Izvjestaj o stanju ljudskih prava u BiH u 1998.

IZVJESTAJ O STANJU LJUDSKIH
PRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
januar - decembar 1998. godine

Tri godine nakon postizanja Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini (BiH) jos nije uspostavljen novi pravni poredak, kao uslov za kompletiranje okvira za podrucje ljudskih prava i demokratizaciju zemlje. U vezi s tim, samo djelimicno je ispunjen zahtjev da se odgovarajuci zakoni usklade sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i medjunarodnim standardima u toj oblasti.
Na politickoj sceni i dalje su aktivni zagovornici destrukcije BiH. Istodobno, ne mali broj onih koji su se deklarisali kao privrzenici Mirovnog sporazuma nastoje relaitivizirati znacaj nekih kljucnih odredbi tog akta, kao sto su ostvarivanje prava na povratak iseljenih i raseljenih, povrat i zastita imovine. U osnovi te politike je teznja da se ocuva stanje podjeljenosti zemlje na nacionalno - vjerskoj osnovi. Sve to doprinosi da se vise od 800.000 predratnih bosanskohercegovackih gradjana nalazi van BiH u pedesetak zemalja svijeta, da je ogroman broj onih koji su tu onemogucen da se vrati u svoje kuce. Istovremeno traje asimilacija izbjeglica iz BiH, a veliki broj ljudi opredijelio se za odlazak u zemlje imigracije - SAD, Kanadu i Australiju. Te odluke su motivirane fizickom, pravnom, ekonomskom i socijalnom nesigurnoscu u BiH.
Nacionalne stranke, kao i dalje dominirajuci politicki faktor, nastoje ocuvati vlast vansistemskim djelovanjem, blokiranjem demokratskih procesa i institucija, nastojanjima da se zadrzi monopol u glavnim medijima s istovremenim pritiskom na nezavisna javna glasila. Pitanje odgovornosti za (ne)ucinjeno nije sistemski rijeseno. Vrlo sporo ide transformacija birackog tijela ka gradjanskoj politickoj opciji. Opozicione stranke ne uspijevaju da se dokazu kao ubjedljiva demokratska alternativa, moguce koaliranje limitirano je u mnogome liderskim ambicijama i surevnjivostima. Sve to, umjesto ubrzavanja demokratskog procesa, iznudjivalo je intervencije vodjstva medjunarodne misije u BiH protektorske naravi na osnovu ovlascenja koja su im u medjuvremenu data od nadleznih za tumacenje i provedbu Dejtonskog sporazuma.
Takva atmosfera negativno se odrazava na sferu ljudskih prava, mada je ta tematika postala sastavni dio politicke svakodnevice. Sve vise politicara, pa i onih koji su bili ili su i sada lideri nacionalnih ideoloskih korpusa, navodi ljudska prava kao prioritetni cilj. Ipak, individualna prava i slobode su i dalje zapostavljena u djelovanju institucija sistema i svakodnevno su izlozena atacima diljem zemlje.

RATNI ZLOCINI
Do istine o ucinjenim zlocinima i zrtvama rata dolazi se vrlo tesko i sporo. Osim medjunarodnih eksperata, na ekshumaciji zrtava rade domace komisije formirane po nacionalnom kljucu. Pozitivan je dogovor da se ekshumacije odvijaju bez primjene pricipa reciprociteta, pa su komisije pocele djelovati po cijeloj teritoriji BiH bez obzira gdje im je sjediste. Pocela je saradnja u ovoj oblasti izmedju sve tri strane. Veliki problem je osiguranje novca za rad na ekshumaciji.
Podaci o ratnim zrtvama, koji se prezentiraju javnosti u medijima pod politickim nadzorom, u pravilu se plasiraju samo kad je rijec o stradalim iz svog nacionalnog korpusa. Sarajevski mediji su najotvoreniji za informacije iz ove oblasti, mada su rijetke informacije o ekshumacijama koje svjedoce o zrtvama srpske nacionalnosti. Do ekshumacija na podrucju grada Sarajeva, koje je obavljala komisija iz Republike Srpske (RS) uz saglasnost lokalnih vlasti, doslo je krajem novembra. Do tada, tokom 1998. godine, na podrucju cijele BiH ekshumirano je oko 1.700 zrtava iz 250 grobnica. Drzavna komisija za trazenje nestalih osoba, koja se bavi prije svega traganjem za ubijenim Bosnjacima, najredovnije i najkompletnije obavjestava javnost o svom radu i ucinku. Tako je nedavno objavljen dosje sa podacima o ekshumacijama sto ih je obavila ova komisija od aprila 1996. do novembra 1998. godine. U tom periodu ekshumirano je oko 3.500 posmrtnih ostataka iz 103 masovne grobnice, a u 98 odsto slucajeva radi se o Bosnjacima. Najmladja zrtva imala je svega 16 dana. Broj onih za kojima traga ova komisija krece se oko 25.000 ljudi, s obzirom da joj je do sada prijavljena 27.371 osoba, kao nestala. Podaci Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta govore o oko 19.000 nestalih.
Institucije vlasti ne ispunjavaju svoje obaveze radi saznavanja istine o nestalima. Time se tesko vrijedja pravo prezivjelih da saznaju istinu o svojim najblizima. To vrlo negativno djeluje posebno na izbjegla i raseljena lica, na proces povratka i ukupnu atmosferu. Tesko se dolazi i do posmrtnih ostataka zrtava i kada su identifikovane. Tako se desilo da su roditelji Bosnjaci, uz pomoc komsija, na liniji medjuetntiteskog razgranicenja "ukrali" tijelog svog mrtvog sina i tajno ga sahranili. Na to su se odlucili nakon sto od lokalnih vlasti i medjunarodnih organizacija nisu nikako mogli ishoditi odobrenje za ekshumaciju tijela.
