STANJE MEDIJA IZ ASPEKTA LJUDSKIH PRAVA
(januar - decembar 2000.)

Nastavljajuci redovno pracenje, registrovanje i analiziranje svih relevantnih dogadjanja i fakata koji svjedoce o stanju medija u kontekstu ljudskih prava (narocito kada je rijec o pritiscima vlasti na javna glasila i medijske radnike i fizickom ugrozavanju novinara), Helsinski komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini posebno se koncentrisao u protekloj godini na uspostavljanje legislative u ovoj oblasti. Helsinski komitet se ukljucio u sve oblike aktivnosti koje se ticu zastite slobode izrazavanja i ustanovljavanju zakonskih okvira u ovom domenu, posebice u sferama koje su obuhvatile dvije odluke Visokog predstavnika Carlosa Westendorpa iz jula 1999. godine, a cija sustina je samo djelimicno pretocena u zakonsku regulativu.

Helsinski komitet cijeni da je objava nacrta zakona o slobodi informisanja na drzavnom i entitetskom nivou (28. juni 2000.) jedan od najznacajnijih fakata u demokratizaciji BiH i borbi za unapredjivanje slobode javne rijeci. Savjetodavna grupa za izradu Nacrta zakona o slobodi informisanja i kleveti, koju su uspostavili Ured Visokog predstavnika (OHR) medjunarodne zajednice u BiH i misija Organizacije za bezbjednost i saradanju u Evropi (OSCE) u BiH, obavila je tako zadatak koji je bio obavezom bosanskohercegovackih vlasti. Nacrt zakona o informisanju usvojen je u Pralamentarnoj skupstini BiH pod nazivom Zakon o slobodnom pristupu informacijama i predstavlja jedan od stubova gradjanskih sloboda. Otuda se Helsinski komitet zalaze za njegovo zazivljavanje, jer iskustva zemalja koja praktikuju ovu vrstu zakona upozoravaju na pokusaje da se te norme ne primjenjuju u punoj mjeri. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH, uz pomoc Medjunarodnog odbora za istrazivanje i razmjenu (IREX ProMedia), pripremio je poseban program monitoringa primjene Zakona o slobodi pristupa informacijama u praksi.

Donosenjem Zakona o slobodi pristupa informacijama, za sada samo na drzavnoj razini, rad organa vlasti i svih javnih ustanova na svim nivoima trebao bi biti transparentniji, cime jaca njihova odgovornost za ono sto (ne)cine. Iako se odredbe Zakona ne odnose u pravilu na privatne poslovne organizacije i nevladine organizacije, ipak ukoliko neka od tih organizacija obavlja poslove i za organe vlasti, onda i ona podlijeze njegovim normama. Koristenje demokratskog potencijala Zakona o slobodnom pristupu informacijama u punom kapacitetu zavisi od svih aktera civilnog drustva - parlamentaraca na svim razinama, udruzenjima novinara, medija i njihovih novinara, nevladinih organizacija i svih gradjana koji su spremni da aktivno ucestvuju u uvodjenju istinske demokratije u Bosnu i Hercegovinu.

Helsinski komitet ce istrajavati u insistiranju da zakoni o slobodnom pristupu informacijama budu sto prije doneseni u Parlamentu Federacije BiH (FBiH) i Narodnoj skupstini Republike Srpske (RS). Istodobno, vodice se akcija da se u sto kracem roku nacrti zakona o uvredi i kleveti upute u paralamentarnu proceduru. Helsinski komitet podsjeca i na ovaj nacin da su nadlezni organi u oba entiteta obavezni da donesu zakone koji ce tretirati klevetu i uvredu kao gradjanske prekrsaje i tako eliminisati te kategorije iz krivicnih zakona.

Helsinski komitet je bio aktivan ucesnik medju predstavnicima institucija iz petnaestak zemalja (centralna i istocna Evropa, Skotska i SAD) Workshopa u organizaciji The Constitutional and Legal policy Institute (COLPI), Instituta Otvoreno Drustvo i Centralnog Evropskog Univerziteta u Budimpesti. Tom prilikom razmijenjena su iskustva povodom Zakona o dostupnosti informacija, sto je doprinijelo razvijanju aktivnosti na ovu temu u BiH. U Kuci ljudskih prava, a u organizaciji Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH i uz pomoc Ureda za odnose s javnoscu ambasade SAD u BiH, odrzan je okrugli sto na temu "Pravo na trazenje, primanje i saopstavanje informacija". Ta inicijativa imala je znacajan odjek u javnosti i bila poticajna za razvijanje akcije na ovu temu ucesnika skupa medju kojima su bili predstavnici vecine novinarskih udruzenja i medija iz BiH, te OHR, misije OSCE u BiH, Nezavisne komisije za medije (IMC) i asocijacije IREX ProMedia. Nakon okruglog stola na temu "Znacaj Zakona o slobodnom pristupu informacijama za gradjane BiH" u organizaciji International Reserch & Excanges Board (IREX) i Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, upucen je apel za hitno usvajanje Zakona o slobodnom pristupu informacijama politickim partijama zastupljenim u Parlamentu BiH. U saradnji sa Nezavisnom unijom profesionalnih novinara BiH, Helsinski komitet radi na pripremi materijala i odabiru autora za izdavanje knjige o slobodi javne rijeci. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH pozdravio je odluku Komiteta ministara Vijeca Evrope o usvajanju preporuke R (2000) za zemlje clanice, koja se odnosi na pravo novinara da ne otkriju svoje povjerljive izvore.

