomisija poduzeti mjere na utvrdjivanju odgovornosti politickih partija, koje ucestvuju na opcim izborima, za navedene dogadjaje i preduzmu konkretne mjere prema organizatorima dogadjaja koji dovode u pitanje demokratski karakter predstojecih izbora.

Neposredno pred odrzavanje opcih izbora, 08. novembra 2000. godine, Helsinski komitet i Koalicija NVO BiH “IZBORI 2000” su, u Kuci ljudskih prava Sarajevo, odrzali press konferenciju na kojoj je iznesena ocjena predizborne kampanje. Zajednicka je ocjena da je ovo bila najprljavija kampanja otkako se odrzavaju visestrancaki izbori u Bosni i Hercegovini. Kampanja je obilovala iznosenjem neistina o politickim protivnicima i u velikoj je mjeri bila karakteristicna po zapaljivom govoru i govoru mrznje.

Dva dana nakon zavrsetka opcih izbora u BiH, 13. novembra 2000. godine, Helsinski komitet i Koalicija NVO BiH “IZBORI 2000” su izdali saopstenje za javnost u kojem su iznijeli ocjenu da su ovo bili najbolje organizovani izbori otkako je potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Mnoge slabosti koje su uocene na prethodnim izborima ovaj put se nisu ponovile. Biracki spiskovi su azurirani tako da relativno mali broj glasaca nije mogao da se nadje na tim spiskovima. Sem par birackih mjesta, sva su bila otvorena na vrijeme i opskrbljena dovoljnom kolicinom izbornog materijala. Nisu zabiljezene pretjerane guzve na biralistima. Posebno je istaknuto pitanje bezbjednosti na dan glasanja, koje je bilo na visokom nivou.

Uocene su sitnije nepravilnosti, ali one nisu bitnije utjecale na krajnji ishod izbora.

Povodom Dana ljudskih prava, 10. decembra 2000. godine, Helsinski komitet je izdao saopstenje za javnost u kojem pokusao skrenuti paznju domace javnosti i buducih nosilaca vlasti da je Bosna i Hercegovina i danas jedna od zemalja Evrope u kojoj su najbrojnija krsenja ljudskih prava. Takodjer je istaknuto pitanje nestalih osoba kojih je, prema podacima Crvenog krsta oko 20,000. Upucen je apel onima koji imaju politicku odgovornost u Bosni i Hercegovini da ucine napor kako bi se stanje ljudskih prava poboljsalo, te rasvijetlila sudbina nestalih osoba u Bosni i Hercegovini.

Istog dana, 10. decembra 2000. godine, predstavnici Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH su, zajedno sa predstavnicima i clanovima nekoliko udruzenja nestalih, mirno demonstrirali ispred Vjecne vatre u Sarajevu, trazeci od najvisih predstavnika domacih vlasti, kao i predstavnika medjunarodne zajednice da se ucine napori u konacnom rjesavanju pitanja nestalih osoba u Bosni i Hercegovini.

Seminari, okrugli stolovi, javne debate, trening programi

U organizaciji Komiteta, 25. januara 2000. godine, odrzan je okrugli sto na temu: “Ko sprjecava povratak ?”, na kojem su, pored predstavnika domacih nevladinih organizacija, ucestvovali i predstavnici Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice F BiH, Odbora za provodjenje “Sarajevske deklaracije”, OSCE-a i OHR. Na ovom okruglom stolu se pokusalo definisati ko uistinu u Bosni i Hercegovini koci povratak desetina hiljada izbjeglih i raseljenih.

Povodom obiljezavanja pet godina od proglasenja Pekinske deklaracije i Platforme za akciju, Komitet je, 28. marta 2000. godine, u Kuci ljudskih prava Sarajevo, organizovao okrugli sto na ovu temu. Uvodnicar je bila prof .dr Nada Ler Sofronic, istaknuti aktivista na polju zastite zenskih ljudskih prava, a u radu okruglog stola je ucestvovalo 13 predstavnika nevladinih organizacija koje se bave pitanjem zastite zenskih ljudskih prava.