Prvoosumnjiceni za najteze zlocine kao sto je genocid jos nisu privedeni pravdi. mada se o njihovim prebivalistima i kretanju sve zna i iako su podugo na dohvat medjunarodnim mirovnim snagama. Istina, ove godine su se pripadnici specijalnih jedinica SFOR-a aktivnije ukljucili u hapsenje osumnjicenih i njihovo privodjenje Medjunarodnom tribunalu u Hagu. Ipak, najodgovorniji za bosanskohercegovacku tragediju jos nisu u zatvoru.
Sve u svemu, sudjenje pred Haskim sudom ni brojcano, ni po rangu do sada osumnjicenih i privedenih pravdi, nije adekvatno zlocinima ucinjenim u BiH.
Medjunarodni tribunal se susrece sa nedovoljnom ili nikakvom saradnjom lokalnih vlasti, posebno kada se radi o RS i Saveznoj Republici Jugoslaviji (SRJ). Nije dovoljan ni angazman medjunarodnih autoriteta u privodjenju osumnjicenih, obezbjedjivanju finansijskih i drugih uslova za cestit rad Haskog suda. Pri svemu tome, u javnosti i kod pravnih strucnjaka nedoumicu izaziva razlicit odnos sudskih postava prema kvalifikaciji okolnosti u kojima su se zlocini dogodili (primjerice, za neke je rijec o ocitoj agresiji s vana na BiH, a za neke se ne radi o tome) i kod samog sudskog vrednovanja (visina kazne) ucinjenih zlocina. No, u svakom slucaju, Medjunarodnom tribunalu za ratne zlocine valja pruzati punu podrsku, kako bi mogao davati sve veci doprinos prevazilazenju (post)ratnih trauma u BiH.
Odnos prema faktografskoj i pravnoj valorizaciji ratnih zlocina u BiH uocljivo je politiziran i iz unutra i s vana. Politicke manipulacije i kalkulacije, pogotovo od strane medjunarodnih autoriteta, bitno uticu na normalizaciju stanja u drzavi i samim tim na efikasnost zastite prava ljudi.

VLAST I PRAVO
U BiH se trecu godinu odvija specifican rat nakon rata u kojem su nasilje i teror zamjena za oruzane sukobe i izraz su kontinuiteta velenacionalnih pretenzija prema i unutar BiH. Glavna zarista sukoba i terora svjedoce o teznjama nacionalista da sacuvaju sada zaposjednute zone dominacije. U tom cilju se sije strah medju povratnicima i vrsi nasilje nad manjinskim grupacijama. Prakticno cijela RS nedostupna je za masovniji povratak Bosnjaka i Hrvata. Posebno je izolirana istocna Bosna na cijem prostoru je izvrsen najmasovovniji genocid nad Bosnjacima kojih sada tamo gotovo da nema. Na udaru hrvatskih ultranacionalista posebno su Bosnjaci u Hercegovini i Srbi na podrucju Drvara. Bosnjacki ekstremisti narocito su aktivni u srednjoj Bosni.
Ekstremisti ne prezaju ni od ubistava. Divljanje "navijaca" Hrvata u Mostaru, koji su slavili uspjeh nogometne reprezentacije susjedne drzave Hrvatske, dovelo je do smrti dvoje Bosnjaka, a jos dva Bosnjaka ubijena su na podrucju Hercegovine (Capljina, Livno). Tri Hrvata, od kojih dva policajca, bili su zrtve u srednjoj Bosni (Travnik iVitez). Dva Bosnjaka su ubijena u RS (Brcko i Kotor - Varos), a dva Srbina u Federaciji BiH(FBiH) (Drvar). Svako od ovih ubistava ne mora biti primarno politicki motivirano, ali s obzirom da se zbivaju na poznatim podrucjima visokog rizika i da nakon njih ne dolazi do odgovarajuceg reagovanja vlasti, ta ubistva imaju medjunacionalnu konotaciju.
Hrvatski ultranacionalisti najistrajniji su na podrucju Stoca, gdje je do decembra bilo sedamdesetak tezih incidenata. Najcesce se radilo o eksplozivnim napravama kojima su srusene prazne kuce Bosnjaka povratnika, ali je uz materijalnu stetu bilo i povreda, fizickih i psihickih maltretiranja. Hrvatski ekstremisti aktivni su i u srednjoj Bosni (Vitez, Zepce). Bosnjacki ekstremizam ispoljavan je i prema Hrvatima i prema Srbima na podrucju srednje Bosne, ukljucujuci i Kanton Sarajevo. Nasilje je nerijetko motivirano krajnjom vjerskom netrpeljivoscu. Oko tri stotine srpskih ekstremista, potaknuti od politicara ultranacionalista, napali su i tukli Bosnjake muslimane prilikom njihove molitve u mesdzidu povodom smrti njihovog vjerskog vodje u Banja Luci. Krajnji desnicari u RS zaprijetili su i nadbiskupu vrhbosanskom kardinalu Vinku Puljicu i grupi Hrvata katolika koji su dosli da odrze misu u Derventi. Oko hiljadu Srba ucestvovalo je u blokadi puta, okruzenju crkve u kojoj su vjernici sa kardinalom bili zatoceni sest sati, a unutar bogomolje bio je postavljen eksploziv. Tom prilikom, a i povodom posjete katolika selu na podrucju Bosanskog Samca, bilo je povrijedjenih od kamenovanja. I dalje su na udaru bogomolje i groblja sve tri vjeroispovjesti sirom BiH. Netrpeljivost je najveca u RS gdje vise nema ni jedne dzamije, a gotovo sve katolicke crkve su sasvim unistene. Vlasti ne dozvoljavaju obnovu vjerskih objekata u tom entitetu, a cak se na mjestu gdje je bila dzamija gradi crkva (Brcko). Inicidenti sa religijskim obiljezjem se umnozavaju u vrijeme vjerskih praznika. Prisutni su i drugi vidovi pritiska. Radikalni muslimani, posebno oni organizovani u Aktivnu muslimasku omladinu u javnim nastupima, verbalno i putem plakata, propagiraju vjersku netoleranciju. Pripadnici manjinskih grupacija izlozeni su i drugim vidovima diskriminacije. Na podrucjima sa hrvatskom vecinom ne dozvoljava se povratak na posao Bosnjacima, Srbima i radnicima drugih nacionalnosti. Posebno su drasticni slucajevi u Mostaru (Aluminijski kombinat), gdje su svi zaposleni Hrvati, i u Livnu gdje se otkazi daju uglavnom Bosnjacima.