U najvecem broju kantona u FBiH postoje zakoni o informisanju sa spornom mjerom obavezne evidencije medija u kantonalnim ministarstvima, koja vrse nadzor nad zakonitoscu rada medija u kantnonu. Ta "nadzorna" uloga nije definisana sto otvara mogucnost razlicitih zloupotreba. Uz ostalo, ima i primjera da je za propuste o upisu u evdineciju, ili samo za promjenu podataka, predvidjena novcana kazna za glavne urednike i po pet puta veca od kazni predvidjenih za odgovorna lica u vlasti za nedostavljanje informacija novinarima. Federalni ombudsmeni izrazili su stav da ne postoje razlozi za postojanje vrsenja nadzora u kantonalnim ministarstvima nad medijima i da je neprihvatljivo bilo kakvo evidentiranje medija pod organima izvrsne vlasti. Na zahtjev ombudsmena da se ukine obaveza evidentiranja, pozitivno su reagovali samo Tuzlanski i Unsko-sanski kanton. Ministarstvo za informacije postoji i u Republici Srpskoj mada u posljednje vrijeme bez ministra.

U nastavku analize razmotricemo pritiske na medije i novinare, ugrozavanje licne sigurnosti i fizicke napade na javna glasila, zatvorenost i nedostupnost izvora informisanja, te status medija i novinara i njihovu samoorganizovanost.

ODNOS VLASTI PREMA MEDIJIMA I ATACI NA NOVINARE

Odnos vlasti prema medijima prepoznatljiv je vec u uvodnom djelu koji je razmatrao problematiku zakonske regulative u sferi javne rijeci.

Presija vlasti prema novinarima ispoljava se i u pravosudnoj sferi. Tako je troje ombudsmena FBiH intervenisalo nakon sto je sudija Opstinskog suda II u Sarajevu (FBiH) Kenan Tahirovic izrekao neosnovane kazne zatvora od tri mjeseca, uslovno godina dana novinarima "Oslobodjenja" Arijani Kuci i Edinu Krehicu. Naime, tom presudom je prekrsena odluka Visokog predstavnika o ukidanju kategorija uvrede i klevete kao krivicnih djela. Nakon reakcije ombudsmena, predsjednik Opstinskog suda II Senad Kreho suspendovao je sudiju Tahirovica.

Inspektori Ministarstva unutrasnjih poslova Tuzlanskog kantona ispitivali su novinara "Dnevnog avaza" Elvira Huremovica, a da mu nisu saopstili u kojem svojstvu je pozvan na saslusanje (kao osumnjiceni, svjedok ili nesto trece). Huremovic je ispitivan povodom spora jednog politicara i sutkinje iz Tuzle.

Opstinski tuzilac u Lukavcu (FBiH) nalozio je privodjenje novinara Elvisa Kovacevica i Denisa Dugonjica - autore drame "Katastrofa", pokrecuci krivicnu prijavu protiv RTV Lukavac "zbog izazivanja panike i straha". Naime, u drami je iskonstruisana situacija da je obliznje vjestacko jezero Modrac zaprijetilo katastrofom Lukavcu i susjednim mjestima.

Posebno je indikativan slucaj visestrukog pritiska iz vrha Stranke demokratske akcije na list "Dnevni avaz" koji je izvrsio programsko-uredjivacku preorijentaciju napustajuci poziciju glasila pod kontrolom SDA. Glavni i odgovorni urednik "Dnevnog avaza" Mensur Osmovic odbio je da na svecanoj ceremoniji u Sarajevu primi nagradu Saveza novinara BiH ovoj novini kao listu godine. U obracanju prisutnim, Osmovic je odbijanje obrazlozio ponasanjem premijera Federacije BiH Edhema Bicakcica, koji je inace bio prisutan svecanosti kao pokrovitelj. Naime, novinara "Dnevnog avaza" Adija Hadziarapovica napao je Bicakcicev vozac Enes Colpa zbog kritickog napisa o premijeru. Na pismeni protest Osmovica, Bicakcic nije odgovorio njemu, vec generalnom direktoru preduzeca "Dnevni avaz" Fahri Radoncicu, omalovazavajuci i vrijedjajuci glavnog i odgovornog urednika. To je bio uvod u pokusaj likvidacije "Dnevnog avaza" od strane SDA, pri cemu je Finansijska policija FBiH neovlasteno upadala u prostorije lista, u pratnji pripadnika federalne policije, remeteci tehnoloski proces i stvarajuci prijetecu atmosferu. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH i u ovom slucaju reagovao je promptno i odlucno zahtijevajuci prekid ovog siledzijskog ponasanja vlasti. Na kraju je Visoki predstavnik bio primoran da naredi obustavu pritiska na "Dnevni avaz" i suspenziju rada finansijske policije u predizborno vrijeme. Helsinski komitet skrece paznju na izjavu direktora Finansijske policije FBiH povodom kritickog pisanja glasila o slucaju "Dnevni avaz": "Necu ni ovo da krijem: neka i drugi mediji, elektronski i stampani, imaju u vidu da cemo uskoro provjeravati i njihovo poslovanje. Nece se zavrsiti na Avazu".

U posmatranom periodu protiv lista "Glas srpski" iz Banja Luke (RS) podignuto je dvadesetak tuzbi za klevete.

U Osnovnom sudu u Banja Luci saslusavani su novinari nedjeljnika "Reporter" Perica Vucinic i Zeljko Cvijanovic, a po zahtjevu Okruznog suda iz druge drzave - (Sremska Mitrovica - Savezna Republika Jugoslavija)! Naime, novinari su pozvani na odgovornost jer su objavili tekst i fotografiju (sada vec bivseg) predsjednika SRJ Slobodana Milosevica koji ga, navodno, vrijedjaju.

Vlasniku, direktoru i glavnom i odgovornom uredniku "Nezavisnih novina" iz Banja Luke (RS) Zeljki Kopanji, koji je 1999. godine izgubio obje noge u teroristickom aktu kada je postavljena bomba u njegov automobil, ponovo su upucivane prijetnje smrcu. Kopanja je prvoborac za slobodu medija u RS i otkrivanje istine o zlocinima Srba u posljednjem ratu.