U okviru realizacije projekta monitoringa stanja medija u Bosni i Hercegovini, Helsinski komitet je, 31. marta 2000. godine, organizovao okrugli sto na temu: “Pravo na trazenje, primanje i saopstavanje informacija”. Uvodnicari su bili: Krister Telin, generalni direktor IMC-a, Pejo Gasparevic, novinar HINE, te Regan McCarthy, predstavnik Ureda za medija OSCE-a. U radu okruglog stola ucestvovalo je 15 predstavnika OHR-a, OSCE-a, IMC-a, IREX ProMedia, novinskih udruzenja, te medija iz cijele BiH. Zakljuceno je da je u Bosni i Hercegovini neophodno usvojiti zakonsku regulativu o slobodi informisanja, u skladu sa najvisim medjunarodnim standardima.

U saradnji sa Medjunarodnom helsinskom federacijom za ljudska prava, Helsinski komitet je, 14. i 15. aprila, u Sarajevu, organizovao dvodnevnu Medjunarodnu konferenciju o zenskim ljudskim pravima pod nazivom: “Prepreke na putu unaprijedjenja zenskih ljudskih prava”, na kojoj su ucestvovale predstavnice 14 zemalja Jugoisticne i Centralne Evrope, te predstavnici UNHCHR-a, OSCE-a, ICTY-a i OMCT-a (Svjetske organizacije protiv torture). Na konferenciji se razgovaralo o stanju zenskih ljudskih prava u regionu, sa akcentom na pojedine probleme, kao sto su: porodicno nasilje, trgovina zenama, pitanje silovanje, te dva veoma vazna pitanja: zena u politici i zena u ekonomiji. Zakljuceno je da su u svim zemljama regiona problemi, kada je rijec o zenskim ljudskim pravima, isti, te da samo regionalni pristup ovim problemima moze biti efikasan u njihovom prevladavanju. U radu konferencije je ucestvovalo 70 ucesnica.

26. i 27. aprila, u organizaciji Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH i Helsinskog odbora za ljudska prava Republike Srpske, odrzana su dva jednodnevna seminara, u Sarajevu i Bijeljini, na temu: “Kako sprijeciti nasilje u porodici – iskustvo Austrije”. Pored predstavnika nevladinih organizacija iz Austrije, te predstavnika NVO-a iz oba BH entiteta, seminaru su prisustvovali i predstavnici ministarstva pravosudja, centara za socijalni rad i ministarstava unutrasnjih poslova, te znacajan broj pojedinaca – strucnjaka iz oblasti psihologije, pedagogije, prava. Konstatovano je da je u Bosni i Hercegovini prisutna tendencija porasta nasilja u porodici, a posebno nad zenama i djecom sto je direktna posljedica neadekvatne zakonske zastite. S toga je pokrenuta zajednicka inicijativa za reformu zakonodavstva u Bosni i Hercegovini, i to: Krivicnog zakonodavstva, Porodicnog zakonodavstva i Zakona o parnicnom postupku.

U periodu od 29. juna do 01. jula 2000. godine, u Atini je odrzan Medjunarodni seminar na temu: “Koordinirana akcija protiv trgovine ljudima u Jugoistocnoj Evropi”. Na seminaru je, ispred Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, ucestvovala dr Nada Ler Sofronic, clan Upravnog odbora Helsinskog komiteta. Dr Ler Sofronic je, tom prilikom, podnijela referat cija je tema bila: “Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini”, koji je pobudio veliko interesovanje od strane prisutnih ucesnika.

U Kuci ljudskih prava Sarajevo, od 02. do 04. juna 2000. godine, odrzan je seminar za predstavnike mladih Koalicije NVO BiH “IZBORI 2000”. U radu seminara su ucestvovali mladi iz 17 nevladinih organizacija Bosne i Hercegovine, koje su clanice Koalicije NVO BiH “IZBORI 2000”. Cilj ovog seminara je bio da se dogovore o zajednickoj strategiji organizovanja predizborne i izborne javne kampanje, sa posebnim akcentom na:

a) registracija biraca
b) preregistracija biraca
c) provjera podataka na birackim spiskovima u Centrima za registraciju, te kampanje na edukaciji i animaciji birackog tijela, a posebno mladih za sam dan izbornog procesa.

