STANJE
MEDIJA U BOSNI I HERCEGOVINI
IZ ASPEKTA LJUDSKIH PRAVA
(januar
- decembar 2001.)
U okviru redovnog projekta pracenja, registrovanja i analiziranja svih vaznih dogadjanja i cinjenica koje ilustruju stanje medija Bosni i Hercegovini, u kontekstu ljudskih prava, Helsinski komitet je u 2001. godini posebnu paznju usmjerio na proces uspostavljanje legislative u ovoj oblasti, na razne oblike pritisaka i ucjena vlasti i politike na javna glasila i medijske radnike, na pojave fizickog ugrozavanja novinara, ali i na njihovu samoorganizovanost, njihov socijalni i ekonomski polozaj kao i reformu i transformaciju u oblasti informisanja.
Zahvaljujuci prvenstveno medjunarodnim institucijama, nakon usvajanja Zakona o slobodnom pristupu informacijama na drzavnom nivou (juni 2000.), u 2001. godini usvojeni su isti zakoni u oba entiteta (Republika Srpska i Federacija BiH) s tim sto je, zbog neophodnih priprema, njegova primjena u Federaciji odlozena za februar 2002. godine.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH svrstava ove dokumente u
kategoriju onih neophodnih za demokratizaciju BiH, a posebno u
borbi za unapredjivanje slobode javne rijeci.
Donosenjem ovih akata rad organa vlasti i svih javnih ustanova na svim
nivoima postaje transparentniji, a njihova odgovornost prema
biracima i svim gradjanima se pojacava.
Helsinski komitet je sve vrijeme bio aktivno ukljucen u promociju ovih
zakona, a sa jednakom ozbiljnoscu ce se zaloziti za njihovo
puno zazivljavanje ohrabrujuci gradjane da, uz pomoc novih
dokumenata, ostvaruju jedno od osnovnih ljudskih prava –
pravo na informaciju.
Nas monitor iz RS upozorava da jos nema punog efekata od donosenja
Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Naime, drzavni
organi i javne institucije jos nisu uspostavili sluzbe i
mehanizme za isporucivanje trazenih informacija.
Utisak je da ni sve redakcije i novinari jos nisu dovoljno svjesni svog
prava na informaciju i sanse koja im se sada otvara, posebno u
oblasti istrazivackog novinarstva.
U Republici Srpskoj usvojen je i Zakon o kleveti dok se u Federaciji
isti dokument jos uvijek, nazalost - zbog neopravdanog
odugovlacenja, nalazi u parlamentarnoj proceduri.
Podsjecamo, Zakon o kleveti tretira klevetu i uvredu kao gradjanske
prekrsaje i tako eliminise te kategorije iz krivicnih zakona.
On regulira gradjansku odgovornost za klevetu putem
kodificiranja najvisih medjunarodnih standarda zagarantiranih
Ustavima BiH i entiteta, narocito putem onih koje je utvrdio,
svojim presudama, Evropski sud za ljudska prava. Zakon o
kleveti ce funkcionirati kao lex
specialis u okviru gradjanskog prava BiH. To znaci da
iskljucivo regulira pravnu oblast klevete, a sve sto nije
uredjeno ovim zakonom (postupci, pravni lijekovi i slicno)
uredjeno je postojecim zakonima u oblasti gradjanskog prava.
Cijeneci znacaj ovog dokumenta Helsinski komitet apeluje da se Zakon o
kleveti sto prije usvoji i na federalnom nivou.
Svi pomenuti zakoni, dakle, predstavljaju potencijalno mocnu alatku u
onome sto zovemo slobodno novinarstvo, stvaraju se
pretpostavke neophodne za slobodan rad medija u skladu sa
zakonskim propisima, osigurava se veci stepen javnosti i
odgovornosti organa vlasti, ali istovremeno i odgovornost
novinara za postovanje najvisih standarda novinarske
profesije.