Marko Asanin, iz Stranke nezavisnih socijaldemokrata RS, i dva njegova pratioca fizicki su napali novinara "Srpskog Oslobodjenja" Ljubisu Lazica.

U Banja Luci je fizicki napadnut od nepoznatog lica novinar i zamjenik generalnog direktora dnevnog lista "Glas srpski" Antun Kasipovic. Aktivist Srpske demokratske stranke Bojan Vjestica prijetio je dopisnici sarajevskog "Oslobodjenja" i RTV BiH iz Banja Luke Gordani Katana, a predsjednik opstinskog odbora Srpske demokratske stranke u Doboju (RS) Milan Ninkovic zaprijetio je u intervjuu NTV Doboj vlasnici Radija ZOS i dopisnici "Oslobodjenja" Azemini Mulahuseinovic (prema podacima Linije za pomoc novinarima rijec je o Azemini Mulahuesinovic, a prema informaciji IMC o Azemini Smailbegovic – u oba slucaja rijec je o radiostanici ZOS).

IMC je novcano kaznila NTV D Doboj zbog komentara glavnog urednika Ozrena Jorganovica (Srbin) u kojem na krajnje omalovazavajuci i uvredljiv nacin govori o kolegici Smailbegovic.

Direkcija Obavjestajno-bezbjednosne sluzbe Republike Srpske zaprijetila je pokretanjem krivicnog postupka protiv glavnog i odgovornog urednika "Reporter" Perice Vucinica. Premijer Republike Srpske Milorad Dodik prozvao je u intervjuu za list "Blic" iz Beograda (Savezna Republike Jugoslavija) novinare nedjeljnika "Reporter" sa sjedistem u Banja Luci "da pisu neistine zahvaljajuci cestim odlascima u Sarajevo i dobijajuci informacije iz krugova koji su iskljucivo protiv Republike Srpske”. Tom prilikom Dodik je dao za pravo svim "rodoljubima" da se obracunaju sa novinarima i urednicima "Reportera". Prijetnje i napadi na redakciju i novinare "Reportera" traju, zbog cega se ovaj list ponovo obratio Helsinskom komitetu za ljudska prava u BiH najavljujuci da ce uprkos svemu istrajati u borbi za istinu. Povod za ljutnju Dodika bili su napisi ove novine o korupciji. Ministar informacija u Vladi RS Rajko Vasic (koji je u medjuvremenu odstupio sa duznosti) zaprijetio je novinarima zbog navodnog laznog izvjestavanja.

Novinar sarajevskog nedjeljnika "Dani" iz Tuzle Hasan Hadzic nakon visesatnih prijetnji telefonom i pojava nepoznatih lica u blizini porodicne kuce, te neadekvatnog reagovanja policije, bio je prinudjen da se sa porodicom izmjesti na sigurnije mjesto. Prijetnje Hadzicu su uslijedile nakon serije napisa o smijenjenom ministru za rad, socijalnu politiku i izbjeglice u Vladi Tuzlanskog kantona Adibu Djozicu.

Novinaru i saradniku Fatmiru Alispahicu prijeceno je iz automobila u Tuzli nakon njegovog teksta "Strah u kostima demokratije" o incidentima koji su islamski ekstremisti pripadnici pokreta vehabija ucinili u tom gradu. Alispahic tvrdi da su mu prijetili upravo vehabije.

Izvrsen je morbidan napad u tuzlanskom naselju Solin na jedanaestogodisnjeg djecaka Davorina Sekulica, kojeg su nakon nastave pretukli njegovi vrsnjaci (njih desetak) uz prijetnju da se mora izjasniti da li je Srbin ili Hrvat, te da ce ga sljedeci put ubiti. Davorin je sin Marinka Sekulica, dopisnika Radija Dojce vele, koji kao raseljenik iz Srebrenice zivi u Tuzli vise od pet godina. Prema njegovim rijecima, predvodnik grupe mladica koji su pretukli njegovog sina je sin lokalnog imama Saletovica.

Na adresu Radio Hajata u Tuzli (FBIH) stiglo je anonimno pismo sa oznakama srpskih i hrvatskih nacifasista u kojem se prijeti dizanjem te radio-stanice u zrak i klanjem dva novinara zbog programskih sadrzaja bosnjacko-muslimanskog karaktera.

Nezavisni TNT Radio iz Travnika (FBiH) u vise navrata je anonimnim telefonskim pozivima i pismima optuzivan da je "ustasko glasilo" (ustase su hrvatski nacifasisti - op.r.), sto navodi na zakljucak da te optuzbe i prijetnje dolaze od bosnjackih ekstremista. Novinar ovog radija prilikom pravljenja ankete fizicki i verbalno je napadnut od nepoznatog pocinioca u sred grada.

Helsinskom komitetu se ponovo obratio glavni urednik sarajevske revije "AS" zbog opetovanih nasrtaja Nasira Curica Hake, koji za sebe kaze da je najbolji utjerivac dugova, na novinarku ovog lista, dopisnika iz Travnika, Adu Leparu i njenu obitelj. "AS" je u svojim napisima dovodio Curica u vezu sa ministrom policije u Srednjebosanskom kantonu Midhatom Zubacom.

Savjetnik u kabinetu clana Predsjednistva BiH Halida Genjca, bosnjackog predstavnika (SDA) u ovom organu, Ademir Jerkovic u vise navrata vrsio je pritisak na novinara informativne agencije BH PRESS Emira Felica, trazeci od njega da zvanicne izjave i saopstenja tumaci kao da dolaze od samog Jerkovica sto je Felic odbijao. Felic je zbog toga u jednom trenu htio napustiti novinarstvo.