Za pohvalu je u vezi s tim potez aluminijskog giganta iz Francuske (PECHINEY) koji je obustavio saradnju s mostarskim Aluminijskim kombinatom zbog diskriminacije. U Livnu je nepravda prema Bosnjacima djelimicno ublazena povratkom na posao u opstinske organe 25 ljudi te nacionalnosti. Pripadnici manjina i povratnici susrecu se s ucjenama i teskim preprekama u ostvarivanju svojih elementarnih prava, posebno u RS, ali i drugdje. Da bi dobili dokumente moraju placati visestruko vece takse nego pripadnici vecinskog naroda, a inace se sve cini da bi bili obeshrabreni u svojim nastojanjima. Osim pripadnika tri najbrojnija naroda tamo gdje su manjinski, diskriminacija je i prema drugim etnickim grupacijama kao sto su to Romi i “ostali” pod cime se podrazumijevaju oni gradjani BiH koji nisu svrstani u kategoriju tri konstitutivna naroda Hrvate, Bosnjake i Srbe. Politicka diskriminacija dosla je posebno do izrazaja u vrijeme izbora kada je doslo i do fizickih obracuna i druge vrste maltretiranja u konfliktu politickih stranaka unutar jednog nacionalnog korpusa. Politicko siledzijstvo u RS demonstrirali su posebno Srpska radikalna stranka(SRS) i Srpska demokratska stranka(SDS) protiv konkurentnih stranaka u tom entitetu. Na udaru pripadnika bosnjacke Stranke demokratske akcije(SDA) nasli su se narocito clanovi takodje bosnjacke Narodne demokratsk zajednice(NDZ) na podrucju sjeverozapdne Bosne, koji su fizicki i psihicki maltretirani. Takve metode primjenili su i pripadnici Hrvatske demokratske zajednice(HDZ), medju ostalim, protiv clanova "otpadnicke" Nove hrvatske inicijative (NHI) i Hrvatske seljacke stranke (HSS). Agresivnu netrpeljivost clanovi vodecih nacionalnih stranaka posebno su ispoljili prema pripadnicima opozicionih stranaka socijaldemokratske orijentacije. Tako je npr. jedan lokalni rukovodilac Socijaldemokrata BiH u Travniku, gdje je na vlasti SDA, pretucen od policajaca.
Na cijelom prostoru BiH na udaru su imovina i imovinska prava. I pored kontinuiranih pritisaka nisu doneseni zakoni kako bi se izrsila restitucija i privatizacija i zastitila imovina pojedinaca i transformirala i pravno osigurala sadasnja drzavna, a nekadasnja drustvena imovina. Posebno su podlozni manipulaciji i korupciji imovina izbjeglih i raseljenih lica i bivsa drustvena imovina. To je karakteristicno za cijelu RS ciji zakoni su omogucili uzurpaciju tzv. napustene imovine, ali za regije gdje dominiraju SDA (najcesce se spominju nezakonitosti u Bugojnu kada je rijec o imovini Hrvata, ali i Sarajevo zbog neazkonitog odnosa prema imovini Srba) i HDZ (zloupotrebe imovine Bosnjaka i Srba na prostoru Mostara, Stoca i Capljine).
U medjuvremenu, na insistiranje OHR, Narodna Skupstina RS donijela je odluke kojim se ukidaju diskriminirajuce odredbe iz oblasti imovinskih i stambenih prava. Istovremen je pritisak i na korigovanje normi iz te oblasti na podrucju FBiH, odnosno usaglasavanje odredbi entitetskih zakona iz ove sfere,njihovo proglasenje i provedbu.
Situacija sa saobracajem poboljsana je u cijeloj BiH. Putevi su postali sigurniji, a otvorene su nove autobuske i avionske linije. Ocekuje se postupna normalizacija zeljeznickog saobracaja. Medjutim, jos se ne moze govoriti o potpunoj slobodi kretanja. Napokon je razrijesena jedna apsurdna situacija u kojoj je masovno uskraceno pravo ljudima na komunikaciju. Nakon dvije godine, u februaru je izvrsena primopredaja oko milion pisama i drugih posiljki namjenjenih gradjanima RS. Pisma su stajala u Centralnoj posti u Sarajevu, jer su vlasti RS odbijale da ih prime.
Ugrozavanje socijalnih prava ljudi sve vise je u prvom planu. Ratne destrukcije, vrlo sporo ozivljavanje privrede, izbjegavanje zakonskih obaveza i neadekvatno djelovanje vlasti doveli su do ugrozavanja na stotine hiljada ljudi. Samo na podrucju FBiH preko pola miliona ljudi zivi ispod egzistencijalnog minimuma, a oko 240.000 je nezaposlenih. Oni sto su zaposleni u velikom broju rade na crno, a njihovi poslodavci ne postuju duzinu radnog vremena i ne uplacuju obaveze po osnovu zdravstvenog i penzionog osiguranja. Ovoj eksploataciji posebno su izlozeni mladi ljudi. Neuplacivanjem doprinosa tesko su osteceni zdravstveni i penzioni fondovi, cije se siromastvo dalje negativno odrazava na egszistenciju velikog broja ljudi. Tesko ugrozene grupacije su raseljena lica, borci, invalidi i penzioneri.