U radu ovog seminara je ucestvovao i predstavnik “Glas 99” iz Hrvatska, Lalic Bojan, koji je prenio svoja iskustva u vodjenju javne kampanje za izbore u Hrvatskoj.

U sklopu realizacije projekta “Monitoring stanja medija u BiH”, 15. juna 2000. godine, odrzan je jednodnevni seminar na temu: “ Sloboda stampe i govora i medjunarodna pravna regulativa u toj oblasti”. U radu seminara su ucestvovali predstavnici elektronskih i pisanih medija iz oba entiteta. Uvodnicari na seminaru su bili gospodin Zoran Udovicic, direktor Media plana i gospodin Bob Dzilet, direktor Irex pro Media.

U sklopu aktivnosti Koalicije nevladinih organizacija BiH “IZBORI 2000”, 05. jula 2000. godine, u Trebinju je organizovan jednodnevni Seminar na temu: “ Uloga NVO BiH u predizbornim i izbornim aktivnostima”. Seminaru je prisustvovalo 56 predstavnika organizacija - clanica Koalicije, a razgovaralo se o zajednickoj strategiji vodjenja centralne javne kampanje clanica Koalicije u predizbornom i izbornom procesu, animiranju i educiranju glasackog tijela, te registracije i preregistracije, provjere podataka u birackim spiskovima, kao i identifikacije birackih mjesta.

U Zenici je, 16. septembra 2000. godine, odrzan jednodnevni trening program na temu: “Organizovanje javnih tribina u okviru nestranacke kampanje uoci izbora”, na kojem je ucestvovalo 10 regionalnih koordinatora za provodjenje nestranacke javne kampanje putem javnih tribina, kao i jedan broj moderatora koji bi ih vodili. U radu ovog trening programa ucestvovali su predstavnici dvije nevladine organizacije iz Hrvatske “Glas 99” i “GONG” koji su prenijeli svoja iskustva u organizovanju nestranackih javnih tribina u Hrvatskoj 1999. godine.

U okviru aktivnosti Komiteta na edukovanju mladih iz oblasti ljudskih prava, 19. i 20. septembra, u Neumu, organizovana je dvodnevna Skola ljudskih prava za mlade. U radu skole je ucestvovalo 15 mladih iz cijele Bosne i Hercegovine, a predavaci su bili eminentni strucnjaci iz ove oblasti, te ugledni profesori sa bosanskohercegovackih univerziteta.

U Mostaru je, 29. i 30. septembra, u organizaciji Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, organizovan dvodnevni Simpozij na temu: “Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju – Cinjenice i Modeli za saradnju”. U radu Simpozija je, pored 65 opcinskih i kantonalnih sudija, predsjednika kantonalnih sudova, predstavnika Ministarstva pravde F BiH, te predstavnika pojedinih nevladinih organizacija, ucestvovalo i 6 gostiju – visokih duznosnika ICTY iz Haga, koji su ujedno i bili uvodnicari po odredjenim temama. Rad Simpozija je bio medijski propracen.

Nastavljajuci sa aktivnostima monitoringa stanja medija u BiH, Helsinski komitet je, 06. oktobra 2000. godine, organizovao okrugli sto na temu: “Znacaj Zakona o slobodi informisanja za gradjane Bosne i Hercegovine”. Sa okruglog stola je upucen zajednicki apel clanica Kuce ljudskih prava Sarajevo (medju kojima je i Komitet) politickim strankama koje su zastupljene u parlamentarnoj Skupstini BiH da sto prije usvoje Zakon o slobodnom pristupu informacijama, sto bi predstavljalo znacajan korak u zastiti ljudskih prava, i sto bi bilo u skladu sa clanom 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i drugim medjunarodnim instrumentima, cija je primjena obavezna u Bosni i Hercegovini shodno Dejtonskom sporazumu.

