PRAVNA SLUŽBA HK u BiH
 

Izvještaj o aktivnostima na pružanju besplatne pravne pomoći
 
(01.01.2007. – 31.12.2007.)
 
 

 
 
Helsinški komitet je i tokom 2007. godine pružao besplatnu pravnu pomoć građanima i građankama Bosne i Hercegovine. Pravna služba HK BiH u ovom periodu radila je ukupno na 5230 predmeta što predstavlja povećanje od 11 posto u odnosu na 2006. godinu. Zbog dugotrajnog vođenja upravnih postupaka, kao i nepoštivanja zakonskih rokova za odlučivanje o pravima građana najveći broj predmeta je prenesen iz prethodnih godina.
 
Novootvorenih dosjea u 2007. godini je bilo 2081, što je čak za 70 % više u odnosu na prošlu godinu. Po osnovu pojedinačnih prijava građana i građanki o kršenju njihovih prava, Pravna služba je uputila 501 preporuku i urgenciju, a napravljeno je i 140 posebnih mišljenja, za pojedinačne prijave.
 
Arhivirano je, odnosno zaključeno ukupno 1299 predmeta.
 
Urađene su i tri apelacije pred Ustavnim sudom BiH, u dva slučaja napravljene su tužbe u ime podnositelja prijava Evropskom sudu za ljudska prava i isto toliko nadležnim sudovima. U ime podnositelja prijava podnesene su i dvije žalbe organima uprave te podnesena jedna revizija Vrhovnom sudu Federacije BiH. Ova vrsta usluga pružena je građanima i građankama koji nisu bili u mogućnosti angažovati advokata.
 
Obavljeno je 249 monitoringa pred sudovima i organima uprave. Pravnice HK BiH vršile su monitoring  u  postupcima  koji su se vodili pred sudovima u cijeloj Bosni i Hercegovini - Sarajevo, Olovo, Bihać, Cazin, Travnik, Istočno Sarajevo, Sokolac,  Velika Kladuša, Bihać, Cazin, Trebinje  i Vlasenica.  
 
Analiza monitoringa ukazuje na neefikasnost organa vlasti i loš odnos administracije prema građanima. Sudovi ne poštuju zakonske rokove u zakazivanju rasprava,  posebno žalbenih. Pojedine sudije  upoznaju se sa predmetima tek na raspravama, postupci kao što su smetanje posjeda, radni spor ili alimentacije, koji su po svojoj naravi hitne prirode, ne rješavaju se po principu hitnosti.  Upravni sporovi i  građanske parnice traju i po više godina. To se opet posebno odnosi na žalbene postupke pred višestupanjskim sudovima. Ne rijetko, sudovi i kad su u obavezi donijeti meritornu odluku to ne čine, već predmete vraćaju na ponovne postupke. Jedan dio sudija izbjegava unositi bitne činjenice u zapisnik.
 
Evidentna je i sporost upravnih organa u rješavanju  zahtjeva podnositelja prijava koji se odnose na donošenje rješenja koji zamjenjuju ugovore o korištenju stanova, ili za donošenje rješenja o urbanističkoj saglasnosti, građevinskoj dozvoli  i slično. Zahtjevi se ne razmatraju više mjeseci i pored utvrđenog roka od 30 dana  u smislu člana 216. stav 1. Zakona o upravnom postupku.  Osim nepoštivanja zakonskih rokova upravni organi često raspravljaju o pitanjima za koja nisu nadležni, a registrovan je i veliki broj sudskih presuda u pokrenutim upravnim sporovima kojima su poništene nezakonite odluke upravnih organa.  
 
Pravni tim HK u BiH, kao i monitori, u prethodnoj godini su vršili monitoring implementacije važećih zakona u Bosni i Hercegovini i međunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih prava. Posebna pažnja je posvećena monitoringu zakona koji tretiraju i dotiču se ljudskih prava ranjivih grupa. Helsinški komitet je upućivao ocjene i preporuke nadležnim vlastima, u kojima je upozoravao da su ove grupe u praksi marginalizirane, diskriminirane, te da ostvarivanje njihovih ljudskih prava i sloboda zahtijevaju promjenu dosadašnjih praksa i politika, kao i dosljednu implementaciju donesenih zakona.
 