Ustanovljavanje policije u skladu sa novim ustavnim poretkom i njena reforma odvijaju se vrlo sporo. Cilj da se policija oslobodi kontrole vladajucih stranaka i potpuno profesionalizuje po standardima zapadnih demokratija daleko je od ostvarenja. Medju prioritetima je formiranje multietnickih policija. U dva nacionalno mjesovita kantona FBiH postoji i takva policija uspostavljena uz velike otpore i mnoge teskoce. No, u Hercegovacko - neretvanskom kantonu 90 odsto policajaca su Hrvati, a u Unsko - sanskom kantonu 90 odsto je policajaca Bosnjaka. Jos je ozbiljnija situacija u RS gdje svega 42 policajca nisu Srbi i to u Brckom koje je pod medjunarodnom supervizijom. Podaci o nasilju i drugim vidovima maltretiranja, uz ogroman broj nerijesenh slucajeva, govore o (ne)efikasnosti policije i njenoj politickoj ovisnosti. U FBiH uz stranu pomoc formirana je antiteroristicka jedinica ciji se ucinci u posljednje vrijeme osjecaju, sudeci bar po otkrivanju i podizanju optuznice protiv osmorice Bosnjaka iz srednje Bosne zbog nasilja nad Hrvatima. U FBiH uz stranu pomoc formirana je antiteroristicka jedinica ciji se ucinci za sada jos ne osjecaju. radi sprijecavanja nereda i napada na povratnike u BiH je stigla specijalna jedinica sastavljena od pripadnika iz vise zemalja. Policija ne samo da vrlo cesto ne obavlja svoju osnovnu duznost i stiti ljudska prava, vec njeni pripadnici i sami ucestvuju u njihovom krsenju. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH zatrazio je u vezi s tim reagovanje i odgovornost nadleznih organa vlasti, posebno kada je rijec o djelovanju tajnih sluzbi. Tako su se najprije u medijima pojavili napisi o ubistvu i pokusaju ubistva u medjusobnom obracunu unutar Agencije za informacije i dokumentaciju(AID), tajne policije pod kontrolom SDA. Do ubistva visokog policijskog funkcionera doslo je u RS i to zlodjelo i niz kriminalnih radnji, uz ucesce policajaca, dovedeni su vezu sa bivsim clanom Predsjednistva BiH Momcilo Krajisnikom, najblizim saradnikom ratnog zlocinca Radovana Karadzica. Zbog ucesca policajaca u nezakonitim radnjama i nevrsenja duznosti sto je dovodilo do teskih posljedica za mnoge ljude, nadlezni u mirovnoj misiji donijeli su vise odluka o smjenjivanju i otpustanju s posla policijskih rukovdilaca i sluzbenika u oba entiteta. Politicka upotreba policije bila je ocita, posebno u vrijeme izbora kada su ih vladajuce stranke i fizicki koristile u borbi protiv politickih oponenata. U vise slucajeva na meti policije bili su nezavisni mediji i novinari takodje u oba entiteta, a u Srednjebosanskom kantonu policija je upotrebljena i protiv rudara.
Politicko stanje u zemlji vrlo nepovoljno se odrazava na stanje u pravosudju i njegovu efikasnost. U mnogim dijelovima zemlje sudstvo je pod direktnim politickim nadzorom bez demokratske kontrole javnosti, posebno tamo gdje vladaju ultranacionalisti. Ima i javnih pritisaka na pravosudje. Tako je tadasnji predsjedavajuci Predsjednistva BiH i predsjednik SDA Alija Izetbegovic sazvao najodgovrnije za pravosudje u FBiH, te federalne i kantonalne sudije i ostro ih kritikovao zbog stanja u pravosudju, navodeci primjere (ne)osudjivanja. Izetbegovic za ovakav postupak nije imao ustavno uporiste i tako je izvrsio direktan pritisak na nezavisnost pravosudja.
Sudovi se dovode u ovisnu poziciji i perfidnijim sredstvima. Primjerice, u Kantonu Sarajevo predsjednik kantonalnog suda postavlja kantonalne sudija sto i nije problem, ali za tu odluku nuzna mu je saglasnost svih sedam nacelnika opstina u Kantonu. Dakle, izvrsna vlast se pojavljuje kao nadredjena sudskoj. Zavisnost tako izabranih sudija posebno dolazi do izrazaja u materijalno - finansijskom aspektu. Naime, sudovi nemaju godisnje definisan kompletan budzet u okviru kojeg bi obavljali svoju funkciju. Sredstva dobijaju od lokalnih vlasti periodicno i po potrebi, sto je zavisnost od finasijera sama po sebi i daje, uz ostalo, mogucnost manipulacije i vrsenja diskriminacije prema pojedinim sudovima i sudijama. Zabiljezeni su i slucajevi nepravilnog izbora sudija, na primjer u Srednjebosanskom kantonu, gdje tokom te procedure nisu konsultovani predstavnici sudstva i pravne profesije, a sto je suprotno Univerzalnoj deklaraciji o nezavisnosti sudstva. Indikativna je iznudjena smjena zamjenika ministra za pravosudje u federalnoj vladi od strane njenog premijera Edhema Bicakcica (visoki funkcioner SDA), s obrazlozenjem da se na zamjenikovom stolu gomilaju izgubljeni procesi u kojima je FBiH bila tuzena od strane pojedinaca Domu za ljudska prava.
