Izvjestaj o aktivnostima Strucne sluzbe HK na pruzanju besplatne pravne pomoci u 2001.

Izvjestaj o aktivnostima Strucne sluzbe
Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH
na pruzanju besplatne pravne pomoci gradjanima

(period 01.01. – 31.12.2001. godine)

Od osnivanja Helsinskog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, djeluje profesionalna Strucna sluzba (u daljem tekstu: Strucna sluzba), koja obradjuje prijave o povredi ljudskih prava, podnesenih od strane gradjana sa podrucja BiH, a koje se odnose na: povredu prava raspolaganja, odnosno povrata imovine (stanovi, kuce zemljista, i dr...), povrede prava na rad, povrede prava iz oblasti socijalne zastite, povrede prava invalida rata kao i njihovih porodica, povrede prava iz oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, povrede prava u postupku privatizacije, povrede prava iz oblasti restitucije, kao i drugih povreda prava.

Strucna sluzba u svakom pojedinacnom aktu, po obradjenoj prijavi o povredi ljudskih prava, predocava stepen povrede ljudskih prava i ukazuje nadleznim organima, na povredu ljudskih prava u svim pojedinacnim slucajevima, o cemu se informisu i medjunarodne institucije, koje djeluju na prostoru Bosne i Hercegovine.

Izvjestaj Strucne sluzbe tretira posebno povrede ljudskih prava gradjana sa prostora BiH (Federacije BiH bez Kantona Sarajevo, Republike Srpske i Brcko Distrikta).

Imajuci u vidu broj podnesenih prijava o povredi ljudskih prava, Strucna sluzba je analizom, te ocjenom svake podnesene prijave pojedinacno, dosla do sljedecih konstatacija:

- Sistem krsenja ljudskih prava je glavna karakteristika ponasanja drzavno-upravno-sudske administracije.

- Akti ovih organa se, u vecini slucajeva, donose kroz izbjegavanje potpune i pravilne primjene Zakona. Zakoni se svjesno nepravilno primjenjuju, prethode im nepravilna tumacenja tih zakona, a za nezakonitosti, kao posljedicu takvih ponasanja, nema odgovornosti.

- Nezakonitosti su, cesto, rezultat direktiva «odozgo».

- Gruba krsenja ljudskih prava, koja cini drzavno-upravno-sudska administracija postaju, u vecini slucajeva, pravilo. U takvim situacijama ne postoji javna politicka akcija, niti se stvara atmosfera, koja ce utjecati na umanjenje grubih krsenja ljudskih prava, vec se takva stanja prihvacaju, bjezi se od konstatovanja nezakonitosti. Izbjegava se suocavanja sa nosiocima takvog ponasanja, tako da se na podrucju BiH uspostava pravne drzave i vladavina prava stalno odgadjaju.

Strucnoj sluzbi se u 2001. godini, obratilo 7.045 gradjana – podnosilaca prijava, trazeci zastitu svojih ljudskih prava. Od broja zaprimljenih prijava o povredi ljudskih prava gradjana u prethodnoj 2001. godini, negdje oko 20 % tih prijava je pozitivno rijeseno. Podnosioci tih prijava ostvarili su svoja prava prema odredbama zakona. Preostali dio podnesenih prijava i dalje se vodi kod Strucne sluzbe i na njihovom rjesavanju Sluzba i dalje radi. Mnoge podnesene prijave o povredi ljudskih prava vode se od 1997. godine, i one, ni nakon vise od cetiri godine, nisu rijesene prema odredbama Zakona.

Strucnoj sluzbi se, sa podrucja Federacije BiH bez Kantona Sarajevo, obratilo 175 gradjana koji su podnijeli prijave o povredi ljudskih prava. To su prijave sa podrucja: Jajca, Kiseljaka, Kreseva, Tuzle, Zivinica, Banovica, Gradacca, Zenice, Zavidovica, Visokog, Maglaja, Mostara, Stoca, Capljine, Jablanice, Konjica, Gorazda, Bihaca, Sanskog Mosta, Drvara i Velike Kladuse.

Najveci broj podnesenih prijava odnosi se na povrat imovine – kuca i stanova. 80 % podnosilaca prijava o povredi ljudskih prava, sa navedenih prostora, koji su u 2000. godini Strucnoj sluzbi podnijeli prijave o povredi ljudskih prava, su u 2001. godini obnovili podnesene prijave, licnim dolaskom, pismenim putem ili putem telefona.

Strucnoj sluzbi se sa podrucja Republike Srpske obratilo 262 gradjana. Te prijave su dolazile iz: Banja Luke, Dervente, Modrice, Novog Grada, Kozarske Dubice, Prijedora, Zvornika, Vlasenice, Sokoca, Rogatice, Pala, Foce/Srbinja, Srpskog Gorazda, Visegrada, Cajnica, Trebinja, Han Pijeska, Bratunca, Srebrenice, Srpskog Sarajeva.