U Sarajevu je, 15. oktobra 2000. godine, u okviru aktivnosti Koalicije nevladinih organizacija BiH “IZBORI 2000” odrzan jednodnevni trening za 49 regionalnih koordinatora i monitora pod nazivom: “Edukacija monitora za monitoring uslova za fer i slobodne izbore”. Tokom treninga posebno su akcentirana dva pitanja: duznosti i obaveze monitora tokom opservacije samog dana izbora, te monitoring rada medija. Tom prilikom koordinatorima i monitorima je distribuiran “Podsjetnik za rad monitora”, koji je sacinio Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

U organizaciji IHF i Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, u Neumu je 1. i 2. decembra odrzan Seminar o ljudskim pravima. Na seminaru je ucestvovalo 10 mladih iz svih dijelova Bosne i Hercegovine (Velike Kladusa, Bihac, Mostar, Sarajevo i Bijeljina). Tokom dvodnevnog seminara obradjivane su slijedece teme: “Medjunarodni standardi u oblasti ljudskih prava”, “Ustavni osnov za postovanje ljudskih prava u BiH, stanje ljudskih prava u BiH i uloga nevladinih organizacija u zastiti ljudskih prava” i “Prava nacionalnih manjina”. Ucesnici su pokazali veliko interesovanje za tretirane teme i bili su veoma aktivni. Svim ucesnicima je podijeljena odgovarajuca literatura: Evropska konvencija o ljudskim pravima, Opsta deklaracija o ljudskim pravima, knjiga Jack Donnelly-a “Medjunarodna ljudska prava”, kao i trojezicni rijecnik pojmova iz oblasti ljudskih prava.

Izdavacka djelatnost

Povodom obiljezavanja pet godina od osnivanja Helsinskog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, 11.februara 2000. godine je objavljena knjiga "Pet godina HK BiH”, koja sadrzi sva dokumenta koje je Komitet objavio u toku prvih pet godina svoga rada. Knjiga je stampana na domacem i engleskom jeziku.

Komitet je pomogao promociju knjige “Pismo bez adrese” nevladine organizacije “Protector”, 19. februara 2000. godine, u Kuci ljudskih prava Sarajevo.

11. juna 2000. godine objavljen je Englesko – francusko – arapsko – bosanski Rjecnik pojmova iz oblasti ljudskih prava. Ovaj Rjecnik obradjuje 8.000 pojmova iz oblasti ljudskih prava, a autor je Delila Dizdarevic.

I tokom 2000. godine Komitet je nastavio sa izdavanjem petnaestodnevnog biltena o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini “Faxletter”. Ukupno je publikovano 22 broja ovog biltena koji se istovremeno radio na dva jezika, domacem i engleskom. Bilten je bio distribuisan putem poste na oko 100 adresa u Bosni i Hercegovini, i putem E-mail-a u inostranstvo, otprilike, u istom broju. Takodjer, bio je dostupan i na Web stranici Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH. U toku 2000. godine zabiljezena je 115.051 posjeta Web stranici Komiteta, sto samo po sebi govori kakva je zainteresovanost za stanje ljudskih prava, pogotovo medju nasim gradjanima koji se trenutno nalaze u inostranstvu.

Saradnja sa drugim nacionalnim Helsinskim komitetima i medjunarodnim organizacijama

U toku 2000. godine Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini je ostvario saradnju sa nizom domacih i inostranih nevladinih organizacija, od kojih bi istakli vec tradicionalno dobru i konstruktivnu saradnju, kroz realizaciju zajednickih projekata, sa Helsinskim komitetima Svedske i Norveske, Medjunarodnom Helsinskom Federacijom za ljudska prava iz Beca, Helsinskim odborima Srbije, Hrvatske, Crne Gore, a od domacih nevladinih organizacija bi istakli saradnju sa Helsinskim odborom za ljudska prava u Republici Srpskoj, Centrom za zastitu prava manjina, Krugom 99, Centrom za razvoj civilnog drustva, Forumom gradjana Tuzla.

Sarajevo, 31. decembra 2000

I Z V J E S T A J
o aktivnostima strucne sluzbe Helsinskog komiteta za ljudska prava
u Bosni i Hercegovini na pruzanju besplatne pravne pomoci gradjanima
za period 01. 01. 2000. godine do 31. 12. 2000. godine

U okviru Helsinskog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini djeluje profesionalna Strucna sluzba, koja obradjuje prijave gradjana o povredi ljudskih prava.