Nezavisni mediji pomazu u stvaranju demokratske atmosfere za rad pravosudja. Medjutim, sudije se zale da se na njihov rad negativno odrazava medijski pritisak, posebno kada su subjekti sudskog procesa sama javna glasila i novinari.
Medjunarodna mirovna misija stavila je medju prioritete i reformu pravosudnog sistema. Taj posao u najvecem dijelu zemlje je tek na pocetku. Pozitivan cin u tom pravcu je odluka Parlamenta FBiH kojom je ukinuta smrtna kazna u tom entitetu do cega je doslo nakon vanjskog pritiska. Zbog vidljive politicke manipulacije i nepridrzavanja, odnosno krsenja odgovarajucih medjunarodnih kovencija iz oblasti sudstva, u vise navrata javno su reagovali medjunarodna misija, te domace i strane nevladine organizacije koje se bave zastitom ljudskih prava. Taj kolektivni pritisak, pomogao je u nekoliko slucajeva da se djelovanjem visih sudijskih instanci isprave ocite greske i nepravilnosti u postupku. No, i dalje ima slucajeva gdje su postupak i presude ocito neadekvatne, kao sto je to na primjer slucaj sa hapsenjem, isljedjivanjem, sudjenjem i presudom grupi Bosnjaka iz Srebrenice u RS i samo uslovnom presudom grupi raseljenih Bosnjaka i Bosnjakinja koji su fizicki napali jednog Srbina u poznim godinama nakon posjete groblju, sto je nakon izvjesnog vremena uzrokovalo njegovu smrt. Posebnu paznju privlacila su i sudjenja clanovima DNZ optuzenim za ratne zlocine. Vanjski pritisak je doprinosio korekciji u tim slucajevima, ali je i jedan visoki funkcioner te stranke i poslanik kaznjen visokom zatvorskom kaznom na prvostepenom nivou.
Kaznjavanje akata terorizma, te drugovrsnih nasilja i maltretiranja je rijetko, kao sto je rijetko i otkrivanje njihovih pocinilaca i naredbodavaca. Paznju javnosti je privukla presuda grupi stranih drzavljana, koji su imali i domace isprave, za podmetanje auto - bombe u zapadnom dijelu Mostara, gdje su Hrvati u vecini. Taj akt, kojim je vise od pedeset ljudi povrijedjeno i nanesena velika materijalna steta, kvalifikovan je presudom kao ugrozavanje bezbjednosti ljudi i imovine, a ne kao teroristicki cin, kako je to bilo definisano optuznicom.Ohrabruje u vezi s tim, vec navedena policijska akcija na hapsenju terorista Bosnjaka u srednjoj Bosni i njihovo privodjenje pravdi.
Navedeno o odnosu vlasti i prava govori o karakteru i kvalitetu te vlasti. U BiH su nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma po dva puta odrzani opsti i lokalni izbori i jednom vanredni u RS. Tim izborima generalno nije bitnije izmjenjen odnos snaga, mada je u RS doslo do promjene u korist alternativnog bloka, a u FBiH do jacanja socijaldemokratije. Snage ratne inercije uspijevaju i dalje paralisati konstituisanje i funkcionisanje nove vlasti.
Posebno zabrinjavajuce stanje je s (ne)djelovanjem centralnih drzavnih organa i uspostavljanjem i radom novih opstinskih skupstina narocito u RS. SDS i SRS odbijaju da prihvate rezultate izbora na prostorima gdje su imali prevlast, a novoizabrani predstavnici u opstinskim organima vlasti, Bosnjaci iz Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH (KCD), izlozeni su i fizickim nasrtajima. Tako je u zgradi opstinskih vlasti u Zvorniku pretucen Bosnjak potpredsjednik opstinske vlade. Po povratku sa sjednice skupstine opstine Bratunac kamenovani su poslanici KCD. U Foci, gdje je KCD osvojila 40 odsto glasova, ultranacionalisticke stranke ignorisale su rezultate izbora htijuci sacuvati monopol, a poslanicima KCD masa je prijetila klanjem. U Modrici su poslanici opstinske skupstine Hrvati i Bosnjaci izlozeni stalnim napadima predstavnika SDS i SRS zbog upotrebe maternjeg jezika. Ravnopravnost jezika ne prihvata se ni u Trebinji i drugim opstinama u RS, kao sto se ne prihvata zahtjev za izmjenom zakletvi koje obavezno imaju i vjerski aspekt i to iskljucivo pravoslavni, mada ima poslanika koji su muslimani, katolici ili ateisti.
Celnici mirovne misije prinudjeni su da zbog svega ovog donose odluke protektorske naravi na osnovu Dejtonskog sporazuma i ovlascenja dobijenih od Upravnog odbora za provedbu tog sporazuma. Tako je Ured visokog predstavnika (OHR) donio odluke o izgledu zastave, novih novcanica i automobilskih tablica. Medjunarodni autoriteti odlucili su i o smjenjivanju pojedinih funkcionera zbog ekstremnih stavova ili nerada, te uticali pritiskom na "dobrovljni" odlazak takvih ljudi, na svim nivoima vlasti. Bilo je i raspustanja opstinskih skupstina, zbog nepostivanja rezultata izbora, za koje je utvrdjena arbitraza mirovne misije. U nekim opstinama, gdje nije moglo doci do dogovora stranaka o konstituisanju novih organa, uvedena je privremna uprava sa strancem nacelu. Vec je navedeno da je vise policijskih funkcionera i sluzbenika odstranjeno sa polozaja ili iz sluzbe. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH, koji se sve vrijeme bavio funkcionisanjem i odnosom vlasti i prava, ocijenio je da su posljednji opsti izbori doprinos demokratizaciji, ali je i upozorio na odgovornost za konstituisanje i ustavno i zakonsko djelovanje novoizabranih organa. Neprovodjenje rezultata izbora, praceno teznjom vladajucih stranaka da ocuvaju monopol i mimo sistema, negativno se odrazava na proces demokratizacije i samim tim na kompleks ljudskih prava.
