POLOZAJ MEDIJA U BiH U KONTEKSTU LJUDSKIH PRAVA
Posmatrani period: 01.01. - 31.12. 1999. godine

Helsinski komitet za ljudska prava u BiH od kraja 1998. godine s posebnom paznjom prati polozaj medija na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine pogotovo kada se radi o pojavama raznih oblika pritisaka vlasti i pojedinaca na medije, medijske radnike i njihove obitelji. U okviru projekta vrsi se analiza stanja u vezi sa postivanjem slobode izrazavanja, slobode medija i polozaja novinara u njima. Na temelju ovog projekta, odnosno analiza unutar njega, i kroz saradnju sa novinarskim udruzenjima, javnim glasilima, svim novinarima pojedinacno, kao i sa drugim zainteresovanim nastoji se steci uvid u stanje u medijima kao i ocjenu u kojoj mjeri se postuje sloboda izrazavanja. U biti je teznja da se zajednickim naporom unaprijedi sloboda izrazavanja i novinarska prava i na toj osnovi vodi akcija na uklanjanju brojnih negativnih pojava u ovoj oblasti.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH ocjenjuje, u najkracem, da je stanje u ostvarivanju slobode izrazavanja i slobode medija u Bosni i Hercegovini u posmatranom periodu veoma tesko. Primjerice, samo u majskom izvjestaju Medjunarodne helsinske federacije zabiljezna su cak tri slucaja kada je rijec o ovom aspektu ljudskih prava. Ministar informisanja u Republici Srpskoj nasao se na udaru srpskih ultranacionalista koji su mu otvoreno zaprijetili smrcu, a zapaljen mu je i automobil. Nacelnik opstine Zenica vrsio je direktne pritiske na rukovodstva lokalnih medija nastojeci njihovu uredjivacku politiku sasvim staviti u svoju sluzbu. U tom izvjestaju akcentiran je i slucaj premlacivanja u Mostaru dvojice novinara “Novog lista” iz Rijeke.
Atentat na vlasnika i direktora “Nezavisnih novina” i Radija NES Zeljka Kopanju u Banja Luci u oktobru je kulminacija u nastojanju da se stvori atmosfera u kojoj mediji i novinari postaju meta za odstrel. Kopanja je pionir slobodnog novinarstva u Republici Srpskoj i prvi koji je podrzao u tom entitetu medijsku integraciju BiH. Taj teroristicki akt je, kao drastican napad na nezavisno novinarstvo, demonstracija sile kojom se sijanjem straha zeli sasvim usutkati glas istine, demokratije i razuma. Ni u ovom kao ni u brojnim prethodnim slucajevima istraga o pociniocima tog gnusnog cina nije makla od pocetka. Nekaznjavanje ranijih fizickih napada na novinare i medije (ubistvo novinara u Zavidovicima, bacanje bombe na redakciju “Dana”, unistavanje opreme “Studija 99”...) stimulisalo je lov na novinare i dovelo do atentata na Kopanju sa izuzetno teskim posljedicama.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH ocjenjuje i izrazava bojazan da bi u predizbornom periodu moglo doci do snazenja pritiska, prijetnji, pa cak i fizickih nasrtaja i atentata na novinare i medije.
Tokom navedenog perioda Helsinski komitet je putem javnih glasila upozoravao na ozbiljnost situacije, inicirao akcije radi suzbijanja raznih vidova pritisaka na novinare i slobodu javne rijeci i ukljucivao se u aktivnosti na uspostavljanju legislative u ovoj sferi. Komitet je, uz ostalo, dao doprinos u dekriminalizaciji djela klevete i uvrede.
Helsinski komitet iz ugla zastite ljudskih prava prepoznao je sest oblika ataka na slobodno novinarstvo i slobodu izrazavanja: ugrozavanje licne sigurnosti novinara i fizicki napadi na medije, pritisci na javna glasila i novinare, zatvorenost izvora informisanja i nedostupnost informacija, zakonska regulativa, zloupotreba medija. te materijalni polozaj medija i novinara.