Povratnici su kategorija koja se i tokom 2007. godine najčešće suočavaju sa povredama iz oblasti socijalnih prava koje garantuje Međunarodni pakt o ekonomskim, kulturnim i socijalnim pravima. Broj njihovih prijava koje se odnose na povredu prava na rad  i povrede kod ostvarivanja prava na zdravstveno i socijalno osiguranje je u porastu.  
 
Prijave u 2007. koje se tiču  povratka imovine izbjeglih i raseljenih lica prvenstveno se odnose  na povrede prava na jednakost pred zakonom, bilo da se radi o postupcima pred sudovima ili o postupcima pred organima izvršne vlasti. Neki postupci nisu okončani ni nakon devet godina od pokretanja. U sudskim postupcima poništenja ugovora o zamjeni imovine izvršene tokom rata,  koje  godinama vodi jedan broj izbjeglih i raseljenih lica, nije obezbjeđena zaštita člana 6. stav 1 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
 
Veći broj lica iz ove kategorije podnio je i prijave jer im nije dodijeljena donacija za saniranje stambenih objekata devastiranih u toku rata. Ti građani još uvijek  žive u kolektivnim centrima, kod prijatelja ili rodbine, ili u svojim devastiranim objektima bez struje i vode. Posebno ističu da u dodjeli donacija nije bilo pravičnog postupka i da su donacije dodjeljivane  licima koji nakon izvršene sanacije ne koriste stambene objekte. Dodjela donacija se, navode u prijavama, vršila bez principa prioriteta i uz  rodbinske veze. Navedeni su i slučajevi da su se donacije jednom licu dodjeljivale više puta.  
 
Pravna služba suočila se sa slučajevima u kojima su vlasti srušili zgrade u kojima su se nalazili stanovi izbjeglih i raseljenih lica da bi na tom zemljištu novi vlasnici izgradili poslovno-stambene objekte. Predratnim nosiocima stanarskog prava nisu obezbjeđene alternativne stambene jedinice.
 
Povratnici, ili izbjegla i raseljena lica, koji su u trećem dobu života,  žive od minimalnih penzija, ili su bez ikakvih primanja,  čime se  krše njihova prava i njihovo ljudsko dostojanstvo. Zbog nemogućnosti zaposlenja  povratnici su prisiljeni baviti se preprodajom robe ili nadničariti za izuzetno niske dnevnice. Prosjačenje je u porastu, redovi pred javnim kuhinjama sve duži. Socijalna pomoć nije zadovoljavajuća.
 
Povećao se  broj građana koji su u svojim prijava zatražili zaštitu svojih osnovnih socijalnih prava: na rad, zdravlje, socijalno osiguranje, stanovanje, minimum egzistencije. Nerjetko u svojim obraćanjima traže novčanu pomoć radi rješavanja osnovnih egzistecijalnih pitanja - plaćanja računa za struju, plin, liječenje itd. U smislu zakona po godinama oni pripadaju kategoriji radno sposobnih i po kriterijima nmaju pravo na stalnu socijalnu pomoć. Svi su prijavljeni na biroe za zapošljavanje. Većina njih nema zdravstvenog osiguranja i nisu stambeno zbrinuti.  Njihov jedini izvor prihoda su povremeni poslovi koje obavljaju „na crno“ ili rijetko jednokratna socijalna pomoć i dječiji dodatak, koji se ne isplaćuje u svim sredinama, a ako se i isplaćuje visina je različita. Država i dalje ne prepoznaje ovu kritičnu grupu stanovnika i dalje ne postoje fondovi, ne postoji strategija, odnosno ne nude se sistematska rješenja za poboljšanju njihovog položaja.  
 