Izvjesni M.DZ. iz Sarajeva upadao je u dva navrata u prostorije Radija Kalman i prijetio uposlenima. Policija ga je uhapsila.

Na kolportera "Fronta slobode" privatni ugostitelj napao je fizicki uz verbalne uvrede i prijetnje u centru Tuzle. Teze posljedice sprijecili su slucajni prolaznici.

RTV Mostar i njen direktor Alija Behram zasuti su svakodnevnim prijetnjama nakon sto je HDZ optuzio to glasilo da je odgovorno sto je Izborna apelaciona potkomisija zabranila TV spot ove stranke.

Nepoznati pocinilac provalio je u prostorije Radija Hajat u Mostaru (FBiH) i na radnom stolu direktora ove radio-stanice Alije Lizde ostavio rucnu bombu koja je po svemu sudeci znacila upozorenje da prestane emitovanje dokumentranog serijala o logorima u kojima su tokom rata su bili zatoceni Bosnjaci na podrucju vlasti Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatskog vijeca obrane.

Bosnjakinji Ameli Rebac, glavnoj i odgovornoj urednici mostraskog Radija 88, koji okuplja multinacionalnu novinarsku ekipu, svakodnevno stizu telefonske prijetnje.

U Stocu (FBiH) prilikom posjete predstavnika medjunarodne mirovne misije fizicki je napadnut uz prijetnje novinar RTV Mostar i dopisnik OBN Bosnjak Sanel Kajan od hrvatskog ekstremiste.

U Livnu (FBiH), gdje je na vlasti Hrvatska demokratska zajednica, pojavio se letak prijeteceg sadrzaja u kojem se glavni i odgovorni urednik "Studija N" Frano Mioc i novinarka te kuce Zeljka Mihaljevic optuzuju da su "bijedni placenici koji iskljucivo rade iz finansijskih interesa, pljujuci i bljujuci po svemu sto predstavlja hrvatske legalne vlasti u Livnu". Posebno zabrinjava reagovanje vlade Livanjskog kantona koja je ustvrdila da su mozda novinari sami napisali taj pamflet kako bi "skrenuli pozornost na sebe i zadobili blagonaklonost zagovaratelja slobodnih medija".

Porazna je cinjenica da vecina pocinilaca i nalogodavaca ataka na novinare i medijske kuce je i dalje van domasaja pravde i zakona. Prema podacima OSCE, koja je uspostavila Liniju za pomoc i zastitu novinarskih prava, od 132 prijavljena slucaja napada, cak 35,5 odsto (49) se odnosilo na vladine i druge javne duznosnike, a uz to 5 odsto (7) slucajeva se odnosilo na samu policiju. Navodno nepoznatih pocinitelja bilo 20,3 odsto (28 slucajeva), a bez polititcke pozadine bilo je svega 20,3 odsto (28) slucajeva.

Asocijacija elektronskih medija Bosne i Hercegovine (AEM BiH) izvrsila je anketu medju clanicama o pritiscima. Kada se radi o broju prijetecih telefonskih poziva, od 116 clanica na upitnik njih 86 nije odgovorilo ili nije bilo slucajeva pritiska kod njih. Upuceno je 733 prijeteca telefonska poziva za 30 RTV stanica. Sto se tice prijetecih pisama, od 116 clanica na upit nije odgovorilo njih 99 ili ove vrste pritisaka nije bilo. Bilo je 117 prijetecih pisama na 17 RTV stanica.

Ucestvujuci na okruglom stolu koji je organizovala IREX ProMedia, direktor i glavni urednik "Nezavisnih novina" Zeljko Kopanja je uz ostalo izjavio da je atentator na njega poznat policiji, te da se nalazi u susjednoj drzavi, ali to policija u RS ne saopstava.

Urednica Radija Osvit iz Zvornika (RS) Zorica Petkovic iznijela je tom prilikom podatak da je prije godinu dana podignuta optuznica protiv 14 ljudi koji su ucestvovali u demoliranju ovog nezavisnog radija, a sudjenje jos nije pocelo. Na jednom od saslusanja Petkoviceva je bila izlozena podsmjehu prisutnih ukljucujuci i neke predstavnike suda.

Ismet Bajramovic Celo je zbog upada u redakciju "Dana" i prijetnje pistoljem, za koji se poslije ispostavilo da je igracka, kaznjen sa 60 DEM.

Kao pozitivan primjer ponasanja policije istice se susret u dva navrata ministra unutrasnjih poslova Kantona Sarajevo Ismeta Dahica sa rukovodstvom Helsinskog komiteta za ljudska prava u nastojanju da se medijima i novinarima obezbjedi efikasna zastita.

U ovom periodu kao novum se pojavio upad maloljetnog hakera koji je u jednom danu poslao preko 8.000 elektronskih poruka na elektronsku postu Radio "Osvita" iz Zvornika. To je prizrokovalo prekid rada e-mail-a ove radio-stanice.

Upad naoruzanog covjeka 18. marta u studio Televizije D u Doboju (RS) koji je prijetio ucesnicima emisije najavio je povecanje pritiska na medije i novinare tokom predizbornih kampanja u proljece i jesen. Prema nalazima Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH i misije OSCE u BiH, broj prijetnji novinarima i javnim glasilima je udvostrucen u odnosu na ljeto i jesen 1999. godine, a u maju i junu 2.000, cak ucetverostrucen.