UGROZAVANJE LICNE SIGURNOSTI I FIZICKI NAPADI NA MEDIJE
Kako je vec navedeno, tragicni vrhunac atakovanja na novinare je atentat na direktora i glavnog i odgovornog urednika "Nezavisnih novina" i "NES radija" iz Banja Luke Zeljka Kopanju nakon cega su mu amputirane noge. Taj monstruozni napad uslijedio je nakon niza napisa u "Nezavisnim novinama" o finansijskim i drugim zloupotrebama vlastodrzaca u Republici Srpskoj, a ocjenjuje se da je gnjev srpskih ultranacionalista posebno izazvala serija tekstova u kojima se po prvi put u tom entititetu u nekom glasilu istrazivackim postupkom otvorio dosje zlocina srpskih nacifasista u proteklom ratu nad Bosnjacima, Hrvatima i drugima koji nisu srpske nacionalnosti. Ocita je namjera bila da se auto-bombom usutkaju Kopanja i njegova glasila, ali i zastrase mediji i novinari u Republici Srpskoj i BiH. Pokusaju ubistva Zeljka Kopanje prethodila su pisma i ucjene, prijetnja njemu i clanovima porodice. Petnaestak dana prije atentata trazeno je da plati svoju i sigurnost porodice sa 500.00 DEM. Vazno je napomenuti da su njegova supruga i sin izbjegli posljedice eksplozije od koje je stradao Kopanja samo sticajem okolnosti.
Zastrasivanje poslenika javnog informisanja u Republici Srpskoj rezultiralo je i prijetnjom ministru informisanja u Vladi tog entiteta Rajku Vasicu. Njemu je zapaljen prazan automobil. Vrsilac duznosti predsjednika Srpske radikalne stranke Mirko Blagojevic na jednom mitingu optuzio je Vasica da je "ucinio zlocin nad srpskim narodom" i da je zbog toga zasjedao "prijeki cetnicki sud" (cetnici su srpski nacifasisti op.r.), a odluka takvih sudova je u pravilu smrtna kazna. Vasicu se prijeti jer se neke njegove izjave nisu svidjele srpskim ekstremistima. Srpski ultranacionalisti demolirali su Radio "Osvit" u Zvorniku koji slovi kao nezavisna stanica, pri cemu je nanesena velika materijalna steta. U Doboju je tamosnji gradonacelnik Mirko Stojicinovic fizicki nasrnuo na dopisnika RTV BiH i agencije BETA Milana Srdica. Nekadasnji kopredsjedavajuci Vijeca ministara BiH, funkcioner Srspke demokratske stranke koju je osnovao Radovan Karadzic, Boro Bosic sada direktor termoelektrane u Ugljeviku iskljucio je struju prve alternativne RTV kuce u susjednoj Biljeljini PIM. Do iskljucenja je doslo nakon sto je ta RTV snimila napad Bosica na jednog sluzbenika bijeljinske opstine zbog uskracivanja nekog njegovog "prava". Ekipa PIM htjela je premjestiti predajnik na drugo mjesto kao bi se obezbjedilo alternativno napajanje, ali je zatekla obijen prostor za predajnik i ostecenu opremu.
Mika Damjanovic Avdo, slobodni novinar iz Orasja, gdje je na vlasti Hrvatska demokratske zajednica, obratio se nadleznim institucijama u BiH zbog prijetnji smrcu koje mu je uputio vlasnik jedne lokalne tvrtke Ivica Benkovic Marsev. On je novinaru zaprijetio odsjecanjem glave, ako bude snimao lokalitet gdje Benkoviceva tvrka gradi trzisni centar ili ako bude pisao o samom Benkovicu. Na prostoru gdje dominira HDZ desio se i tezak fizicki napad na novinare nezavisnog "Novog lista" iz Rijeke (Republika Hrvatska), koji vrlo kriticki pise o hrvatskom predsjedniku Tudjmanu i hrvatskim nacionalistima. Dvije neidentifikovane osobe izvele su iz hotela u zapadnom Mostaru novinare Roberta Franka i Ronalda Brmalja i tesko ih pretukli, pri cemu je jednom od njih smrskana desna saka "da ne bi mogao vise pisati". U medjunarodnoj mirovnoj misiji sumnjaju da bi napadaci mogli biti cak lokalni hrvatski policajci. Medju atacima na medije je podmetanje pozara u Radio Usoru. Sa kioska u Mostaru u dva navrata nestao je kompletan tiraz nezavisnog nedjeljnika iz Zagreba “Nacional”.
Napadi na novinare karakteristicni su i za prostor gdje je na vlasti Stranka demokratske akcije. Tako su novinarka Branka Vrebac i snimatelj Pavle Condric iz Televizije Kiseljak, oboje Hrvati, maltretirani od grupe Bosnjaka u Udruzenju sehida (palih boraca Bosnjaka muslimana - op.r.) Kantona Sarajevo. Na kraju im je pod prijetnjom oduzeta vrpca sa snimljenim materijalom. Plasticnim eksplozivom miniran je u Sarajevu repetitor Nezavisne RTV “Studio 99”. Opljackana je i oprema RTV Bugojno.