Pozitivna cinjenica je pocetak rada Ureda ombudsmena i Doma za ljudska prava za BiH, koji cine Komisiju za ljudska prava uspostavljenu Dejtonskim sporazumom u kojoj su strani i domaci predstavnici. Odluke Doma za ljudska prava su konacne i obavezujuce i u dosadasnjim postupcima njima su ispravljene neke ocite nepravde. Ombudsmeni u Federaciji nastavljaju s uspjesnim angazovanjem i radom, uz ostalo, sireci mrezu svojih ureda u zemlji. RS jos uvijek nema ni ombudsmena. Inace, organi vlasti u oba entiteta pruzaju konstantan otpor odlukama i stavovima organa i organizacija koje se bave ljudskim pravima. Najveci broj zahtjeva njima upucen biva ignorisan.
Sa stanovista zakonitosti i prava, cijela BiH je podrucje njihovog svakodnevnog krsenja. U vezi s tim, Republika Srpska je uistinu civilizacijska crna rupa. No, teska krsenja ljudskih prava desavaju se kontinuirano tamo gdje su na vlasti HDZ i SDA, pogotovo u uslovima nacionalne supremacije i u regijama koje su podaleko od demokratske prismotre i ociju javnosti.

POZICIJA MEDIJA
Putem medija i zavisnih i nezavisnih prelamaju se osnovi politicki tokovi. Pritisak na njih ne jenjava. U toku je transformacija javnih glasila ciji je osnivac vlast. Na sceni je sudar interesa zavisnih glasila i njihovih mentora, nezavisnih glasila i onih koji ih podupiru, a sve je izrazeniji strani interes u ovoj sferi.
Nezavisni mediji i novinari izlozeni su internim i javnim verbalnim i fizickim prijetnjama, bivaju i na udaru policije i sudova. Tako je novinarka Mirjana Micic kaznjena sa pet mjeseci zatvora, uslovno na godinu dana zbog teksta koji je objavljen u nezavisnom "Ekstra magazinu". U tom listu, koji izlazi u RS (Bijeljina), objavljen je njen clanak pod pseudonimom o bogastvu koje su zgrnuli ratni profiteri u susjednom Zvorniku. Nekadasnji nacelnik policije u tom gradicu Dragomir Vasic podnio je privatnu tuzbu protiv Miciceve, jer su on i lokalni funkcioneri zakljucili da bi ona mogla biti autor teksta. Odmah je dobila otkaz u informativnoj kuci "Srpski glas" gdje je bila privremeno zaposlena. Miciceva navodi da je tokom sudjenja bila sasvim usamljena, da joj sudija nije dozvoljavao da iznese sve detalje povodom napisa i prekidao je u njenoj odbrani. Na udaru rpivatne tuzbe nasao se i glavni i dogvorni urednik "Ekstra magazina" Jocvica Petkovic kojeg je tuzio direktor TV Zvornik Zoran Ivanovic. Naime, "Ekstra magazin" je prozvao Ivanovica zbog manipulacije iskljucivanjem programa stduja Banja Luka sa svog predajnika kao bi se sprijecile informacije o djelovanju stranaka suprotstavljenih SDS koja vlada u Zvorniku. Ivanovic je tuzio Petkovica jer mu nije htio odati pravo ime autora teksta, kojeg je takodjer napisala Miciceva. Potom je Petkovic u dogovoru s Micicevom objelodanio njeno ime, te su zajedno podijelili teret optuzbe. U vrijeme pisanja ovog izvjestaja taj proces bio je u toku. U kakvim okolnostima rade nezavisni novinari u RS svjedoci i to da jedan uniformisani policajac pretukao u kaficu u Banja Luci zamjenika glavnog i odgovornog urednika "Dnevnih nezavisnih novina" Ranka Vojvodica. On smatra da je pretucen zbog napisa u svom listu, navodeci da su on i glavni i odgovrni urednik dobijali neposredne i telefonske prijetnje bivsih policajaca odanih Radovanu Karadzicu i njegovim sljedbenicima. Atak na slobodu informisanja ocit je i u odluci gradonacelnika Brckog, koje se nalazi pod medjunarodnom supervizijom, Borka Reljica da izbaci novinare sa sjednice gradske vlade, madaje sastanak uobicajeno bio otvoren za javnost. Drastican slucaj monopola nad informisanjem je u Cajnicu gdje predsjednik skupstine opstine jedini izvor za medije u toj opstini. Ni jedno drugo lice ne osudjuje se davati bilo kakvu informaciju ili odgovarati na pitanja. Naime, Kornjaca je sebe imenovao jedinim opstinskim portparolom. U proteklom periodu u Sarajevu je posebno bio na udaru nezavisni magazin "Dani". Najtezi incident desio se kada je Ismet Bajramovic Celo sa cetvoricom pratilaca prijetio glavnom i odgvornom uredniku lista Senadu Pecaninu i prisutnim clanovima redakcije i fizicki ih maltretira. Bajramovic je, uz ostalo, prislonio pistolj na sljepocnicu Pecanina i tek nakon pucnjave njega i njegovih pratilaca bilo je jasno da se radi o tzv. pistoljima plasljivcima. Bajramovic je potom izvadio drugi pistolj iz kojeg je tekucinom crvene boje poprskao Pecanina po glavi. Ni u ovom slucaju se nije moglo znati da se radi o pistolju igracki. Prije i poslije ovog morbidnog nasilja prijeceno je Pecaninu i novinarima "Dana" zbog tesktova u kojima je novinarka Dzenana Karup istrazivala djelovanje pojedinaca i grupa sa margine zivota u najvecom gradovima u BiH s navodima da njihovo nerijetko nezakonito