Gradjani su se u 2000-toj godini Strucnoj sluzbi obracali najcesce neposrednim dolaskom, a rijedje putem poste.

U svom radu Strucna sluzba je u 2000-toj godini zaprimila 14.000 predmeta, s tim, da su u pojedinim predmetima obradjeni slucajevi krsenja ljudskih prava veceg broja gradjana.

Zaprimljeni predmeti odnose se na povrede prava gradjana sa cijelog prostora Bosne i Hercegovine, s tim, sto se najveci broj predmeta, odnosi na povrede pocinjene u Kantonu Sarajevo.

Prostorno posmatrano, izvjestaj ce posebno tretirati povrede prava gradjana na prostoru Kantona Sarajevo, Brcko Distrikta, ostalog dijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srspke.

U strukturi povreda ljudskih prava, najveci broj se odnosi na povrede prava raspolaganja, odnoso povrata imovine (stanovi, kuce, zemljiste i dr.), povrede prava na rad, povrede prava iz oblasti socijalne zastite, povrede prava invalida rata, kao i njihovih porodica, zatim povrede prava u postuku privazitacije, restitucije i autorskih prava.

U svom metodu rada Strucna sluzba je nakon obrade svakog pojedinacnog predmeta cesto vrsila monitoring postupaka, pred sudovima i upravnim organima, kontaktirala sa nadleznim organima, bilo pismeno bilo neposrednim kontaktima; u cilju razjesenja pojedinacnog slucaja. Strucna sluzba je takodjer, u posmatranom periodu, kontinuirano pruzala besplatnu pravnu pomoc gradjanima. Posebno je potrebno istaci, da je Strucna sluzba imala saradnju sa medjunarodnim organizacijama i to: Ured OHR-a, Ured OSCE-a, Ured UNHCR-a, Ured CRPC-a, Sarajevskim stambenim komitetom i dr.

Prijave o povredi ljudskih prava gradjana sa prostora Federacije Bosne i Hercegovine izuzimajuci Kantona Sarajevo po svojoj strukturi su se odnosile, gotovo na indenticne povrede, kao i u Kantonu Sarajevo.

Ovaj broj prijava je znatno manji u odnosu na Kanton Sarajevo.

Strucna sluzba je zaprimila sa podruckja FBiH (izuzev Kantona Sarajevo), 278 prijava. I to sa podrucja (Jajce, Kiseljak, Kresevo, Tuzla, Zivinice, Banovici, Gradacac, Zenica, Zavidovici, Visoko, Maglaj, Mostar, Stolac, Capljina, Jablanica, Konjic, Gorazde, Bihac, Sanski Most, Drvar i Velika Kladusa).

Najveci broj; 124 prijave, odnose se, na povrat privatne imovine i stanova. Generalno se moze reci, da su povrede pojedinacnih prava iz ove oblasti gotovo indenticne, sa povredama u Kantonu Sarajevo, o kojem ce vise biti rijeci. Nuzno je istaci, da na pojedinim prostorima FBiH (Capljina, Mostar i Zenica), gotovo da nema znacajnijeg pomaka u rjesavanju prava na povrat izbjeglih i raseljenih lica, sto podrazumjeva i povrat imovine.

Prijave o povredi ljudskih prava, pocinjene na podrucju Republike Srpske uglavnom se odnose na ostvarivanje svih prava izbjeglih i raseljenih lica, a posebno ostvarivanje prava na povrat imovine.

Strucna sluzba je u posmatranom periodu primila 501. prijavu gradjana, kojima su onemogucena prava na prostoru Republike Srpske.

Na prostoru Republike Srpske su jos uvijek izrazene opstrukcije povrata “manjinskih naroda”. Pod pritiskom medjunarodne zajednice u 2000-toj godini u odnosu na prethodni period; ucinjen je stanoviti pomak, ali on ni priblizno ne moze biti okarakterisan kao prihvatljiv.