Nastavljen je i proces izdavanja dugorocnih dozvola za rad elektronskim
medijima u BiH. Regulatorna agencija za komunikacije (CRA)
dodijelila je do kraja godine vise od 150 dozvola radio
stanicama i oko 50 televizijskim stanicama. Na pocetku te
akcije zbog birokratskog ponasanja i nedosljedne primjene
usvojenih kriterija bilo je opravdanih negodovanja. Odluke
Regulatorne agencije za komunikacije, kojima je dugorocna
dozvola uskracena velikom broju radio i televizijskih stanica,
izazvale su burna reagovanja medija i novinara, ali i otvorile
pitanja postovanja slobode izrazavanja i prava na rad kao
osnovnih ljudskih prava.
Helsinski komitet pozitivno ocjenjuje reakciju Ombudsmena Federacije BiH
koji su stali u zastitu ovih prava i doprinijeli korigovanju
nekih od odluka Regulatorne agencije za komunikacije.
Zbog neslaganja sa nacinom na koji je provedeno prvo dodjeljivanje
trajnih dozvola za emitovanje elektronskim medijima, onim u
Tuzli, u Helsinskom komitetu je ocijenjeno da je ovaj proces
startao netransparentno, nekonzistentno te da je njime
dominirala kruta i birokratska pravna logika, cemu se nije
odupro ni Savjet CRA prilikom razmatranja zalbi medija kojima
je odbijena trajna dozvola.
Helsinski komitet smatra da je presporo i sa
mnogo teskoca isla medijska reforma u BiH, posebno kada je
rijec o transformaciji radio-televizijskog sistema.
Komplicirana priroda ovog problema zahtijevala je, do u
detalje, isplaniran i profesionalan pristup.
Nazalost,
on je izostao.
Komitet je upozoravao OHR i javnost u vise navrata da se proces odvija
sporo i neadekvatno. OHR, i sam bez jasne slike i vizije, imao
je i ima mnogo aktivniju ulogu u ovom poslu, prvenstveno zbog
toga sto lokalno politicko vodjstvo ne ucestvuje aktivno u
rjesavanju ovog problema.
Proces rekonstrukcije, isticu u OHR-u, opstruiraju vladajuce politicke
partije koje nastavljaju vjerovati da elektronski mediji
trebaju sluziti prije njima, nego gradjanima BiH koji,
ustvari, placaju servis. Ocit je, medjutim, i slab ucinak
stranih eksperata koji zaradjuju velike pare, ali ne doprinose
u dovoljnoj mjeri dobrim odnosima i uspjesnom procesu
transformacije.
Ipak, pokrenut je sa ogromnim zakasnjenjem najprije Radio BiH koji je nastao kao javni servis za cijelu drzavu udruzivanjem tehnickih i kadrovskih potencijala dotadasnjih Radija BiH i Radija FERN. Konstituisan je i jedan program radija Federacije BiH.
U trecem kvartalu 2001. godine na tehnickim, pa i kadrovskim temeljima TV BiH startovala je i Federalna televizija na dva kanala uz ogromno nezadovoljstvo i opstruiranje od strane HDZ-a.
Uredjivanje koncepta Javnog RTV servisa (PBS) je u toku i kako sada
stvari stoje tek na proljece moguce je ocekivati jednosatnu
informativnu emisiju koja bi putem PBS isla ne teritoriji
cijele BiH. PBS bi trebao poceti sa radom u martu 2002.
godine. Neshvatljiva je gotova nikakava zainteresovanost kako
vlasti tako i javnosti, pa i samih uposlenih u televiziji za
proces transformacije.
Vlada Federacije BiH utvrdila je tek 16. oktobra prijedlog zakona o RTV
BiH uz sugestiju Parlamentu da ga usvoji po hitnom postupku.
Istovremeno Vijecu ministara BiH predlozeno je da pripremi
izmjene i dopune Odluke o Javnoj RTV BiH (PBS), uz zahtjev da
ova vlada bude ukljucena u taj posao.
Ombudsmeni FBIH obracali su se tokom godine osnivacima i voditeljima elektronskih medija da legalizuju svoje emitiranje i postuju autorska prava, postupajuci u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i drugim zakonima i aktima koji regulisu tu oblast. I pred vise poziva vlasnika autorskih prava iz zemlje i inozemstva, elektronski mediji ne ispunjavaju svoje zakonom i medjunarodnim dokumentima utvrdjene obaveze koje se odnose na materijalna i moralna prava. Radi se o ociglednoj povredi ljudskih prava zajamcenih u Evropskoj konvenciji za zastitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i njenim protokolima i medjunarodnim sporazumima o ljudskim pravima koji se direktno primjenjuju u BiH.