ponasanje ostaje nekaznjeno, odnosno pokriveno politickom zastitom. Bajramovic je u prijetnjama urednicima i novinarima "Dana" posebno ukazivao na to da su mu se zbog teksta u tom listu obratili Bakir Izetbegovic sin Alije Izetbegovica, tada predsjedavajuceg predsjednistva BiH i lidera SDA i poslanik te stranke Senad Sahinpasic Saja, inace prijatelj porodice Izetbegovic. U "Dnevnom avazu", koji je pod nadzorom SDA, nakon napada na clanove redakcije "Dana" pojavio se tekst sa fotografijom Karupe i "njena" izjava da je Pecanin bez njenog znanja ubacio imena Bakira Izetbegovica i Senada Sahinpasica. U stvari, novinrka "Dana" je nasilno odvedena u ugostiteljski objekat Bajramovica gdje je potpisala pripremljenu izjavu za "Dnevni avaz" i fotografisana. Pet napadaca na pecanina i novinare "dana" kaznjeno je svega sa po 60 maraka globe. Helsinski komitet je ostro reagovao i u vom slucaju, kao i zbog presude Pecaninu osudjenom na uslovnu kaznu od dva mjeseca po tuzbi glavnog i odgovornog urednika "Dnevnog avaza" Fahrudina Radoncica zbog navodne klevete. Komitet je upozorio da nisu ispostovana sva prava koja podrazimijeva fer postupak i da tako nije ostvareno pravo okrivljenog iz Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i sloboda i da je prenebregnut Zakon o krivicnom postupku. Naime, sud nije uvazio prijedloge Pecanina za provjeru njegove odbrane.
Ne izostaju ni javni politicki pritisci na novinare. Tako je Alija Izetbegovic, nakon niza kritika upucenih njemu, njegovom sinu i SDA, u jednom intervjuu novinare podjelio na "novinare" i "novinare prostituke". Ova druga kvalifikacija se odnosi na ostra pera iz nezavisnih glasila, no da bi to sakrio Izetbegovic je pohvalio nekoliko novinara iz nezavisnih medija. Napadi na slobodu informisanja karakteristicni su i za podrucja pod kontrolom Hrvatske demokratske zajednice. Tako je pod stalnim pritiscima glavni i odgovorni urednik "Posavskih novina" iz Orasja Mika Damjanovic. Uz ostalo, od njega se trazi da prije distribucije lista jedan primjerak dostavi tuzilastvu Posvaske zupanije (kantona). Damjanovicev list je nastavio s a beskompromisnom kritikom zupanijskih vlastodrzaca koji su, na kraju, ucjenama i prijetnjama uspjeli natjerati na napustanje redakcije pet novinara lista. “Oslobodjenje” je izvjestilo u dvobroju 24/25 novembar o otkazu novinara Radio – Kupresa Ivi Cirkovicu, kojeg su mu bez valjanog obrazlozenja urucili kupreski celnici. Ogorceni ovim postupkom novinari, njegove kolege dopisnici iz Kupresa, bilo da rade za glasila u BiH ili u Hrvatskoj, uputile su peticiju na adresu ombudsmena i predstavnicima medjunarodne zajednice. U Capljini je policija privela na saslusanje dvojicu novinara "Feral tribuna". Novinari ovog lista iz Republike Hrvatske (Split), koji je ostar kriticar rezima Franje Tudjmana i politike HDZ, bili su ispitivani okruzeni od dvadesetak policajaca i tom prilikom im je uz ostalo zamjereno sto se po dolasku u Capljinu odmah nisu prijavili organima sigurnosti. U Sarajevu je uhapsen novinar radija "Slobodna Evropa" Nikola Gurovic zbog krivicnog djela utaje (rijec je o neopravdanom putnom nalogu iz vremena kada je bio novinar RTV BiH). Nakon reakcije njegove redakcije i nevladinih institucija u Sarajevu, Gurovic je pusten uz obrazlozenje da je potrazivanje po osnovu utaje zastarjelo. Zanimljivo je da je Gurovic nesto ranije nesmetano boravio u Sarajevu radi regulisanja svog stanarskog prava. Ponekad ima i ispravljanja nepravdi prema novinarima. Tako je sud u Gradaccu (FBiH), gdje je na vlasti SDA, donio odluku da se vrati na mjesto novinara - urednika u tamosnji centar za kulturu, informisanje i privredu Mehmed Imsirovic i i da mu se isplate zaostale plate. Imsirovic je sikaniran jer nije clan SDA.
U zavisnim medijima i dalje se provodi uredjivacka politika nacionalne i vjerske netolerancije, pa i mrznje. Posebno se u vezi s tim istice radio "Sveti Jovan" ciji je vlasnik kcerka Radovana Karadzica Sonja. I misija UN ocijenila je ovaj program sramnim. Ultranacionalisticke poruke su karakteristicne za medije u opstinama gdje su na vlasti SDS i SRS. Monitori Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH u vezi s tim upozoravaju na sovinisticke pjesme na radio stanicama u Modrici i tzv. Srpskom Sarajevu. Slicno je i sa glasilima pod kontrolom HDZ na podrucju Hercegovine, gdje je medjunarodna misija u vise navrata morala reagovati, pa i smjenjivati odgovorne urednike i novinare zbog propagiranja mrznje. U domenu vlasti SDA primjer krajnje netolerancije bila je visesatna emisija radija Sanski Most u okviru koje je na inicijativu voditelja vodjena ultranacionalisticka kampanja protiv povratka Srba u tu opstinu s eksplicitnim prijetnjama.