PRITISCI NA MEDIJE I NOVINARE
Anonimna pisma, prijeteci telefonski pozivi, zasretanje novinara i upucivanje prijetnji su svakodnevica u medijskom zivotu u BiH. Pri tome treba naglasiti da javnost i nadlezne institucije saznaju samo za dio tih pritisaka. Naime, mnogi novinari ne zele publicitet oko prijetnji koje im se upucuju smatrajuci to cijenom svog profesionalnog angazmana, a dio ne zeli provocirati nova maltretiranja njih ili njihovih najblizih. Nezavisna komisija za medije (IMC), uz ostalo, uvela je telefonsku liniju putem koje mogu novinari iz cijele BiH prijaviti ponasanja koja uticu na njihova prava i profesionalne privilegije. Novinari putem IMC mogu dobiti i pravnu pomoc.
Odgovorni urednik TV Zenica Medina Delibasic, odgovorni urednik Radio - Zenice Spahija Kozlic i sef informativno- prodajnog centra sarajevskih "Vecernjih novina" u Zenici Selvedin Avdic uputili su pismo Visokom predstavniku povodom pritisaka i neprihvatljivih zahtjeva zenickog gradonacelnika Ferida Alica. Neposredan povod je bio zahtjev Alica direktoru RTV Zenca Remziji Hukeljicu da smijeni Delibasicku i Kozlica ili ce sam biti smijenjen. Razlog zahtjeva je to sto je RTV Zenica objavila pismo jednog udruzenja Aliji Izetbegovicu i Karlosu Vestendorpu u kojem se kriticki govori o stanju u Zenici, gdje je na vlasti Izetbegoviceva SDA. Prijetnje gradonacelnika bile su upucene i povodom odbijanja povrata stanova Srbima i Hrvatima njihovim predratnim korisnicima
Do koje mjere ide politicka paranoja prema nezavisnim novinama govori cinjenica da je potpredsjednik SDA Halid Genjac karikaturu u novogodisnjem cetverobroju "Oslobodjenja" iskoristio za ostar napad na uredjivacku politiku tog uglednog nezavisnog lista optuzujuci ga da izjednacava ulogu triju vodecih nacionalnih stranka u ratu - Srpsku demokratsku stranku, Hrvatsku demokratsku zajednicu i Stranku demokratske akcije. Tadasnji glavni i odgovorni urednik "Oslobodjenja" Mehmed Halilovic je argumentovano dokazao da je Genjac pogresno "procitao" karikaturu, te da je optuzba o izjednacenim ulogama u ratu bez ikakvog osnova. Halilovic je medjutim naglasio da je "Oslobodjenje" protiv koncepta nacionalnog politickog organizovanja s obzirom na tragicne efekte te opcije i da je u tom kontekstu i SDA pod kritickom lupom ovog lista. Diki Bejdic, dopisniku “Oslobodjenja”, upucene su prijetnje nakon sto su objavljeni njeni napisi s imenima lokalnih funkcionera koji zive u tudjim stanovima.
Karakteristican je primjer pristanka na cenzuru u Gradaccu. Tako SDA pod kontrolom drzi lokalnu radio-stanicu koja je finansirana iz opstinskog budzeta, ciji su novinari istovremeno i dopisnici “Dnevog avaza” i RTV Tuzlanskog kantona. Pored ostalog, sekretar opstinskog sekretarijata za opstu upravu i drustvenu djelatnost trazi od novinara dostavu tekstova koji bi mogli biti “sumnjivi”, a sekretar sekretarijata za privrednu i komunalnu djelatnost zahtjeva da se ni jedna informacija iz tog resora ne objavi bez njegovog odobrenja.
Vjerski vodja muslimana u BiH reisu-l-ulema Mustafa efendija Ceric javno je optuzio urednicu i voditeljicu Dnevnika TV BiH Midhetu Kusrpsahic sto je u vrijeme Ramazana, a povodom katolickog Bozica upotrebljavala, uz ostalo, formulaciju Isus Krist, a ne kako bi po Cericu trebalo Isa - prema Kur’anu. On okrivljuje Kurspahicku da se nije ponijela kao dobra Bosnjakinja muslimanka optuzujuci nju i kucu u kojoj radi za “katoliziranje muslimana”. Reis je misleci na kriticke napise u nezavisnoj stampi govorio o nekim “zurnalima koji sire mrznju prema islamu”. Takve neargumentovane optuzbe uputilo je i udruzenje Mladih muslimana (organizacija nastala prije Drugog svjetskog rata, a ciji je clan od rane mladosti i Alija Izetbegovic, predsjednik Stranke demokratske akcije i clan Predsjednistva BiH) poslije napisa u “Oslobodjenju” kojim se kritikuju nastojanja da se RTV BiH stavi samo u sluzbu Bosnjaka i to muslimana i prozelitisticke izjave reisa.