Najveci broj prijava odnosio se na povrat imovine – kuca i stanova.

90 % podnosilaca prijava o povredi ljudskih prava, sa navedenih prostora, koji su u 2000. godini podnijeli Strucnoj sluzbi prijave o povredi ljudskih prava, su u 2001. godini obnovili podnesene prijave, licnim dolaskom, pismenim putem ili putem telefona.

Na prostoru Republike Srpske, mnogo je manji procenat povrata imovine – kuca i stanova «manjinskih naroda», nego na podrucju Federacije BiH. Nesporno je, da je pod pritiskom medjunarodnih institucija u 2001. godini, u odnosu na prethodne godine, ucinjen stanovit pomak u povratu imovine – kuca i stanova, ali taj pomak nije mogao biti okarakterisan kao zadovoljavajuci. U prvoj polovini 2001. godine, povrat imovine na podrucju Republike Srpske je bio osjetan, da bi u drugoj polovini 2001. godine poceo stagnirati, i to posebno na podrucju Istocne Bosne.

Strucnoj sluzbi se, sa podrucja Brcko Distrikta, obratilo 13 gradjana, koji su podnijeli prijave o povredi ljudskih prava.

Sve podnesene prijave se odnose na povrat imovine – kuca i stanova. 70 % podnosilaca prijava o povredi ljudskih prava, sa navedenog prostora, koji su u 2000. godini Strucnoj sluzbi podnijeli prijave o povredi ljudskih prava, su u 2001. godini obnovili podnesene prijave.

Strucnoj sluzbi se, sa podrucja Kantona Sarajevo, obratilo 1.936 gradjana, koji su podnijeli prijave o povredi ljudskih prava.

70 % prijava se odnosi na povrat imovine – kuca i stanova, a u ostalom procentu, prijave se odnose na povrede prava na rad, povrede prava iz oblasti socijalne zastite, povrede prava invalida rata i njihovih porodica, povrede prava na penzijsko-invalidsko osiguranje, povrede prava u postupcima privatizacije i restitucije.

60 % podnosilaca prijava o povredi ljudskih prava, sa navedenog prostora, koji su u 2000. godini Strucnoj sluzbi podnijeli prijave o povredi ljudskih prava koje se odnose na povrat imovine, su u 2001. godini obnovili podnesene prijave.

Vecinu podnesenih prijava o povredi ljudskih prava, Strucna sluzba je ocijenila kao osnovane, uz konstatovanje grubog krsenja ljudskih prava koja su nadlezni organi ucinili prema gradjanima, cime je doslo do grubog krsenja Protokola 1. Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pored krsenja clana 1. Protokola navedene Konvencije, nadlezni organi su ucinili krsenja i Konvencije o zastiti starih osoba, kao i Konvencije o pravima djeteta. Ovakvu ocjenu Strucna sluzba temelji na sljedecem:

- Mnogi zahtjevi, koji su podneseni za vracanje u posjed imovine jos u 1998. godini, odnosno u 1999. godini, nisu ni razmatrani.

- Donesena rjesenja o vracanju u posjed imovine nisu sprovedena u rokovima predvidjenim zakonom. U vecini slucajeva i nakon tri godine od dana donosenja ovih rjesenja, ona nisu sprovedena, a nosioci rjesenja nisu usli u posjed svoje imovine.

- 80 % donesenih rjesenja o vracanju u posjed imovine su donesena uz kuz bitne povrede postupka, sa nepravilno utvrdjenim cinjenicnim stanjem i pogresnom primjenom materijalnog prava, te su morala biti podvrgnuta obnovi postupka.

- Zalbeni postupci, kod drugostepenih organa traju izuzetno dugo. Drugostepeni organi rijetko meritorno rjesavaju predmete. Gotovo svako drugo rjesenje prvostepenih organa se ponistava i vraca na ponovne postupke prvostepenim organima. Od drugostepenih organa se ocekuje veci stepen strucnosti, jer su duzni po Zakonu dati upute prvostepenim organima u slucaju povrede postupka ili materijalnih propisa. Nerijetko rjesenja drugostepenih organa predstavljaju novu pojavu krsenja ljudskih prava.

- Po zahtjevima za povrat imovine, prisutna je diskriminacija prema podnosiocima tih zahtjeva. Drzavni organi daju vise prava privremenim korisnicima imovine, posebno onim privremenim korisnicima, koji imaju odredjene drustvene pozicije i koji su kod drzavnog organa «zasticeni gradjani».

- Prisutna je i dobna diskriminacija. Starije osobe, koje su prije rata zivjele same bez clanova porodicnog domacinstva diskriminisane su prilikom rjesavanja njihovih predmeta.