U posljednje vrijeme znatno je povecan broj sudskih slucajeva koji se ticu zloupotrebe slobode medija. Demokratsko je postignuce cinjenica da su sudovi u Sarajevu smogli snage da ocuvaju samostalnost i profesionalni dignitet presudama u procesima u kojima su okrivljeni novinari imali vrhunsko politicko zaledje. U tranzicijskom periodu najzanimljiivje je pitanje reforme nekadasnje drzavne rtv mreze u BiH. Prvi refomski zahvati ucinjeni su u Srpskoj radio - televiziji (studio Banja Luka) gdje je postavljni novi upravni odbor, medjunarodni supervizor i rukovodstvo. Medjutim ti zahvati nisu obuhvatili svu mrezu, sto omogucava odrzava je uticaja SDS, SRS i samog Radovana Karadzica. Zapoceta je i transformacija RTV BIH gdje su takodje uspostavljeni odlukom viskog predstavnika Karlosa Vestendorpa privremeni upravni odbor, medjunarodni nadzorni organ i novi direktor RTV BiH. S obzirom da u RS nisu zainteresovani za zajednicku rtv kucu, u toku su akcije na konstituisanju RTV FBiH, pri cemu bi kanali bili podjeljeni po nacionalnom kljucu (hrvatski i bosnjacki programi). Ovakav koncept nailazi na kritike koje navode da to nije doprinos demokratizaciji vec daljoj diobi i nacionalnoj konfrontaciji.
U BiH ima veliki broj medija, samo je elektronskih 297. Javljaju se i nova glasila stimulirana od medjunarodnih faktora radi demokartizacije informativne sfere, pogotovo u RS. medjutrim i snage reakcije pokrecu privatne tv tezeci da se pod firmom privatnosti dodvore medjunarodnim institucijama i nastave sa svojom sovinistickom propagandom. Istinski nezavisni mediji jedva prezivljavaju, jer privreda je nejaka, trzista mala a platezna moc stanovnista krajnje niska.
Medjunarodni autoriteti su reformu medijskog sistema u BiH stavili medju prioriteta.Uz navede zahvate, u prisustvo stranih rtv programa, tu je i nastojanje da se izvana formira posebna rtv mreza (OBN, "Slobodna Evropa", FERN). Tako je BiH sada popriste svojevrsnog medijsko - propagandnog rata, ali i nadmetanja strateskog politickog znacaja. Visoki predstavnik, uz postojece institucije koje se tim poslom bave unutar mirovne misije, ustanovi je i Nezavisnu komisiju za meidje (IMC) koja se bavi dozvolama za elektronske medije, krsenjem profesionalnog kodeksa, ali i stvaranjem uslova za regulisanje ove oblasti prema zapadnim standardima. Ovoj komisiji, sastavljenoj od stranih i domacih predstavnika, prigovoreno je sto su u njoj i tri bivsa vojnika stranca. Reformu medija trebalo bi prije svega usmjeriti na takvu transformaciju koja ce uistinu biti u sluzbi ukupne drustvene preobrazne i demokratizacije u BiH. U tom sklopu mediji ce biti sve vise od kljucnog znacaja za dalju promociju i afirmaciju prava covjeka.

ZAKLJUCAK
U BiH jos nije stvoren puni pravni okvir za oblast ljudskih prava. Uz ostalo, ustavi entiteta jos nisu uskladjeni Ustavom BiH. Evidentan je otpor nosilaca destrukcije i politickog monopola da i normativno i prakticno sprijece proces koji bi vodio stvaranju uslova za stvarnu ravnopravnost gradjana, nacija, etnickih i politickih manjina, za ispoljavanje i punu zastitu covjekovih prava i sloboda. Sa druge strane, ocito je da tematika ljudskih prava postaje nezaobilaznom temom u politickom, ali i svakodnevnom zivotu. Nijedna stranka gradjanske orijentacije ne moze racunati sa uspjehom medju biracima ako ne dokaze istinsku predanost borbi za ljudske slobode i prava.
Sve vecoj afirmaciji ljudskih prava i njihovog sticenja doprinio je rad niza domacih i medjunarodnih organizacija, uz veliku susretljivost i angazovanost nezavisnih medija. Ta javna glasila prihvatala su incijative na tom polju, ali sve vise razvijaju i samostalne akcije u sferi promocije i zastite prava covjeka. Ocito je da je komponenta ljudskih prava, kao bitan programsko - uredjivacki segment, sada medju onim kljucnim kriterijima po kojima se prepoznaje istinsko nezavisno i slobodno novinarstvo. Svijest o ljudskim pravima postala je dio ukupne drustvene svijesti. Ne treba zanemariti uspjehe na tom planu, posebno kada je rijec o zastiti napadnutih prava ljudi i ispravci nepravdi. Medjutim, ti rezultai su sada samo na pojedinacnom planu, sto na kraju i jeste bitno, ali ne dostju efekti na zastiti ljudskih prava sabranih u kolektivni interes, kao sto su ravnoprovnost nacionalnih i politickih grupacija, prava izbjeglica i raseljenih na povratak i generalno zastita imovine.
Prosiren je prostor za akciji u oblasti ljudskih prava i svakodnevno se ucvrscuju temelji za napredak na tom polju. Tokom cijele godine Helsinski komitet za ljudska prava u BiH bio je stabilan, dinamican, preduzimljiv i prepoznatljiv subjekt u bici za promociju i zastitu prava i sloboda covjeka. Nastojanja Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH imaju sve vecu podrsku medija i javnosti i cijene se kao vazan doprinos procesu demokratizacije na ovim prostorima.

Sarajevo, decembar 1998. godine
Broj: 15-12/98