Poseban monitoring Helsinskog komiteta uza ljudska prava u BiH, kojim je pomno praceno ponasanje medija u predizbornim fazama, pokazao je da su javna glasila najcesce djelovala u skladu sa Pravilima i propisima Privremene izborne komisije (PIK) i Propisima Nezavisne komisije za medije (IMC). No, ocit je bio pritisak na uredjivacku politiku od politickih, posebno vladajucih nacionalnih stranaka, pa su neki mediji zbog toga trazili pomoc i zastitu IMC i OSCE. No, IMC je kaznila neke medije zbog pristrasnosti. Povodom lokalnih i opstih izbora u krsenju izbornih pravila i Kodeksa uredjivanja RTV programa, IMC je sankcionisala ponasanje glasila pod kontrolom Srpske demokratske i Srpske radikalne stranke (Radio Doboj, Radio Srpsko Sarajevo, Radio Srebrenica), te medija u sluzbi Hrvatske demokratske zajednice i njenih ekstremnih trabanata (Hrvatska televizija Mostar, Hrvatska Radio postaja Mostar, Hrvatska radio-televizija Herceg-Bosna, Hrvatska televizija Mostar – Oskar C). Helsinski komitet cijeni da je vecina medija u BiH svojim fer izvjestavanjem i komentarisanjem tokom predizborne kampanje doprinijela da ovogodisnji opsti izbori proteknu u atmosferi koja je primjerena zemljama visoke demokratije.

Kada je rijec o ponasanju vodecih nacionalnih stranaka, SDA i HDZ su ucestalo optuzivali najuticajnije medije da su placeni od medjunarodnih faktora, te da su pod direktnom komandom stranaca i dio medjunarodne zavjere protiv tih nacionalnih stranaka. Nezavisni mediji su posebno optuzivani od stranackih lidera da su protiv "njihovog" naroda. SDS se ponasao u kampanji sasvim diskretno, nastojeci da nicim ne iritira medjunarodne autoritete u strahu da ne bude eliminisan iz izbora i vlasti. Premijer RS Milorad Dodik najjaci medij u Republici Srpskoj RTV RS stavio je potpuno u sluzbu svojih (pred)izbornih potreba. Celnici SDA su svoj izborni ucinak pravdali i "brutalnom pristrasnoscu nekih medija". Na neravnopravan tretman su se zalili i HDZ i SDS.

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH trajno je angazovan u kritici zatvorenosti izvora informisanja i netransparentnosti u organima vlasti na svim nivoima, kao i javnih preduzeca i ustanova, cime su gradjani uskraceni u ostvarivanju prava na informisanje. Nedostupnost izvora informacija, a time i neodgovornost vlasti prema birackom tijelu, jeste trajuce svjedocanstvo o odnosu vlasti prema gradjaninu i njegovoj drustvenoj poziciji. Helsinski komitet, kako je vec navedeno, posebno je bio aktivan u zakonskoj regulaciji slobode informisanja. No, ne postuju se ni postojece norme i standardi u sferi javne rijeci i prava na informaciju. Navescemo, neke primjere.

Izjave nakon sjednica Predsjednistva BiH, za koje su u pravilu zaduzeni savjetnici clanova kolektivnih organa drzave na smjenu, daju se u hodniku, bez ozvucenja i drugih elementarnih uslova za korektan rad novinara, koji klece pred sagovornicima kako ne bi ometali TV snimatelje, kojima, takodjer, nije lako. O aroganciji najvisih funkcionera prema novinarima i time javnosti, mimo onoga sto je navedeno, govori i odbijanje tadasnjeg predsjedavajuceg Vijeca ministara BiH Spasoja Tusevljaka da da informaciju novinaru TV Hajat Kenanu Cerimagicu o troskovima putovanja na Olimpijadu u Sidnej iako je rijec o sredstvima iz budzeta.

Ekipa Liberty televizije, koja je namjeravala napraviti prilog o Bosnjacima povratnicima u selo Suceska kod Srebrenice morala je najprije traziti odobrenje ministra za informisanje u Republici Srpskoj Rajka Vasica. Nakon odobrenja, morali su, kako kazu, platiti 50 KM (DEM). I televizijska ekipa ATV iz Banja Luke platila je, takodjer, 50 KM za odobrenje da snimi granicni prelaz prema Saveznoj Republici Jugoslaviji. Ovi postupci su eklatantni primjeri nepostivanja prava na slobodu informisanja, a sto podrazumijeva slobodan pristup novinara i medijskih ekipa mjestima i dogadjajima bez bilo kakvih odobrenja od strane drzavne administracije. Naime, uz ostalo, u rezolucijama Evropske ministarske konferencije (iz '94 i '96) stoji da cak i u situacijama konflikta i tenzija "novinarsko djelovanje i novinarske slobode ne zavise od akreditivnosti".

Vodjstva vjerskih zajednica i dalje insitiraju na svojoj posebnosti u odnosu na pravo javnosti djelovanja svih drustvenih cinilaca. Nakon sto je nadbiskup Vrhbosanski kardinal Vinko Puljic svojim predizbornim angazmanom stao uz retrogradnu politiku Hrvatske demokratske zajednice i nelegalno odrzavanje "referenduma" hrvatskog naroda u BiH na dan opstih izbora, uslijedila je iz kardinalovog okruzenja osuda medija i novinara koji su se usudili kritikovati taj cin. Islamska zajednica (IZ) je demonstrirala svoju averziju prema javnom promatranju svog rada posebno prilikom smjene glavnog tuzlanskog imama Muhameda ef. Lugavica od strane Rijaseta IZ. Naime, taj cin je uznemirio demokratsku javnost u Tuzli i sire, s obzirom da je ef. Lugavic ustrajan borac za vjersku i nacionalnu toleranciju. Na poziv da ucestvuju i predstavnici Ureda muftije tuzlanskog u razgovoru na tu temu na javnoj tribini, stigao je odgovor s potpisom Huseina ef. Kavazovica u kojem pise: "Vas poziv smatram uplitanjem novinara i medija u nadleznost i rad Islamske zajednice u svom radu i donosenju odluka. Bilo kakva tribina najavljena na tu temu nije mjesto za raspravu o njenom radu, postupcima i odlukama".