U pojedinim dijelovima Republike Srpske, kao sto je primjera radi, gotovo cijeli prostor Istocne Bosne, gotovo da nema znacajnijeg povrata izbjeglih i raseljnih lica.

Cak i u velikim gradovima, kao sto je Banja Luka, jos uvijek postoji veliki broj gradjana, koji su u toku rata nasilno istjerani iz svoje imovine, koji su ostali da zive u istim mjestima u neuslovnim prostorima i koji do danasnjeg dana ne mogu da ostvare povrat u svoju imovinu, koju koriste druga lica.

I pored postojanja zakonskog osnova za ostvarivanje prava na povrat imovine, konstantna su krsenja prava podnosioca zahtjeva koja se ogledaju u nepridrzavanju rokova, prilikom donosenja odluka, kao i nesprovodjenja konacnih rjesenja.

Za povrede ljudskih prava ucinjenih na podrucju Brcko Disktrikta Strucna sluzba je u posmatranom periodu zaprimila 101 predmet od kojih se 68 odnosi na povrede prava na povrat privatne imovine, a 33, na povrede prava na povrat stanova u drzavnom vlasnistvu.

U posmatranom periodu Strucna sluzba je imala stalnu saradnju sa predstavnicima OHR-a u radu na ovim predmetima i moze se zakljuciti, da bez obzira na veliki interes medjunarodne zajednice za rjesavanje povrata izbjeglica na ovom prostoru; znacajniji pomak ni u 2000-toj godini, nije ucinjen.

Za povrede ljudskih prava u Kantonu Sarajevo Strucna sluzba je zaprimila 13.120 predmeta.

Najveci broj predmeta i to 12.987 odnosi se na povrede prava na povrat stanova, prema odredbama Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima.

Na povrede Zakona o prestanku primjene Zakona o povratu napustene imovine u svojini gradjana, odnose se 133 prijave.

Obzirom, da se najveci broj povreda prava gradjana, odnosi na nemogucnost ostvarivanja prava nosioca stanarskog prava na povrat stanova, posebno cemo u ovom dijelu izvjestaja ukazati na razloge ovakvog stanja, a koji su uglavnom istovjetni za cijelo podrucje Bosne i Hercegovine.

Zakon o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima donesen je u aprilu 1998. godine i zahtjevi za povrat stanova mogli su se zakljucno podnositi do 04.10.1999. godine.

Iako je proslo vise od dvije godine, od prvih podnesenih zahtjeva na podrucju Kantona Sarajevo; jos uvijek nisu rijeseni zahtjevi podneseni u 1998. godini.

Veliki broj predmeta iz 1998. godine jos uvijek nije uzet u rad, a isto tako, veliki broj donesenih rjesenja nije izvrsen.

Kao, najvecu povredu ljudskih prava u ovoj oblasti, istakli bi nepostovanje rokova predvidjenih u Zakonu, za sve faze postupanja. Uprava za stambena pitanja, gotovo ni u jednom slucaju nije uzela u rad predmete, bez prethodnih intervencija podnosioca zahtjeva.

U pojednim Odjeljenjima Uprave za stambenu oblast, uvode se metodi rada, koji su suprotni propisima, koji regulisu ovu oblast.

Tako u Upravi Novi grad i u Novom Sarajevu, nacelnici Uprava zahtijevaju uvodjenje pripremnih postupaka, radi prikupljanja dokaza releventnih za konacno odlucivanje .

Ova faza nerijetko traje i duze od godinu dana.

Rasprave po podnesenim zahtjevima ne zakazuju godinu i vise dana, poslije podnesenih zahtjeva. Postupak i u ovoj fazi traje izuzetno dugo.

Nakon okoncane rasprave; rjesenja se ne donose u duzem vremenskom periodu, cesto i po godinu dana.

Donesena rjesenja nerijetko, ne sadrze bitne elemente za njihovo sprovodjenje. U toku provostepenog postupka, ne utvrdjuju se sve cinjenice nuzne za donosenje zakonite odluke.

Iako zalbe na prvostepena rjesenja ne odlazu izvrsenja, nerijetko se desava, da se odbija provodjenje rjesenja do okoncanja zalbenog postupka.