Pravna služba je i u ovom izvještajnom periodu posebno radila na zaštiti romske populacije. Poseban angažman je bio na zaštiti prava iz socijalnog i zdravstvenog osiguranja, prava na obrazovanje i prava na dodjelu stana  za romske porodice.   
 
Pravnoj službi se obratio i veći broj civilnih žrtava rata koji vode dugotrajne postupke radi priznavanja prava na porodičnu invalidninu na koju imaju pravo  prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite. Invalidna lica navode da se njihovi zahtjevi za priznavanje invalidnosti ne riješavaju hronološkim redom.
 
Jedan dio podnositelja prijava u traženjima ostvarenja prava po članu 143. Zakona o radu FBiH i 152. Zakona o radu Republike Srpske se suočio sa dugogodišnjim postupcima pred komisijama, ili opstrukcijama u izvršavanju donesenih rješenja od strane poslodavaca. Poslodavci  nezakonito odbijaju isplate otpremnina i uplatu doprinosa za sporne periode. Pokrenuti sudski postupci u ovakvim situacijama, bilo od strane poslodavaca, bilo od strane podnositelja prijava, iako su po naravi hitne prirode,  traju izuzetno dugo.  
 
Prijave o povredi prava se odnose i na postupke zapošljavanja, a po objavljenim konkursima. Najčešće prijave podnesene Komitetu odnose se kako na nepoštivanje konkursne procedure tako i odsutnost kriterija  kada je u pitanju kvalitet i stručnost izabranog kandidata. Zapaženo je da se čak i kod državnih institucija kandidati primaju u radni odnos suprotno Ustavnom Amandmanu LII F BiH, Ustavu BiH, čime se  vrši diskriminacija u uživanju prava prilikom izbora kandidata. Konkursi  se prilagođavaju onima koji su unaprijed određeni da budu primljeni. Podnositelji prijava posebno ističu da se konkursni testovi određenim kandidatima unaprijed daju.  
 
Česta je pojava da se kandidatima po okončanju konkursnih procedura  ne uručuju odluke o njihovom ne primanju u radni odnos, čime se  onemogućava pravo žalbe iz člana 13. a u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda.
 
Radeći na nekim prijavama koje su se odnosile na  nezakonit izbor direktora u javnim institucijama Pravna služba je zapazila povrede Ustava BiH i Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Veći broj prijava  se odnosi na nezakonite otkaze ugovora o radu, ili nezakonitom rasporedu na druga radna mjesta. U ovakvim situacijama inspekcije rada  ne pokazuju svoju svrhu i ulogu za učvršćivanje zakonitosti, i  u svojim nalazima ne konstatuju kršenje zakona.. Po informacijama podnositelja prijava  takav pristup inspekcije rada je uvijek u situacijama kada  je poslodavac stranački blizak  ili inspektorima, ili njihovim  ministrima. Inspekcije rada ne konstatuju nezakonitosti ni u slučajevima otkaza ugovora o radu trudnicama. Ova nezakonita pojava je u porastu u odnosu na prethodnu godinu.
 
Podnositelji prijava se  teško opredjeljuju da pokrenu sudske postupke radi poništenja nezakonitih otkaza ugovora o radu, ili drugih nezakonitih akata ispostavljenih od strane poslodavaca. Jedan od razloga je teška finansijska situacija, ali i bojazan da će dobiti otkaz ukoliko pokrenu postupke.  
 
Mnogi poslodavci zaposlenicima ne isplaćuju plaće više mjeseci, ne uplaćuju doprinose PIO/MIO, regres za godišnji odmor, naknade za topli obrok i prevoz. Kod privatnih poslodavaca umjesto osmočasovnog radnog vremena radnici rade i po dvanaest časova, ne plaća im se noćna smjena, kao ni prekovremeni rad. Veći broj zaposlenika nema sklopljeni ugovor o radu sa poslodavcem i rade na „crno“. Prijave o povredi prava  se odnose  i na  nemogućnost ostvarenja penzija onim zaposlenicima, kojima  poslodavci nisu duži vremenski period uplaćivali doprinose, radi čega danas nemaju ni status zaposlenika ni status penzionera. Jednom broju penzionera Zavodi PIO/MIO nisu nikada donijeli nova rješenja, već su i dalje na snazi prijeratna rješenja.
 