U Sarajevu je uhapsen i nakon reagovanja pusten Rade Popovic, snimatelj tadasnje Srpske radio-televizije iz Banja Luke po osnovu kivicne prijave iz 1992. godine da je kao tadasnji radnik RTV BIH otudjio vozilo te institucije. Popovic je nakon saslusanja pusten i branice se pred sudom u redovnom postupku. Ukupan odnos prema njemu ocijenio je korektnim. Medjutim, u osnovi se ipak radi o prijetnji slobodi medija i slobodi kretanja u BiH.
Novinarka "Dnevnog avaza" iz Sarajeva Almasa Hadzic dozivjela je neprijatnosti od policije Srbije (Savezna Republika Jugoslavija) na granici sa BiH prilikom povratka sa novinarskog zadatka u jugoslavenskoj pokrajini Sandzak gdje zivi veliki broj Bosnjaka. Hadzicka je tri i po sata tokom noci i ranog jutra ispitivana o tom svom putovanju i kontaktima koje je ostvarila.
Reporterka TV BiH Sanela Prasovic i njena porodica bili su izlozeni zestokim prijetnjama nakon njene reportaze kojom je razotkrila ilegalnu mrezu obezbjedjivanja pasosa za Srbe u BiH. Prijetnje su posebno dosle iz Celja (Republika Slovenija) gdje je locirana agencija koja se bavi ovom rabotom.
Udruzenje Hrvatskih vojnih invalida Domovinskog rata Herceg-Bosna (HVIDRA HB) zaprijetila je trojici novinara hrvatske nacionalnosti - Peji Gasparevicu (novinska agencija HINA, cije sjediste u Zagrebu), Mariji Topic - Crnoja (EROTEL) i Blazici Kristo (HRTV Oscar C) - pod optuzbom da izdaju hrvatske interese u BiH, jer su prisustvovali strucnom seminaru Nezavisne komisije za medije (IMC) u Mostaru. HVIDRA je eksponent hrvatskih ultranacionalista.
Udruga hrvatskih novinara ostro je prosvjedovala zbog toga sto su tokom akcije SFOR-a u zapadnom dijelu Mostara (koja je vodjena radi pribavljanja dokaza o djelovanju ilegalnih hrvatskih obavjestajnih sluzbi u BiH) pripadnici medjunarodnih snaga "nasilno upali u prostorije EROTEL-a i doslovce zatocili njegovih petnaestak djelatnika, prisiljavajuci ih da svaki pred sebe stavi papir s napisanim imenom i prezimenom i tako ih fotografisali, te cetiri sata drzeci ih u svojevrsnom zatocenistvu". SFOR se oglasio tvrdnjom da EROTEL nije bio cilj operacije, ali da je smjesten u zgrade koje su bile predmetom akcije.
Pritisak vlasti na medije i novinare izrazen je i u sudskim sporovima povodom novinarskih napisa. Glavni i odgovorni urednik nezavisnog nedjeljnika “Slobodna Bosna” Senad Avdic osudjen je u dva navrata na uslovne kazne, a treci put oslobodjen. Da je i tada osudjen, zatvor bi mu bio neminovan. No, i u tom slucaju vlast je demonstrirala silu saljuci u ranim jutranji satima sudske policajce po Avdica u redakciju, u vrijeme zakljucivanja lista. Policajci mu nisu dozvolili da komunicira bilo s kim. Prisilno je doveden, dakle, radi oslobadjajuce presude. Protiv Avdica je podneseno 15 krivicnih prijava, a u slicnoj situaciji je i glavni i odgovorni urednik drugog sarajevskog nezavisnog nedjeljnika Senad Pecanin, kao i urednici i novinari u toj redakciji, izlozeni verbalnim, fizickim i sudskim pritiscima.
Dolazak sudskih policajaca po Avdica i oslobadjajuca presuda dosli su nakon sto je Visoki predstavnik Karlos Vestendorp u sklopu intervencija u pravosudnom sistemu suspendovao klevetu kao krivicno djelo i zatrazio njeno zakonsko premjestanje u gradjanski postupak. U argumentaciji je iznesena potreba zastite istrazivackog novinarstva.