Zalbeni postupak, koji provodi Ministarstvo za stambene poslove, Kantona Sarajevo, izuzetno dugo traje. Gotovo ni u jednom slucaju, drugostepeni organ nije rijesio predmet u meritumu, vec ukida prvostepena rjesenja i predmet salje na ponovni postupak.

Od drugostepenog organa se ocekuje veci stepen strucnosti, jer je duzan po zakonu, dati uputu prvostepenom organu u slucaju povrede postupka ili materijalnog propisa.

Ne rijetko drugostepena rjesenja predstavljaju novi osnov krsenja ljudskih prava.

Poseban oblik krsenja ljudskih prava predstavljaju opstrukcije u izvrsenju rjesenja. Prema odredbama vazeceg zakona, rokovi u kojima privremeni korisnici trebaju da napuste stanove iznose 15 dana bez prava privremenog korisnika na nuzni smjestaj i 90 dana sa pravom privremenog korisnika na nuzni smjestaj.

U slucaju kada je rjesenjem dat rok od 15 dana za iseljenje privremenog korisnika, dakle, radi se o rjesenjima, koja se protekom ovog roka moraju izvrsiti, generalno se moze reci, da ni jedno ovakvo rjesenje nije izvrseno u najkracem roku od 3 mjeseca, pa cak do dvije godine.

Postupak izvrsenja nerijetko predstavlja vodjenje upravnog postupka iz pocetka, zato sto se u prethodnom postupku nisu utvrdile relevantne cinjenice za mogucnost izvrsenja istog.

Ocjena stanja ljudskih prava u primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima po podnesenim prijavama gradjana je slijedeca:

• Postupak za povrat stanova izuzetno dugo traje, cime se derogiraju svi rokovi dati u navedenom zakonu.

• Na predmetima po zahtjevu za povrat stanova, uglavnom rade nedovoljno strucna lica i pored velikog broja nezaposlenih diplomiranih pravnika u Kantonu Sarajevo.

• Odredjeni broj zaposlenih u navedenoj upravi, koristi stanove, po osnovu privremenih rjesenja, pa zahtjeve za povrat stanova nosioca stanarskog prava, smatraju direktnim ugrozavanjem “svojih prava”.

• Po zahtjevima za povrat stanova, prisutna je diskriminacija, podnosioca zahtjeva u odnosu na privremenog korisnika i to posebno, onih privremenih korisnika, koji imaju odredjene drustvene pozicije.

• Prilikom rjesavanja zahtjeva za povrat u odredjenom broju slucajeva, primjecena je i nacionalna diskriminacija.

• Dalja diskriminacija prema podnosiocima zahtjeva mogla bi se nazvati dobnom diksiminacijom. Starije osobe, pogotovo ukoliko nemaju clanova porodicnog domacinstva, tesko ostvaruju prava na povrat stanova.

Svi razlozi navedenih povreda ljudskih prava, mogli bi se pronaci u nedostatku politicke volje, za rjesavanje povratka izbjeglica.

Opstukcije u povratku su ocigledne, na razini voditelja postupaka i sluzbenika u Upravi za stambena pitanja, ali to je tek posljedica ukupne politike, koja se vodi sa visih razina vlasti.

Svi pozitivni pomaci u ovoj oblasti produkt su pritiska medjunarodne zajednice.

Poseban problem u povratu stanova, na kojima postoji stanarsko pravo, evidentan je kod stanova, ciji je vlasnik Federalno Ministarstvo Odbrane. Po zahtjevima za povrat stanova u vlasnistvu navedenog ministarstva, gotovo bi se moglo reci, da nikakav pomak nije ucinjen.