- Prisutna je diskriminacija i prema malodobnoj djeci koji su ostali bez roditelja, a u cije ime su zahtjeve podnijeli njihovi staratelji ili neka druga ovlastena lica.

Svi razlozi navedenih povreda ljudskih prava iz oblasti imovinskih zakona mogli bi se pronaci i u nedostatku politicke volje, koja je prisutna u oba entiteta, kao i u Distriktu Brcko.

U svom metodu rada, Strucna sluzba HK BiH je u mnogim slucajevima, nakon podnesenih prijava o povredi ljudskih prava od strane gradjana, vrsila monitoring postupaka, koji se vode pred upravnim ili sudskim organima. Vrseni monitorinzi na podrucjima BiH su pokazali, posebno kod nadleznih sudova, sljedece:

- Podnositelji tuzbi cekaju na zakazivanje rasprava duzi vremenski period.

- Zakazane rasprave se vrlo cesto odgadjaju ili valjano ne sprovode.

- Veci broj sudija, zaduzenih za predmete, sa njima se upoznavaju u toku rasprava. Traze sprovodjenje bespotrebnih dokaza, a ti dokazi nisu od znacaja za postupak.

- Postupci koji podrazumijevaju hitnost (npr. smetanje posjeda), kod nadleznih sudova se vode duzi vremenski period.

- Kod kantonalnih sudova predmeti stoje nerasporedjeni vise od osam mjeseci, i dr...

Sporost u radu nadleznih sudova, po ocjeni Strucne sluzbe, se ne moze nicim opravdati. Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama ne primjenjuje se od nadleznih sudova. Oni se vrlo malo ili nikako, u donesenim presudama, ne pozivaju na nju, bez obzira na ulogu u domacem pravnom sistemu koju Evropska konvencija ima prema Dejtonskom sporazumu.

Stucnoj sluzbi se, sa podrucja Federacije BiH, obratilo 100 gradjana, koji su podnijeli prijave o povredi ljudskih prava, zbog povrede prava na rad, a sa podrucja Republike Srpske, zbog istog razloga, obratilo se 2 gradjana.

Vecinu podnesenih prijava Strucna sluzba HK BiH ocijenila je osnovanim, bez obzira da li se postupci vode kod nadleznih sudova ili pred Komisijom za implementaciju Clana 143. Zakona o radu F BiH. Ocjena Strucne sluzbe se zasniva na sljedecem:

- Donosenjem Zakona o radu F BiH, Clanom 143., predvidjeno je da u roku od tri mjeseca, od dana stupanja na snagu ovog Zakona, zaposlenici koji su se zatekli u radnom odnosu na dan 31.12.1991. godine imaju pravo da se pismeno ili usmeno obrate poslodavcu, radi uspostavljanja radno-pravnog statusa. Veliki broj zaposlenika je to ucinio. Svi zaposlenici, koji su kumulativno ispunjavali uslove iz navedenog Clana Zakona o radu, su nakon obracanja poslodavcima dobili Odluke, ili «obavjestenja», da ne ispunjavaju uslove iz ovog Clana Zakona, iako su te uslove u potpunosti zadovoljili (Strucnoj sluzbi je poznat samo jedan slucaj u kojem je ostvareno pravo zaposlenika iz clana 143. Zakona o radu F BiH). Ulaganje zalbi zaposlenika Upravnim odborima poslodavaca rezultiralo je negativnim odgovorima, ili pak zalbe uopste nisu bile razmatrane. Donosenjem Instrukcije o primjeni Clana 143. Zakona o radu F BiH, od strane Federalnog Ministarstva za socijalnu politiku, raseljene osobe i izbjeglice, kao podzakonskog akta, stvorilo je jos vecu konfuziju i prostor za dalje odugovlacenje postupaka, koji su bili u toku, i udaljavanju zaposlenika od rjesenja njihovog egzistencijalnog pitanja. Nastavljanje postupaka pred nadleznim sudovima, u onim slucajevima gdje su zaposlenici podizali tuzbe radi svoje dalje pravne zastite, je rezultiralo na kraju prekidanjem postupaka kod nadleznih sudova, koji su po hitnom postupku upucivali predmete Komisiji za implementaciju Clana 143. koja je oformljena u Kantonu, ka o i u F BiH (drugostepena komisija). I Komisija za implementaciju Clana 143. je pokazala svoju sporost u razmatranju zahtjeva zaposlenika i nije bitnije utjecala na rjesavanje problema «radnika na cekanju».