STATUS I SAMOORGANIZOVANOST MEDIJA

Status medija odredjen je nedostatnoscu zakonske regulacije ove oblasti, cestim nepostivanjem elementarnih prava i sloboda u sferi javne rijeci od organa vlasti i drugih javnih subjekata, intervencijama medjunarodne mirovne misije, depresivnom ekonomskom situacijom i slabom plateznom moci gradjana. Veliki broj medija, pogotovo na lokalnim nivoima je pod neposrednom kontrolom vladajucih nacionalnih stranaka i ovisan je od opstinskih i kantonalnih budzeta. Sve to doprinosi redukciji slobode misljenja i govora i autocenzuri novinara.

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH u vise navrata je izrazio nezadovoljstvo dinamikom transformacije u javne servise radio-televizijskog sistema na razini drzave i entiteta kao najmasovnijeg i najuticajnijeg medijskog kompleksa. Rekonstrukcija RTV BiH neopravdano kasni cemu neposredno doprinose medjunarodni faktori. Osim toga, niti u jednoj od RTV kuca nema snaga koje bi na sebe preuzele proces transformacije. Visoki predstavnik Volfgang Petric donio je tek krajem oktobra odluku kojom se uspostavlja okvir za sistem javnog RTV emitovanja. Odlukom se kao tri kljucna emitera uspostavljaju PBS (Javni radio-telvizijski servis) na nivou BiH, te RTV Federacije BiH i RTV Republike Srpske. Sva tri sistema trebalo bi da djeluju u interesu gradjana BiH na principima profesionalizma, da budu ekonomski odrziva i finansirana na transparentan nacin.

PBS radi probno, a najuspjesnija akcija ovog servisa u protekloj godini jeste tokom Ljetnje olimpijade u Sidneju kada su zajednicki radile ekipe RTV BiH i RTV RS na realizaciji olimpijskog programa koji su prenosila sva tri emitera. RTV(F)BiH je tokom godine, zbog nejasne statusne situacije i nekonzistentnog djelovanja medjunarodnih cinilaca, trpjela finansijske, organizacione i kadrovske udare sto se negativno odrazilo na kvalitet programa. RTV RS uspostavila je u programsko-uredjivackoj politici korektniji odnos prema BiH i cjelini njene problematike. No, ocito je da je informativni program ove kuce bio pod diktatom predsjednika Vlade RS Milorada Dodika. Visoki predstavnik je intervenisao kako bi se elimisale odredbe iz Zakona o RTV u RS kojima su krseni evropski standardi u ovoj oblasti, a i promjenjeno je ime - umjesto Srpska radio-televizija, Radio-televizija Republike Srpske.

Pred kraj godine Nezavisna komisija za medije (IMC) otvorila je natjecaj za dodjelu dugorocnih dozvola radio-televizijskim stanicama u BiH po regijama (12). Gradjanima je data mogucnost da dostavljaju svoje komentare o programu pojedinih RTV stanica.

IMC je uskratila dozvolu za rad Bosnjackoj radio-televiziji Internacional, koja je pod kontrolom SDA. Naime, IMC je prepoznao BRT Int. kao instituciju sa posebnim domacim i stranim izvorima finansiranja. Ova odluka izazvala je suprotstavljena reagovanja u profesionalnim udruzenjima i javnosti. Zbog odbijanja da se povinuje odluci IMC, tehnickom intervencijom je prekinuto emitovanje predajnika BRT Int.

Tokom godine IMC je bila prinudjena da izrekne veci broj kazni RTV stanicama u BiH, narocito zbog nepostivanja Kodeksa o uredjivanju programa radio-televizijskih stanica. Najcesci su prekrsioci mediji na prostoru Republike Srpske i oni pod kontrolom Hrvatske demokratske zajednice. Tako je Televizija Kanal S (RS) morala prekinuti emitovanje na dva mjeseca zbog emitovanja americkog filma "Lolita" bez licence, odnosno zbog opetovanja krsenja Kodeksa. No, sa programsko-uredjivackog stanovista i efekta u javnosti mnogo tezi su prekrsaji Kanala S koji su sankcionisani zbog objavljivanja sadrzaja koji iskrivljuju istinu o ratnim zlocinima, izazivaju nacionalnu netrpeljivost i pozivaju na revansizam. IMC je kaznila i Radio Bratunac zbog emitovanja apela Udruzenja ratnih veterana iz Bratunca Srbima na protest protiv posjete Bosnjaka raseljenika svojim domovima. U protestima sto su uslijedili bilo je nekoliko povrijedjenih povratnika. IMC u ovom periodu nije kaznjavao RTV stanice pod kontrolom HDZ za sadrzaje koji provociraju nacionalnu netrpeljivost i revansizam. Medjutim, valja uociti da su te stanice u vise navrata povodom lokalnih i opstih izbora bile kaznjavane jer su vrsile propagandu u korist HDZ i njenih saveznika, na ustrb prava ostalih stranaka u predizbornom periodu. U vezi s tim, treba podsjetiti da je predizborna kampanja HDZ, narocito kada je rijec o novembarskim izborima, bila izrazito negativno odredjena prema Federaciji BiH, Dejtonskom sporazumu i medjunarodnoj mirovnoj misiji sa porukama koje su isle ka izazivanju nacionalne netrpeljivosti i iskljucivosti. IMC je kaznila i Radio FERN (sjediste u Sarajevu) zbog pustanja snimke islamskog obracanja Bogu “Allah-u-ekber” tokom emisije s crkvenom muzikom na dan pravoslavnog praznika Vaskrs. Pomenimo jos da je Radio Kalman (Sarajevo) upozoren zbog ucestalih poziva sehidskim porodicama (porodicama poginulih vojnika Bosnjaka muslimana) da sprijece delozaciju jedne sehidske porodice. Takodjer, RTV Unsko-sanskog kantona, gdje dominira SDA, kaznjena je zbog kontakt - emisije o ratnim zlocinima pocinjenim tokom rata kojom je provocirana osvetoljubivost.