Od samog pocetka primjene Zakona o prestanku primjene Zakona o napustenim stanovima, postojala je opstrukcija u rjesavanju ovih zahtjeva, a dodatno ovu problematiku usloznjava, po misljenju Strucne sluzbe, diskriminatorska odredba clana 3-a, ovog zakona. Prema ovoj odredbi, pravo na povrat stanova, nemaju nosioci stanarskog prava, koji su nakon 30. 04. 1991. godine bili aktivna lica u sluzbi JNA, a nisu bili drzavljani BiH; odnosno, ukoliko su bili drzavljani BiH u situaciji, kada su i nakon 14. 12. 1995. godine, ostali u sluzbi u JNA. Ovakvom normom, dovedena je jedna kategorija gradjana i clanova njihovih porodica u neravnopravan polozaj u odnosu na sve ostale gradjane, sto predstavlja povredu Evropske konvencije ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i Ustava Bosne i Hercegovine, koji zabranjuju svaki oblik diskriminacije (clan 2. tacka 4. Ustava BiH). Medjutim, navedena norma je na snazi, ali Uprava za stambena pitanja uglavnom rjesava predmete u kojima prema postojecoj normi uskracuju pravo podnosiocu na povrat stana, dok se u posmatranom periodu nije gotovo okoncao ni jedan postupak, koji je nesporan i prema navedenoj normi.

U odnosu na povrede ljudskih prava na raspolaganje, odnosno povrat privatne imovine, moglo bi se reci, da i za ove postupke vaze iznesena misljenja u vezi sa povratom stanarskih prava.

Postupci iznimno dugo traju, donesena rjesenja se ne izvrsavaju, a sve to skupa utice na povrat izbjeglica u predratne domove. Ovdje trebamo dodati, da se stanovi i privatne kuce, prilikom iselenja privremenih korisnika, gotovo nekaznjeno devastiraju, sto dovodi u poziciju povratnike, da predmetnu imovinu u duzem periodu ne mogu da koriste.

Od ostalih povreda prava gradjana, navedenih na pocetku izvjestaja, istakli bi jos povrede prava iz radno-pravnih odnosa.

Veliki broj radnika je donosenjem Zakona o radu i to odredbom clana 143. ovog zakona, ostao bez mogucnosti povratka na rad, a dalja prava koja ova lica imaju prema ovoj odredbi, zbog neprecizne zakonske norme i pratecih akata, izuzetno tesko mogu da ostvare.

Na kraju posebno isticemo, da je u 2000-toj godini Strucna sluzba zaprimila odredjeni broj prijava, koji se odnose na povrede prava gradjana u postupku privatizacije.

Najbrojnije prijave iz ove oblasti, odnose se na pravo gradjana na otkup stanova u drzavnom vlasnistvu.

U ovoj oblasti uocene su povrede prava gradjana, koje se ogledaju u dugotrajnim procedurama i to kod vlasnika stanova, nadleznog Pravobranilastva i Opcinskog suda I Sarajevo, koje vrsi evidenciju otkupljenih stanova u knjigama polozenih ugovora.

Pored duzine postupka uoceno je da pojedini vlasnici stanova, prilikom otkupa stanova zahtijevaju od gradjana dostavljanje dokumentacije koja nije predvidjena zakonom, sto dodatno odugovlaci postupak otkupa.

U postupku privatizacije predvidjene po Zakonu o privatizaciji preduzeca, izvjestan broj gradjana obratio se sa zahtjevom za zastitu svojih prava stecenih u toku rada u odredjenim preduzecima, koja su predmet privatizacije.

Strucna sluzba je konstatovala, da propisi u ovoj oblasti sadrze niz nejasnoca i nepreciznosti. Pored navedenog, moze se zakljuciti, da postupak privatizacije tece cesto na stetu uposlenih radnika, ne valorizujuci adrekvatno njihov minuli rad, odnosno njihov dionicki udio u dionickim drustvima.

Ocjena stanja ljudskih prava, data u predmetnom izvjestaju data je na bazi zaprimljenih prijava gradjana u 2000-toj godini.

Strucna sluzba Helsinskog komiteta, cijeni, da postoje stanoviti pozitivni pomaci u ostvarivanju prava gradjana i to posebno prava izbjeglih i raseljenih lica u odnosu na prethodni period, ali tim pomacima, Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, jos uvijek nije zadovoljan, te ce Strucna sluzba nastaviti sa svojim radom.

Sarajevo, 31. 12. 2000. godine.
Broj: 26-01/2001

▲ na vrh