SAMOREGULACIJA
Ni u 2001. godini nije doslo do velikog napretka u samoorganizovanju
novinara i drugih medijskih radnika. O tome govori i podatak
da smo, umjesto interesnog udruzivanja, postojecih pet
novinarskih udruzenja, u toku godine dobili novo.
U Mostaru je osnovano Udruzenje novinara APEL koje je okupilo cetrdesetak novinara iz Federacije BiH.
Tako, dakle, danas u Bosni i Hercegovini djeluje sest novinarskih udruzenja cija aktivnost nije u skladu sa opstim medijskim stanjem. Najbolja ilustracija nedopustivog odnosa prema clanstvu, ali i clanstva prema vlastitim problemima je decembarski pokusaj Udruzenja novinara Bosne i Hercegovine da u Sarajevu odrzi redovnu godisnju skupstinu Udruzenja. Zbog nedostatka kvoruma skup je otkazan za mjesec dana.
Helsinski komitet za ljudska prava ce, kao i ranije, podrzati svaku akciju na koordiniranju djelovanja novinarskih udruzenja u BiH na kljucnim pravcima njihovih zajednickih interesa, ako vec ne moze doci do njihovog objedinjavanja. Tesko je prihvatiti cinjenicu da upravo medijski radnici ne mogu naci snage za iskorak i zajednicki rad i djelovanje.
Ni postojeca sindikalna udruzenja nisu dorasla situaciji ili bivaju
jednostavno izmanipulisana od poslodavaca. Najbolje rezultate
postizu sindikati organizovanjem u konkretnim sredinama. Ipak,
treba pomenuti da je sindikat dnevnog lista Oslobodjenje, u
vrijeme kada je strajkom pokusao rijesiti neke egzistencijalne
probleme svojih clanova, dobio dragocjenu strucnu pomoc od
Sindikata BiH.
Uspostavu i pocetak rada Vijeca za stampu Bosne i Hercegovine Helsinski
komitet oznacava velikim iskorakom u samoregulaciji medija.
Njegovo formiranje je posljedica potrebe provjere postivanja
Kodeksa za stampu koji su, podsjecamo, nakon dvije godine
dogovora jos 1999. godine potpisali Nezavisna unija
profesionalnih novinara BiH, Udruzenje novinara Republike
Srpske, Savez novinara Bosne i Hercegovine, Sindikat
profesionalnih novinara Federacije BiH, Nezavisno udruzenje
novinara RS, Udruga hrvatskih novinara u BiH.
Vijece ima trinaest clanova, sjediste je u Sarajevu, a na celu im je u dvogodisnjem mandatu lord Dzon Vejkam. Helsinski komitet za ljudska prava u BiH, uz podrsku ovom tijelu, smatra da nije dobro sto ce se Vijece baviti samo pismenim predstavkama i to samo ukoliko je prethodno upucen demanti ili druga vrsta reakcije mediju na koji se predstavka odnosi. Komitet smatra da treba omoguciti i onima koji nisu reagovali kod redakcija demantijem da podnesu zalbu Vijecu za stampu, jer pretpostaviti je da mnogi gradjani cija prava mogu biti ugrozena nisu spremni ili nisu vicni da reaguju demantijem. Vijece bi mozda trebalo u drasticnim slucajevima krsenja Kodeksa da reaguje i samoinicijativno, narocito kada je u pitanju upotreba jezika mrznje.
Kada je u pitanju upotreba jezika mrznje, Helsinski komitet cijeni da je u protekloj godini, posebno kada su u pitanju elektronski mediji, on vise bio stvar incidenta. Moguce da su tome doprinijeli i propisi CRA koja je kaznjavala njegovu upotrebu i “prijetila” neizdavanjem stalnih dozvola za rad. Printani mediji, odnosno dio njih, nisu se odrekli njegove upotrebe. Tu, prije svega, mislimo na banjalucki sedmicnik «Prst», mostarski «Dnevni list» i banjalucki «Glas srpski».