Pritisci na novinare i medije nisu mimoisli ni Tuzlu. Permanentnim pritiscima izlozen je list “Front slobode”. Nakon serije tekstova u kojima je ovaj list na argumentovan nacin dokazao da je Tuzla jednoj svojoj ulici dala ime SS oficira Muhameda Hadziefendica, redakcija je stalno bila izlozena telefonskim prijetnjama. Jednog dana ulaz u redakciju je osvanuo sa iscrtanim kukastim krstovima, a drugi put je ispod vrata ubacen spisak ljudi za odstrijel. Glavnom i odgovornom uredniku Sinanu Alicu upucuje se anonimna prijetnja uz napomenu: “povedi malo racuna, imas divnog sina”. Poslije serijala “Pravo na neodgovornost” u kome je razotkriveno ponasanje ex-ministra pravde Tuzlanskog kantona, Semse Softica, autoru ovoga teksta Sinanu Alicu stizu anonimne telefonske i pismene prijetnje. Protiv ovog autora tokom prosle godine vodjena su i dva sudska spora u kome su tuzitelji bili rektor Univerziteta u Tuzli, Sadik Latifagic, i predsjednik Federacije BiH, Ivo Andric Luzanski. Oba su obustavljena jer su tuzitelji, nakon jednogodisnjeg sporenja, odustali od tuzbe.
Dopisnik Radio Slobodna Evropa iz Tuzle, Marko Divkovic, je na besprimjeran i siledzijski nacin od strane tjelohranitelja Ante Jelavica bio izbacen iz prostorija tuzlanskog HDZ-a samo zbog toga sto im je uputio pitanje: “Dokle cemo cekati na saopstenje?”
TV Studio FS – 3 (vlasnistvo “Fronta slobode”) je jednog dana, bez ikakvog upozorenja, ostao bez struje uz obrazlozenje da postoji neki dug prema Elektrodistribuciji. Naknadno je utvrdjeno da dug ne postoji, a u Elektrodistribuciji nikad nisu ustanovili ko je i zasto ostavio studio bez elektricne energije. Rijec je o TV stanici koja je u Tuzli prepoznatljiva jer pusta muziku i filmove iz SR Jugoslavije.

ZATVORENOST IZVORA I NEDOSTUPNOST INFORMACIJA
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH u vise navrata je javno izrazio zabrinutost zbog ucestale pojave zatvorenosti izvora informisanja i netransparentnosti u radu organa na svim nivoima vlasti, kao i javnih preduzeca i ustanova, cime su gradjani uskraceni u ostvarivanju na svoje pravo da budu informisani o radu institucija, ciji se rad tice njihovog ekonomskog, socijalnog, politickog i kulturnog polozaja. Ignorantski odnos prema svojim biracima ilustrovacemo s nekoliko primjera.
Posebno isticemo zatvorenost Ministarstva unutrasnjih poslova Federacije BiH i nekooperativnost prema javnim glasilima ministra Mehmeda Zilica, primjera radi, povodom bezrazloznog i nedozvoljenog uskracivanja informacija u slucaju ubistva njegovog zamjenika Joze Leutara i niza nerasvijetljenih teroristickih ataka u srednjoj Bosni. Helsinski komitet ukazuje i na restriktivan odnos sluzbi informisanja Predsjednistva i Vijeca ministara BiH. Karakteristican je slucaj kada je na pitanje glavnog i odgovornog urednika “Dana” Senada Pecanina kako se formira i trosi kantonalni budzet, ministar finansija Tuzlanskog kantona odgovorio: “Nisam zainteresiran da vam dam informaciju”. Ovdje treba posebno ukazati na pojavu selektivnog davanja informacija iz drzavnih i entitetskih organa pojedinim medijima, naravno, onima sto su pod kontrolom neke od nacionalnih stranaka. Alija Izetbegovic na pitanje ima li “Dnevni avaz” ekskluzivno pravo na njegove izajve, intervjue i uopste njegova obracanja javnosti odgovorio je: “Nema ekskluzivno pravo, ali ja ne mogu stici na sve strane”. Izetbegovic je inace podijelio novinare na one koji jesu i one koji nisu “novinari - prostitutke”, aludirajuci na podrsku medjunarodnih organizacija nezavisnim medijima u BiH.
Srpska radikalna stranka Republike Srpske sest mjeseci prije atentata na Kopanju zabranila je prisustvo press - konferencijama te stranke novinarima njegovih "Nezavisnih novina". Generalni sekretar te stranke Ognjen Tadic je to objasnio tvrdnjom da su novinari tog lista pisali “lazi i neistine sa konferencija za medije SRRS”.
Hrvatska demokratska zajednica takodjer ima svoje medije i svoje miljenike medju novinarima. Zatvorenost za javnost njihovih zvanicnika i zastupnika u vlasti posebno je karakteristicna za sredine gdje je HDZ dominirajuca politicka snaga.