Grupne prijave o povredi ljudskih prava, zbog povrede prava na rad, Strucnoj sluzbi su podnesene od strane zaposlenika: «Svjetlost « – Stamparija Sarajevo, «Union Banka» - Sarajevo, «Central profit banka» - Sarajevo, Opcina Centar – Sarajevo, «Papir promet» - Sarajevo, «DD Dobrinja» - Ilidza, «NTV 99» - Sarajevo, «DD Holiday Inn» - Sarajevo, «Vitez Cromen» - Vitez.

Sudski procesi, koji su pokrenuti kod nadleznih sudova, po osnovu podnesenih tuzbi zaposlenika, su u toku, a u jednom broju tih sporova Strucna sluzba vrsi monitoring.

Strucnoj sluzbi se obratilo 37 gradjana, koji su podnijeli prijave o povredi ljudskih prava, a koje se odnose na povrede prava iz oblasti PIO.

Ocjenjujuci svaku prijavu, Strucna sluzba je konstatovala:

- Podnosioci prijava, koji su se kao raseljena lica vratili u kuce – stanove, koje su koristili prije rata, povratkom ne mogu da ostvare penzije u entitetu u koji se vracaju.

- Mnogi podnosioci prijava su, povratkom u svoje domove, bili obavjestavani, od strane zaposlenika PIO F BiH i Republike Srpske (usmenim putem) da je neophodno izvrsiti odjavu svojih penzija u entitetima u kojima su boravili do svog povratka, te da se sa takvom odjavom mogu prijaviti u entitetu u koji se vracaju, radi nastavka koristenja prava. Zahtjevi za nastavak koristenja svojih prava su bili odbijani rjesenjima i prvostepenog i drugostepenog organa PIO. Odsustvo podnosilaca prijava – penzionera, iz svog mjesta ili drzave, radi obilaska porodica i prijatelja u inostranstvu, je dovodilo do obustave isplate penzija. Povratkom u mjesto zivljenja, morali su zapocinjati iznova postupak, radi rjesavanja njihovih prava na penziju.

Strucna sluzba posebo istice obracanje podnosilaca prijava o povredi ljudskih prava – zaposlenika, koji su stekli uslove za odlazak u penziju shodno odredbama zakona. Prilikom pribavljanja cjelokupne dokumentacije, koju ovi podnosioci prijava trebaju podnijeti nadlezoj filijali PIO-a, dobijaju informacije u filijali, da ne ispunjavaju uslove za penziju, jer njihovi poslodavci duguje iznose doprinosa za penzijsko-invalidsko, kao i za zdravstveno osiguranje za vise godina. Isti ovi podnosioci prijava, su informisani od strane poslodavca, da nemaju sredstava za tu vrstu uplate, odnosno zakonske obaveze, a od fonda PIO, da ne mogu steci prava, zbog naprijed navednih razloga. Ovaj «zacarani krug» u kome se podnosioci prijava, kao buduci penzioneri nalaze, je veoma cesta pojava.

Strucnoj sluzbi se sve vise obracaju gradjani zbog povrede prava iz oblasti socijalne zastite, povrede prava invalida rata i njihovih porodica.

Nedovoljno se vodi racuna o kategoriji boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih zrtava rata, porodica sehida i poginulih boraca, teskih i slozenih socijalnih slucajeva, starih osoba bez porodica, bolesnih i retardiranih osoba, kao i svih drugih kategorija gradjana, prema kojima je neophodna, koliko zastita ljudskih, toliko i humanitarnih prava.

Strucna sluzba je misljenja, da rjesavanje stambenih problema, navedenih kategorija, ne bi smjelo biti optereceno suvisnim i slozenim postupcima sa jedne strane, a sa druge strane njihov objektivo tezak polozaj, nalaze angazovanje svih subjekata drustva i potpunu zainteresovanost u svakom slucaju ponaosob.

Strucnoj sluzbi je upucen jedan broj prijava o povredama prava u procesu privatizacije cime zainteresovani gradjani nisu dovodili u pitanje samu privatizaciju, vec neke njene aspekte.

Misljenja smo da privatizacija ne moze biti potpuno pravicna, ali se mora voditi racuna o zakonitom vodjenju procesa privatizacije i o interesima zaposlenih.

A kada je rijec o restituciji moguce je ocekivati, iako proces i nije zapocet, ispoljavanje nezadovoljstva gradjana, prije svega zakonitih nosilaca stanarskih prava i clanova njihovih porodicnih domacinstava, te dugogodisnjih zakupaca poslovnih i drugih prostora, koji nisu ostvarili pravo otkupa na tim objektima.

Od ukupnog broja od 7.045 obracanja gradjana po osnovu zastite ljudskih prava, u 2001. godini je zabiljezeno 2.525 obracanja gradjana po prvi put, dok se ostatak odnosi na ponovno podnesene prijave koje datiraju iz prethodnih godina i cije rjesavanje je u toku.

Broj: 30-01/2002