Za «Prst» je, na primjer, dovoljno reci da njegove dvije strane u zaglavlju nose nazive “baliluk i sokadija”, a ispod su plasirani tekstovi iz Federacije BiH u kojima se uglavnom pominju “turci” i “ustase”. Kao autori tih tekstova, neovlasteno i zlonamjero, potpisani su najcesce ugledni novinari iz drugih medija.
«Glas srpski» svojim neprovjerenim informacijama, insinuacijama i stilom kazivanja, takodjer, cesto nastoji dozvati aveti proslosti. Slucaj oko ubistva djevojke Suzane Simikic u Brckom je moguce najbolja ilustracija. Danima je u ovom dnevniku prejudicirano kako je monstruozno ubistvo ove srpske djevojke pocinio pripadnik bosnjackog naroda. Prije nego je policijska istraga zavrsena, u «Glasu srpskom» su danima izlazili tekstovi na udarnim mjestima sa teskim optuzbama na racun jednog naroda i ulijevao strah drugom. Na kraju se ispostavilo da ova ljudska tragedija nije imala nikakav nacionalni predznak i da je nesretna djevojka stradala od svog sunarodnjaka.
“Dnevni list”, koji apsolutno podrzava hrvatsku samoupravu i cini sve kako bi “pojasnio” nemogucnost suzivota na ovim prostorima, primjera radi, objavljuje 28. studenog/novembra intervju sa predsjednikom Hrvatskog krscanskog demokratskog preporoda i dopredsjednikom vaninstitucionalnog "Hrvatskog narodnog sabora" Antom Paponjom pod naslovom "BiH je uvijek bila samo okvir za tiraniju nad Hrvatima".
Paponja, uz ostalo, kaze: “Povijest nas uci da BiH nije nikad bila drzava hrvatskog naroda, nego samo politicki provizorij i okvir za tiraniju nad njima...". Govoreci o Medjunarodnom tribunalu za ratne zlocine u Hagu rekao je: "Haski tribunal se definitivno etablirao kao politicko sudiste. Kada su u pitanju Hrvati, u Haagu im se ne sudi samo za proslost, nego im se zeli suditi za buducnost." Ovo je direktno osporavanje uloge medjunarodnih autoriteta u mirovnom procesu u BiH i normalizaciji medjuetnckih odnosa. Zalazuci se za cisto hrvatsku televiziju /a u tome je “Dnevni list” posebno aktivan. op.a./, Paponja se obrusio na Federalnu televiziju uz ostalo kazavsi: "Drzim da ni jedan hrvatski svjesni novinar nema sta traziti na jednoj takvoj televiziji".
Nacionalna
iskljucivost Paponje dosla je do posebnog izrazaja u odgovoru
na pitanje kakav mu je stav "naspram islama u svijetu i
BiH". Njegov odgovor u cjelosti glasi ovako: "Premda
mnogi apologeti multietnicnosti i globalizma cinicno
razglabaju o nekakvim podvarijantama islama kao sto su
europski islam, liberalni islam - u potpunosti dijelim
misljenje posljednjeg nobelovca za knjizevnost Naipula i drzim
da ne postoji islam koji nije fundamentalisticki i da su
posljednji napadi pokazali u potpunosti njegovo radikalno
fasistoidno lice". Ne sporeci pravo Paponji na misljenje
cijenimo krajnje neprofesionalnim i Kodeksu neprimjerenim
“nereagovanje” novinara i urednika “Dnevnog lista”
nekim podpitanjem, ili “ogradjivanjem” od ovakvih
razmisljanja.
Asocijacija nezavisnih elektronskih medija /AEM/ odrzala je u junu u Teslicu trecu skupstinu a da jos nije bio rijesen pravni status ove organizacije. Zajednicki interesi clanica su ociti, ali su i na skupu u Teslicu prevladali oni pojedinacni. Vrijeme je potroseno za trazenje garancija od predstavnika CRA i licne promocije.
Na samom pocetku 2001. biljezimo i osnivanje Asocijacije studenata Skole
novinarstva Media Plana zahvaljujuci inicijativi polaznika
spomenutog instituta. Programski ciljevi Asocijacije su razni
vidovi saradnje medju mladim studentima Skole novinarstva
Media Plana koja je od konca 2000. godine poprimila regionalni
karakter, jer je pohadjaju polaznici sa prostora bivse
Jugoslavije.