Negativan uticaj vlasti na stanje u sferi javnog informisanja odrzava se i u ekonomskom domenu. Naime, u uslovima minimalne privredne proizvodnje, suzenog trzista i smanjene kupovne moci gradjana – entitetske vlade opteretile su medije poreskim obavezama koje ugrozavaju njihov opstanak. Tako je u septembru uvedena poreska stopa od 12 odsto u Federaciji BiH na promet dnevnih, sedmicnih i periodicnih novina i magazina. Paradoskalno je da su ovog poreza oslobodjeni strani listovi i casopisi, pa prema tome i oni koji dolaze sa istog govornog podrucja (Hrvatska i Savezna Republika Jugoslavija), cime se domaci mediji dovode u neravnopravan polozaj.

Premijer i dopremijer Vlade FBiH Edhem Bicakcic i Dragan Covic obrazlozili su, na upit federalnih omudsmena, odluku o poreskim stopama kao ispunjenje zahtjeva Svjetske banke i Medjunarodnog monetarnog fonda (MMF). Medjutim, predstavnici ove dvije institucije tvrde da su "iskljucivo insistirali na generalnim principima poreske politike, odnosno da ni na koji nacin nisu pominjali, ni trazili uvodjenje i povecanje poreza na stampu". Helsinski komitet je podrzao ombudsmene FBiH u zahtjevu da se potpuno ukine porez na promet za dnevne novine, a smanji na 5-6 odsto porez na sedmicne i periodicne novine i magazine. Takav je zahtjev i udruzenja novinara.

Ocigledno je nerealan opstanak oko 80 televizijskih i oko 200 radijskih stanica u BiH. Cak 25 radio i TV stanica nisu bile u mogucnosti platiti ni po 1.000 KM (DEM) IMC-u na ime privremenih dozvola za emitovanje programa. Njihov broj bice reduciran vec sistemom izdavanja dugorocnih dozvola, a ostalima ce "presuditi" trziste. Doduse, neke ce RTV kuce opstajati zahvaljujuci politickoj poslusnosti.

Poseban problem je pitanje privatizacije javnih glasila. Javnost je pozdravila fakat da su rukovodstvo i radnici "Oslobodjenja" postali vecinski vlasnici lista i firme, no ova kuca je daleko od toga da sanira svoju finansijsku situaciju. Nadu pruza proces dokapitalizacije, ali su nuzni unutarnji napori da bi se radikalno promjenila trzisna pozicija novine i cijelog preduzeca. Prave nejasnoce pojavile su se u vezi sa privatizacijom "Vecernjih novina" ciji je vecinski vlasnik postao Irfan Ljevakovic, bivsi pripadnik Agencije za informacije i dokumentaciju (AID) - tajne sluzbe pod kontrolom Stranke demokratske akcije. Pravno-ekonomska nesolidnost privatizacije ovog glasila dosla je do izrazaja prilikom promjene naziva lista u "Jutarnje novine", kako bi se izbjeglo placanje ogromnih novcanih obaveza koje su stvorene prije privatizacije po osnovi nagradne igre. Postavlja se, uz ostalo, pitanje zasto taj dug nije bio evidentiran u procesu privatizacije.

Podijeljenost trzista stampe uzrokovana je prije svega politikom vladajucih struktura, mada je u posljednje vrijeme doslo do sirenja mogucnosti nabavki novina iz "drugog" entiteta posebno kada je rijec o vecim gradovima. Ni pet godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma u vecini opcina Livanjskog kantona, gdje je na vlasti HDZ, ne mogu se kupiti dnevni listovi koji izlaze u Sarajevu i Banja Luci. U Livnu se mogu naci "Oslobodjenje" i "Dnevni avaz", ali ne u Drvaru, Bosanskom Grahovu, Kupresu i Tomislavgradu. Dobra je vijest da se od novembra moze pratiti program RTV BiH na ovom podrucju.

Politicki rat vodi se i u sferi elektronskih medija. Karakteristican je slucaj sa ukidanjem radio-stanice Velika Kladusa 25. septembra nakon odluke Upravnog odbora Javnog preduzeca RTV Unsko-sanskog kantona da iz svog sastava iskljuci tu radio-stanicu. Protiv sustine te odluke nista nije imala ni kantonalna Vlada koja je ustupila bez naknade opremu "izopcenog" Radija Velika Kladusa. Osam zaposlenih te radio-stanice odlukom Upravnog odbora RTV USK ostali su bez posla i stupili u strajk, pa je kantonalna Vlada trazila preispitivanje odluke kako ne bi novinari i tehnicari bili jedini osteceni u ovom slucaju. Situaciju dodatno komplikuje sumnja da se odvajanjem Radija Velika Kladusa zeli ozivjeti nekadasnji RTV Velkaton koja je bila mocno oruzje u rukama nekadasnjeg velikokladuskog mocnika Fikreta Abdica. Ocito je da se ovdje radi o medijskom izrazu politicke borbe izmedju Stranke demokratske akcije i Abdiceve Demokratske narodne zajednice.

