Nagrade

Helsinški komitet za ljudska prava dobitnik je Nagrade za prava čovjeka “Sloboda – Jednakost - Bratstvo” Francuske Republike za 1996. godinu.

Nagradu je predsjedniku Komiteta Srđanu Dizdareviću lično uručio predsjednik Republike Francuske Žak Širak u Parizu 10. 12. 1996.

U novembru 2000. godine, povodom obilježavanja pet godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH je bio nominovan za prvu Dejtonsku mirovnu nagradu koju dodjeljuje Dayton Peace Accords Project.

U povodu obilježavanja petogodišnjice Helsinškog komiteta za ljudska prava, 11. februara 2000. godine predsjedniku Helsinškog komiteta Švedske Geraldu Nagleru uručeno je specijalno priznanje. Nagler je u najtežim vremenima 1994. godine podržao osnivanje HKBiH, i bio njegov oslonac i prilikom prijema u Međunarodnu helsinšku federaciju.

Cijeneći krupan doprinos Tadeuša Mazovjeckog na razotkrivanju zločina genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, kao i njegov visoko moralan odnos prema kršenjima ljudskih prava i indolentnosti međunarodne zajednice, sredinom avgusta 1998. Helsinški komitet za ljudska prava u BiH ga je nominovao za nagradu za ljudska prava Ujedinjenih nacija.

Na osnovu Pravilnika o dodjeli priznanja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, Upravni odbor Helsinškog komiteta je na svojim sjednicama od 17. januara i 7. februara 1998. godine, jednoglasno odlučio da se Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH kao najviše priznanje koje Helsinški komitet dodjeljuje za izuzetan doprinos na polju ljudskih prava, dodijeli Ombudsmanima Federacije BiH i  biskupu Franji Komarici.     

Ombudsmani Federacije BiH, u liku Vere Jovanović, Esada Muhibića i Branke Raguž, od trenutka imenovanja, promovisali su najviše standarde zaštite ljudskih prava. Unatoč veoma teškim uslovima u kojima su djelovali, izloženi stalnim pritiscima, svakodnevno su afirmisali član 1 Opšte deklaracije o pravima čovjeka koja glasi “ Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. Iako je prošlo 50 godina od usvajanja Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, najveći doprinos Ombdusmani su dali u zaštiti “čovjeka” neovisno od njegove nacionalne, vjerske, spolne i bilo koje druge pripadnosti.

Banjalučki biskup Franjo Komarica je svijetao primjer istrajnog borca za ljudsko dostojanstvo, za prava i slobodu čovjeka, za međusobno povjerenje, toleranciju i zajednički život. U toku rata, u gradu u kojem je boravio, nesebično je pomagao svima kojima je pomoć bila potrebna. Ured u kojem je stolovao, bio je i ratna bolnica, u kojoj je pomoć pružana po redoslijedu i principu koje je uveo Anri Dinan prije 130 godina. Ulijevao je nadu i povjerenje onima koji su je izgubili ili su bili na putu da je izgube.

Povelja za izuzetan doprinos na polju ljudskih prava 2001. godine dodijeljena je Vehidu Šehiću, predsjedniku Foruma građana iz Tuzle. Šehić je jedan od prvih boraca za ljudska prava u Bosni i Hercegovini čiji angažman na zaštiti ljudskih prava datira još iz ratnih vremena. Jedan je od osnivača Foruma građana iz Tuzle, čime je doprinio snaženju civilnog društva u BiH, dajući podršku osnivanju značajnog broja novih nevladinih organizacija u oba entiteta. Helsinški komitet ističe kontinuirano zalaganje Vehida Šehića na uspostavi pravne države i vladavine prava.

Fadil Banjanović - Bracika dobitnik je, 2004. godine, Povelje Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH za izuzetan doprinos na zaštiti ljudskih prava i njihovoj promociji. Najviše priznanje koje Komitet dodjeljuje zaslužio je izuzetnim retultatima postignutim na polju povratka izbjeglih i raseljenih u njihove predratne domove ne praveći, pri tome, razliku kojem narodu oni pripadaju.

▲ na vrh