No, i pored ovakvog stanja, novinari i ekipe nezavisnih medija, posebno pisanih, uspjevaju razvijati svoj profesionalni istrazivacki rad otkrivajuci niz bitnih cinjenica koje govore o nedjelima i odgovornim za njih u ratnom periodu, ali i o zloupotrebama, kradjama i svercu u poratnom vremenu i odgovornosti nosilaca vlasti za to. U tom kontekstu su i napisi o opstruktorima provedbe Dejtonskog sporazuma. Niz istraga i sudskih procesa pokrenut je tek nakon pritiska javnosti do kojih je doslo nakon novinarskih nalaza o kriminalnim radnjama i njihovim izvrsiocima. Tako se sire prostori slobode javne rijeci i doprinosi demokratizaciji u izuzetno teskim okolnostima.

ZAKONSKA REGULATIVA
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH tokom 1999. godine insisitirao je na zakonskom regulisanju oblasti javnog informisanja i komuniciranja. Kako je vec istaknuto, tadasnji Visoki predstavnik Karlos Vestendorp donio je odluku da djela uvrede i klevete ne budu u krivicnom zakonu, vec da se vode kao parnicni postupak. Nezavisna komisija za medije i Helsinski komitet pripemili su i amandmane za Parlament Federacije BiH sa zahtjevom depenalizacije uvrede i klevete. No, nakon ovog pojavio se problem visina novcanih kazni za tretiranje uvrede i klevete u okviru gradjansko - pravne sfere. Naime, predlozene su izuzetno visoke novcane kazne koje same po sebi prijete slobodnom novinarstvu i vode autocenzuri. Izricanje takvih kazni redakcijama znacilo bi prakticno gasenje glasila. Otuda federalni Ombudsmeni predlazu da novcane kazne budu simbolicne (1 DEM), a da ostecena strana dobije satisfakciju objavljivanjem prave informacije i javnim izvinjenjem.
Mjere Vestendorpa obuhvatile su i sistemsko rjesavanje uredjenja osnovne RTV mreze u BiH. U tom sklopu predvidjena je transformacija RTV BiH u dvije cjeline - RTV Federacije BiH i dio koji bi sa drugim djelovima sistema cinio Javni RTV servis za cijelu BiH, sto je od kapitalnog znacaja za mirovni proces, dakle normalizaciju stanja u zemlji i njenu demokratizaciju. Politicki otpori, odnosno suprotstavljanje nacionalnih oligarhija ometa zavrsetak tog sustinskog zahvata u medijskom prostoru BiH. Helsinski komitet je dao punu podrsku tom projektu izrazavajuci potom nezadovoljstvo blokadom procesa transformacije.
Posebno zestok otpor uspostavljanju Javnog RTV servisa na nivou BiH pruza premijer Republike Srpske Milorad Dodik, koji je inace politicki favorit medjunarodnih autotriteta. Provedena je odluka Visokog predstavnika da se glavna RTV u Republici Srpskoj (Srpska RTV) preimenuje u RTV Republike Srpske. No, bitka za transformaciju RTV RS u medijski centar koji bi prije svega djelovao kao javni servis nije zavrsena. I u ovom slucaju doslo je do sukoba izmedju predstavnika medjunarodne misije s premijerom RS Dodikom, povodom njegovog nastojanja da u RTV RS uspostavi punu vladinu kontrolu. Kako bi potakao proces transformacije RTV u BiH, Visoki predstavnik Volfgang Petric donio je odluku o sastavu Upravnog odbora za RTV Federacije BiH. Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica su se pobunile protiv sastava tog tijela, jer u njemu nisu ljudi koji bi slusali stranacke naloge. Treba znati da su SDA i HDZ mogli inicirati u federalnoj skupstini donosenje odluke o sastavu tog Upravnog odbora, a nisu to ucinile, kao sto inace blokiraju postupak uspostave RTV na razini Federacije BiH, odnosno transformaciju RTV BiH. Inace, i u RTV BIH i u RTV RS postoji medjunarodni nadzor.
Pozitivan potez u ovom podrucju povukli su zajednicki nadlezni entitetski ministri Fahrudin Rizvanbegovic i Rajko Vasic upucivanjem inicijative Ministarskom vijecu BiH za pokretanje procedure za pristupanje BiH konvencijama i pratecim protokolima Vijeca Evrope koje se odnose na oblast medija. Radi se o konvencijama o prekogranicnoj televiziji, o zastiti autorskih i srodnih prava u emitovanju satelitske televizije, te dopunskim protokolima. Time je pokrenuto ispunjenje manjeg dijela obaveza na nivou entiteta i BiH u cjelini kada se radi o reformi medija. Te obaveze, utvrdjene Madridskom deklaracijom, su i medju preduslovima za prijem BiH u Vijece Evrope.