Strajkova je bilo i u drugim medijima. Tako je sedam novinara Radio-Buzima (FBiH) strajkovalo gladju jer im je osnivac buzimska opstina dugovala 23 plate. Opstinske vlasti time su ucjenjivale ovu radio-stanicu jer nisu bile zadovoljne njenom uredjivackom politikom. U strajk gladju stupili su i zaposleni Radija Kljuc jer osnivac, kljucka opstina, dvije godine ne ispunjava obaveze prema tom glasilu. Prijetnja strajkom novinara i drugog redakcijskog osoblja lista "Oslobodjenje" urodila je plodom, pa su plate i doprinosi napokon poceli redovno da se isplacuju. Problem neisplacivanja plata i neplacanje doprinosa je generalni problem novinara i drugih radnika medija u BiH, a ovo su samo ilustracije takvog stanja. Sedam iskusnih i uglednih novinara RTV BiH oglasilo se javnim protestom zbog loseg tretmana u ovom mediju u kojem rukovodstvo nije uvazavalo njihovu profesionalnu vrijednost i radna prava. Bilo je to u vrijeme dok i je glavni odgovorni urednik bio Senad Hadzifejzovic, koji ce nakon sto je smijenjen uz obrazlozenje da mu je prihvacena ostavka, i sam najaviti tuzbu protiv vodjstva RTV BiH. Medjunarodni faktori su prihvatli njegovu smjenu.

Tezak polozaj javnih glasila i medijskih radnika posljedica je i njihove lose organizovanosti. Formirano je cak pet novinarskih udruzenja cemu je doprinijela i teznja za organizovanjem novinara po entitetskoj i nacionalnoj liniji. Izostanak novinarske solidarnosti dovodi i do javnih raspri i izmedju nezavisnih glasila kao sto je to slucaj sa redakcijama i glavnim i odgovornim urednicima "Slobodne Bosne" i "Dana". Pokrenuto je i vise sudskih postupaka kojima je u osnovi medjunovinarski spor.

Nametanje nacionalne podvojenosti medju novinarima i medijima dugo je sprijecavalo konstituisanje Vijeca za stampu kao vrlo bitnog tijela za samoregulaciju javnih glasila koje bi trebalo da promovira novinarsku etiku, profesionalne standarde i brani slobodu medija, te nadzire provedbu Kodeksa za stampu. Nakon osam mjeseci mucnih pregovaranja i dogovaranja, Vijece je konstituisano zahvaljajuci prije svega medjunarodnim faktorima.

Sindikat novinara BiH koji je startao ambiciozno kao i da ne postoji. Aktivan je Sindikat RTV BiH, ali je on van sindikalne organizacije na nivou BiH, Sindikat RTV BiH nastoji da bude ravnopravnim faktorom u transformaciji te kuce, ali mu se prigovara da se nekriticki priklonio vanjskim posrednicima u tom procesu naustrb interesa radnika te kuce. No, ovaj sindikat se usprotivio odluci Visokog predstavnika da se 15. januara 2001. konstituise RTV FBiH cime bi fakticki prestala postojati RTV BIH, jer nije ukljucen u ovu bitnu fazu transformacije RTV BIH. U posljednje vrijeme vrlo je aktivna sindikalna organizacija u "Oslobodjenju" sto moze pomoci ozdravljenju ove firme i stabilizaciji statusa novinara i drugih redakcijskih radnika u ovoj kuci.

U znak podrske slobodi medija u BiH i regionu u Sarajevu je odrzan Svjetski kongres novinara, uz ucesce oko 180 novinara, predstavnika oko 60 medija iz 18 zemalja. Nazalost Kongres i popratne manifestacije nisu bili dovoljan motiv za predstavnike domacih medija da aktivnije uzmu ucesce u ovom inace uspjesnom skupu.

Helsinski komiteta za ljudska prava u BiH istice da je i pored svih iznesenih teskoca u toku proces koji ide u pravcu razvijanja medija po kriterijima savremenih demokratija. I protekla godina je potvrdila da imamo i javnih glasila koja su se priblizila parametrima evropskog novinarstva. U ovoj prilici posebno isticemo dva nova kvaliteta u domenu pisane stampe - fakat da su "Nezavisne novine" svojim sadrzajem, pa i urednicko-novinarskim sastavom sve vise istinska nezavisna bosanskohercegovacka novina koja djeluje na principima istrazivackog novinarstva i demokratskim nazorima, te emancipaciju "Dnevnog avaza" kojeg treba podrzati u nastojanjima da unaprijedi svoju programsko-uredjivacku koncepciju. Dragocjeno bi bilo da "Oslobodjenje" radikalnije krene u transformaciju koja bi omogucila bitno sirenje uticaja ovog rodonacelnika nezavisnog novinarstva u BiH.

ZAKLJUCAK

Stanje u medijima predoceno u ovom analitickom izvjestaju svjedoci o nuznosti preduzimanja niza akcija u 2001. godini kako bi doslo do bitnog poboljsanja u ovoj oblasti od vitalnog znacenja za proces normalizacije i demokratizacije BiH. Bitno je naprije kompletirati pravni okvir za medijsku sliku u BiH kako bi se djelovanje javnih glasila ostvarivalo na najvisim profesionalnim i demokratskim standardima i razvijala i stitila sloboda javne rijeci. Neophodno je i pravno regulisanje statusa i zastite novinara i drugih medijskih radnika u odnosu na osnivace i poslodavce.

Napokon treba zavrsiti transformaciju javnog radio-televizijskog sistema u BiH kao potencijalno kljucnog subjekta u objektivnom informisanju na cijelom prostoru zemlje i kreiranju kriticke drustvene svjesti kao bitnog faktora mirovnog procesa i razvoja demokratije. Potrebna je nova akcija na samoorganizovanju novinara i drugih medijskih radnika i samoregulaciji medija. Valja ubrzano stvarati uslove da mediji izmaknu politickoj manipulaciji i da se smanjuje interventna uloga u organizaciji medjunarodnih faktora.

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH zajedno sa predstavnicima medija i njihovim udruzenjima i drugim nevladinim i medjunarodnim asocijacijama bice stalno aktivan faktor u unapredjivanju stanja u ovoj oblasti od sustinskog znacenja za afirmaciju i zastitu ljudskih prava i sloboda.

Broj: 29-01/2001

▲ na vrh