Više hiljada bivših uposlenika duži niz godina traži  od bosanskohercegovačke vlasti zaštitu u odnosu na nezakoniti prestanak radnog odnosa, koji su dobili u periodu 1991-1993 godina od firmi iz Republike Hrvatske za koje su radili prije rata.  
 
Kolektivna prijava se odnosi i na  170 zaposlenika Autotransportnog preduzeća „Špedicija“ Bugojno koji su kod Pravne službe zatražili zaštitu prava zbog neisplaćenih 67 plaća, toplih obroka, i više od šest godina neizvršenih uplata doprinosa PIO/MIO.  
 
Tokom protekle godine više od 20 stranaka podnijelo je prijave i zatražilo zaštitu svojih prava zbog incidentnih situacija koje se ponavljaju na radnom mjestu;  zastrašivanja, degradirajućeg, ponižavajućeg i diskriminirajućeg ponošanja nadređenih prema uposlenicima. Pravna služba je u tim slučajevima prepoznala mobbing, novi oblik kršenja ljudskih prava temeljen kako  na međunarodnim standardima iz oblasti ljudskih prava  tako i u Zakonu o radu RS. Zakon o radu u Federaciji BiH ne sadrži odredbe koje bi se mogle dovesti u vezu sa mobbingom. Ovaj   institut je uveden je 2007. u Nacrt Zakona protiv diskriminacije u BiH kojeg se sačinila grupa nevladinih organizacija na čelu sa Helsinškim komitetom.
 
Radeći na predmetima mobbinga Pravna služba je svojim preporukama i mišljenjima doprinijela pozitivnom rješavanju više slučajeva. Navodimo samo primjere otklanjanja ovog oblika kršenja prava prema uposlenicama i uposlenicima Centra za medicinsku rehabilitaciju u Fojnici, Zavoda za transfuzijsku medicinu FBiH i Arhivu Vlade FBiH. Čestim medijskim istupima tokom godine Pravna služba je pomogla mnogim da prepoznaju mobbing i ohrabrila ih da prijave ovo nezakonito ponašanje.  
 
Jedan broj prijava odnosio se i na nezakonita iseljenja žena iz stanova, čak i samohranih majki.  Neke od njih su više od dvanaest godina koristile stanove po rješenjima davaoca stanova koji je istovremeno  i njihov poslodavac. Primjer Klinički centar Univerziteta u Sarajevu.  
 
Pravna služba je u izvještajnom periodu radila i  na zaštiti  prava žena, nad kojima je vršeno nasilje od strane njihovih  supružnika. Postupci pred sudovima i tužilaštvima u ovim situacijama  ne posjeduju hitnost i  ne vode  se po Zakonu o zaštiti nasilja u porodici.  
 
Nepoštivanja prava u procesu privatizacije stanova od strane nosilaca prava raspolaganja nastavljeno je i u 2007. godini. U zakonskim rokovima nosioci prava raspolaganja, kao prodavci ne sklapaju ugovore o otkupu stanova sa nositeljima stanarskih prava ili članovima domaćinstva, koji su kupci, radi čega potencijalni kupci vode  sudske postupke.  
 
Na naprijed navedene prijave nadovezuju se i prijave građana koji su otkupili nacionalizirane konfiskovane stanove na osnovu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o otkupu nacionaliziranih stanova i podnijeli zahtjeve za uknjižbu prava vlasništva. Za sve je karakteristično da su njihovi zahtjevi odbijeni ili nisu bili rješavni duži vremenski period. Sud je smatrao da nisu ispunjeni zakonski uslovi za uknjižbu, a što je u suprotnosti kako Zakonu o zemljišnim knjigima tako i članu 1. Protokola I  uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama,  prava na imovinu.
    