Poseban problem je EROTEL, RTV organizacija koja reemituje na teritoriji BiH programe susjedne Republike Hrvatske sluzeci u osnovi velikohrvatskim namjerama u BiH i pod patronatom je HDZ. Zbog odbijanja EROTELA da svede svoj angazman u BiH postujuci njene zakonske propise, Nezavisna komisija za medije (IMC) je izrekla zabranu (re)emitovanja njegovih programa. U EROTEL-u odbijaju provodjenje te odluke, pa je cak najavljena mogucnost angazovanja SFOR-a. Uz ostalo, IMC je trazio da EROTEL u BiH koristi 11 umjesto dosadasnjih 41 RTV predajnik.
Inace, IMC je intervenisala zbog nelegalnog reemitovanja programa RTV Srbije iz susjedne Savezne Republike Jugoslavije. Odlukom je zabranjeno prenosenje tog programa putem predajnika na Trebevicu iznad Sarajeva.
Vise elektronskih medija u BiH kaznjeno je zbog neurednosti u prijavljivanju i nepostivanju normi u sferi distribucije programa, odnosno koristenja frekvencija. IMC je izdala dozvole za privremni rad radio i TV stanica. Iz IMC najavljuju gasenje mnogih od 227 elektronskih medija u BiH, jer nece moci ispuniti stroga pravila za dobijanje dozvola u trajanju od dvije do pet godina.

ZLOUPOTREBA MEDIJA
Nezavisna komisija za medije (IMC) je reagovala u nizu navrata i na zloupotrebe medijske pozicije. Tako su suspenzijom od po tri mjeseca kaznjeni RTV “Sveti Georgije” u Republici Srpskoj, zbog povrede programsko-uredjivackog kodeksa i potom odbijanja da plati izrecene novcane kazne, te Radio-postaja Mostar u dijelu grada pod kontrolom Hrvatske demokratske zajednice. Suspenzije su bile ukinute nakon ispunjenja zahtjeva IMC. Suspendovano je i emitovanje TV progarama kanal “S” u Republici Srpskoj, a u tom entitetu kaznjavani su novcano radio-stanice “Sveti Jovan” (vlasnik kcerka Radovana Karadzica), Radio “Srpsko Sarajevo”, RTV Srebrenica, a na prostoru vlasti Hrvatske demokratske zajednice suspendovano je emitovanje Radio-postaje Drvar. Hrvatska RTV “Herceg-Bosna” iz Mostara kaznjena je novcano zbog opetovanih prekrsaja. Suspenzije su ukidane prije njihovog isteka ako su rukovodstva tih RTV stanica u medjuvremenu prihvatile norme iz Kodeksa koje je propisala IMC i odluke tog tijela.
Sve pomenute kazne su izricane zbog ratnohuskackog, odnosno sovinistickog djelovanja tih medija, te poticanja mrznje prema mirovnim snagama, odosno nedostavljanja snimaka dijelova programa za koje se sumnjalo da su suprotni Kodeksu o uredjivanju RTV programa u BiH. Za godinu dana rada u IMC su zabiljezili 150 krsenja Kodeksa, a u 36 slucajeva je donesena odluka o kaznjavanju.

MATERIJALNI POLOZAJ MEDIJA I NOVINARA
Tezak materijalni polozaj medija i novinara ozbiljna je prijetnja slobodi medija i njihovom opstanku. Zapadni medijatori zagovaraju potrebu da mediji u BiH postanu profitabilna preduzeca. To je sasvim neskladno realnosti zemlje razorene ratom u kojoj je reaktiviran tek mali dio privrede, privatizacija je tek u zacetku, a u BiH vladaju siva ekonomija, sverc i korupcija. Medijsko trziste je suzeno, cijena stampe visoka, a kupovna moc stanovnistva je sasvim mala.
Medjunarodni subjekti stoga moraju tek formirati strategiju u oblasti medija u BiH prilagodjenu njenim datostima i perspektivama vodeci racuna da su nezavisna, profesionalna i istrazivacki angazovana javna glasila od bitnog znacaja za mirovni proces i ukupan preobrazaj zemlje. Naglo povlacenje nekih donatora u ovom podrucju i prepustanje medija nepostojecem trzistu vode gasenju znacajnih javnih glasila sto nikako nije u korist procesa demokratizacije i vracanja medjunacionalnog povjerenja i, u krajnjem, djelotvornosti medjunarodne misije u BiH.
Medju drasticnim primjerima polozaja medija jeste gasenje vrlo cijenjenog magazina “Svijet”. Zbog nedostatka finansijskih sredstava prestao je sa izlazenjem i jedini nezavisni sedmicnik na podrucju Unsko - sanskog kantona “Prezent”. Pod uticajem vlasti (SDA) sve firme s ovog podrucja prestale su oglasavati u “Prezentu”, pa cak odbile platiti izvrsene usluge.