Pravna služba je imala i prijave kršenja prava na žalbu, a povodom odluka Visokog predstavnika i supervizora za Brčko. Pravnoj službi  M.B. D.B. i D.I. podnijeli su prijave i zatražili zaštitu svojih prava u odnosu na odluke/nalog o smjeni i izrečene mjere zabrane od strane Visokog predstavnika i supervizora za Brčko. Karakteristično je da su odlukama o smjeni svim tražiteljima zaštite prava izrečene  mjere:  zabrane obavljanja svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima  i obavljanje finkcije u političkoj stranci, sve dok Visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito  ne ovlasti da iste obavlja. Odluke su bez pouke o pravnom lijeku što je u suprotnosti sa temeljnim vrijednostima i principima ljudskih prava a to su: pravo na fer postupak i pravo na žalbu.
 
Veliki broj prijava i tokom 2007.  godine  podnesen je zbog nemogućnosti realizacije presuda suda kada je u pitanju doprinos za izdržavanje malodobne djece. Prijave u svim slučajevima, izuzev jednog, podnijele su majke, zakonske zastupnice djece.  Za sve njih je karakteristično da su u prijavama istakle pasivnost sudskih i drugih organa vlasti u relizaciji donesenih odluka.  Preporuke HK BiH  upućene na adrese nadležnih organa imale su uticaja, rješenja su donesena. Uočeno je da se stranke često suočavaju sa nemogućnošću izvršenja/relizacije istih, i to iz  dva razloga: Prvi je kad je riječ  o obavezama izvršenika/očeva mldb. djece koji žive van granica BiH, i koji unatoč posredovanju centara socijalne zaštite, Ministarstva inozemnih poslova i Ministarstva pravde, su zapravo nedostupni sudskim organima i oglušuju se na pozive i obavezu uplaćivanja sredstava za izdržavanje djece, a drugi, koji je i najčešći, kad je  izvršenik/otac nezaposlen, i kada je nemoguće realizovati  preinačeno rješenje o  izvršenju na pokretnoj i nepokretnoj imovini,  iz prostog razloga što ona ne postoji.  
 
Sve ovo se zapravo negativno odražava na prava djece koja su garantovana Konvencijom o pravima djeteta a koja je sastavni dio Ustava BiH ( Aneks I). Ugrožena su osnovna prava djeteta - na život, opstanak i posebno na razvoj što je sadržano u članu 6. Konvencije.
 
Veći broj prijava odnosio se na proces revizije državljanstava, pitanje azila i statusa izbjeglih ljudi sa Kosova tokom ratnih dejstava na prostorima bivše Jugoslavije.
 
Nekoliko prijava odnosilo se na nasilje nad učenicima od strane kako starijih učenika tako i roditelja koji su se umiješali u sukob i fizički pokušali da riješe problem.  
 
Pravna služba  je svim onima koji su se obratili lično, putem svojih punomoćnika, putem telefona, elektronske pošte i pošte obezbjeđivala  profesionalnu  besplatnu pravnu pomoć, od dana podnošenja prijave, pa do okončanja  njihovih predmeta. Rad Pravne službe u svakoj pojedinačnoj prijavi je obuhvatao: educiranje  podnositelja prijava koji često nisu dovoljno obavješteni o načinu na koji mogu zahtjevati i ostvarivati svoja prava, intervju sa podnositeljima prijava, obezbjeđivanje dokaza, pravnu analizu, izradu preporuka sa uvodom, činjenicama, i relevantnim zakonodavstvom, zapažanja i mišljenja, povratni odgovori; vršenje monitoringa, uvida u predmete pred nadležnim sudskim,  upravnim organima ili institucijama-društvima, i traženju informacija prema Zakonu o slobodi pristupa informacija.      
 
Uz sve navedeno pravnice Pravne službe imale su česte istupe na medijima, brojna učešća na okruglim stolovima i konferencijama koje su tematizirale oblast promocije i zaštite ljudskih prava.  

 

Sarajevo, mart 2008. godine