Na sudbinu medija i novinara bitno utice cinjenica da zakonski nije regulisan njihov status, sto je dovelo do pravne nezasticenosti novinara. Neosjetljivost nekih stranih faktora u medijskom prostoru BiH za polozaj novinara dosla je do izrazaja u “slucaju OBN”. Naime, vodi se maratonski sudski spor izmedju OBN i 11 otpustenih novinara. “Zbog stalnog varanja u vezi sa radnim ugovorima, te zbog sikaniranja od strane nadleznih” bivsi novinari OBN traze naknadu stete od 200.000 DEM. Doslo je do otpustanja i u Radiju FERN. Medju ostalim otpusten je novinar Dzevdet Tuzlic, a da s njim novi direktor ove stanice nije htio ni porazgovarati tim povodom.
Drastican je slucaj sa 39 radnika RTV “Studio 99” koji su uputili molbu IMC da intervenise kod direktora te RTV kuce Adila Kulenovica kako bi im bio isplacen dug za ulozeni rad od 80.000 DEM. Ti radnici navode da su izbaceni s posla bez objasnjenja i pod nadzorom tjelohranitelja, te bez prava da uzmu licne stvari. Kada je jedan bivsi radnik minirao u ljutnji repetitor “Studija 99”, Kulenovic je reagovao putem stampe nazvavsi svoje bivse radnike “teroristima i utjerivacima duga”.
Ured Visokog predstavnika (OHR) i domace vlasti se uzajmano optuzuju za materijalno stanje medija. Tako je OHR, za sada bez efekta, inicirao da federalna vlada otpise milionske dugove RTV BiH kako bi ova RTV kuca u proces transformacije usla od finansijske nule. To je bio odgovor na prigovore domacih vlasti na izosatanak strane pomoci za federalnu RTV BiH. Iz OHR su pri tome ukazali da SDA i HDZ traze donatorsku pomoc za federalnu RTV BiH, a trose velike sume na kantonalne RTV stanice koje nisu nezavisne, multietnicke i finansijski transparentne. Ovo je zorna ilustracija stanja u medijskom sistemu u BiH u kojem je nuzno sto prije dodatno intervenisati, kako bi se stvorili uslovi za njegovu reformu i materijalnu stabilizaciju.

ZAKLJUCAK
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH ocjenjuje da u BiH ima javnih glasila koja se priblizavaju kriterijima objektivnog novinarstva i standarda, ili su ih vec dosegli. Njihovo djelovanje i ucinak su od izuzetnog znacaja za provedbu Dejtonskog mirovnog sporazuma i ukupan demokratski preobrazaj zemlje. Na suprotnoj strani su mediji pod kontrolom nacionalnih oligarhija koje opstruiraju mirovni proces i demokratizaciju. Otuda je u nuzno ubrzati proces sveukupne reforme medijskog sistema u BiH, sto nije moguce izvesti bez punog aktiviteta mirovne misije u BiH i medjunarodnih institucija van nje. Osmisljen donatorski angazman je nuzan ukoliko se uistinu hoce sacuvati i razvijati dostignute vrijednosti u sferi javnog komuniciranja.
Javna glasila su, uz ostalo, od sustinskog znacaja za afirmaciju i zastitu ljudskih prava i sloboda i Helsinski komitet za ljudska prava u BiH ce sve uciniti da dalje razvija saradnju s njima. U protekloj godini, zahvaljujuci toj saradnji, tematika prava i sloboda covjeka se ustalila kao redovan sadrzaj u brojnim glasilima u BiH, sto je doprinijelo porastu drustvene osjetljivosti za tu tematiku.
Na kraju, treba ukazati na nekoliko ohrabrujucih cinjenica u sferi javnog komuciranja u BiH. Tako je privatna nezavisna novinska agencija ONASA, nastala u okrilju “Oslobodjenja”, otvorila dopisnistvo u najvecem gradu Republike Srpske Banja Luci. U Mostaru je poceo sa radom, uz medjunarodnu pomoc, Studio 88 u kojem ce raditi mladi iz oba dijela grada. Misija OSCE i Ured ombudsmena Federacije BiH dogovorili su se o uspostavi pomocnika ombudsmena za medije koji ce pratiti ostvarivanje i krsenje prava izrazavanja i djelovanja i kretanja novinara i ucestvovati u provedbi i kreiranju zakonskih normi u ovoj oblasti. Na ovu funkciju postavljen je dugogodisnji komentaror i do skoro glavni i odgovorni urednik “Oslobodjenja” Mehmed Halilovic, koji je bio i prvi predsjednik Unije nezavisnih profesionalnih novinara BiH. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH pozdravlja ove poteze kao neposredan doprinos razvijanju demokratskog medijskog okruzenja u BiH.

Broj: 35-12/99