Novinare i medije u cijeloj Bosni i Hercegovini, posebno one koji njeguju slobodno - kriticko, analiticko i istrazivacko novinarstvo i tokom 2001. godine vlasti i politicke stranke su nastojale drzati pod kontrolom i uskratiti im pravovremenu i tacnu informaciju. Na razlicite nacine.
Monitori Helsinskog komiteta izvjestavali su o posebno teskom polozaju lokalnih glasila. Nezavisni mediji su guseni na razne nacine, a ona kojima su osnivaci opstine i kantoni su u sasvim poslusnickoj funkciji.
Iz Regionalnog centra Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi (OSCE) stigle su procjene da je procenat uplitanja u rad medija vladinih ili politickih funkcionera u BiH opao, ali jos uvijek je neprihvatljivo visok stepen politickog pritiska na rad medija.
Portparol Ureda visokog predstavnika (OHR) medjunarodne zajednice u BiH Aleksandra Stiglmajer izjavila je da su nezavisnost i kvalitet medija u BiH povecani posljednjih nekoliko godina. Stiglmajer je istovremeno osudila nastavak pritiska na medije i novinare koji idu sve do fizickih napada.
Povratak Srpske demokratske stranke u vladu Republike Srpske i protuustavna pobuna Hrvatske demokratske zajednice posebno su negativno uticali na stanje u medijskom sistemu.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH izrazava zabrinutost zbog izrazenog pritiska vlasti RS na medije, posebno one koji se finansiraju iz javnih budzeta.
Za islustraciju dovoljno je pomenuti izjavu predsjednika Narodne skupstine RS Dragana Kalinica, na press konferenciji odrzanoj u Banjoj Luci 23. juna, da ce u medijima koje finansira RS “biti izvrsene promjene u skladu sa skupstinskom vecinom”. Nedopustiva je praksa da upravni odbori medija budu predmet medjustranackih dogovora i uhljebljenja stranackih kadrova kao sto je primjer Agencije SRNA, Glasa srpskog i srpskog Oslobodjenja. Stranacko konstituisanje upravnih odbora i jeste oblik kontrolisanog pritiska na medije.
Drastican je i primjer nacina smjenjivanja direktora agencije SRNA Dragana Davidovica. U najmanju ruku cudno je da Vlada RS imenuje nadzorna tijela i direktore ove agencije. Sam Davidovic se pozalio da je smijenjen zbog konstantnih pritisaka SDS-a i njenog predsjednika Dragana Kalinica na uredjivacku politiku ove kuce. “SDS i Kalinic su konstantno trazili da se mijenja upravljacka struktura SRNE i uredjivacka politika”, tvrdi smijenjeni Davidovic. Pritisci i mijesanje poceli su jos u februaru kada je smijenjen nestranacki upravni odbor SRNE.
Nezavisno udruzenje novinara Republike Srpske /NUN RS/ oglasilo se u septembru, putem javnih glasila, “spremno da premijera RS Mladena Ivanica upozna sa dokazima koje ima o dominantnom uticaju vlasti na medije u RS”.
NUN RS je tom prilikom trazio od Biroa za odnose sa javnoscu Vlade RS da navede akte kojima je Vlada RS “definisala svoj odnos prema medijima koji bi trebalo da budu u potpunoj funkciji najsire demokratske javnosti i izvan bilo kakvog uticaja politike”, kako je to u nekim prigodama znao pomenuti premijer RS Mladen Ivanic nikad se ne pozivajuci na neku uredbu, odluku, zakon ili platformu, pa je izrazena sumnja NUN-a da je rijec samo o deklarativnom zalaganju sasvim opravdana.
NUN je trazio od Vlade RS da po hitnom postupku stavi u proceduru Zakon o medijima i Zakon o Radio - televiziji RS, te da u predlozenim zakonskim rjesenjima obezbijedi slobodu medija i njihov status kao javnih servisa.
O pritiscima SDS-a na medije, posebno lokalne, govori i slucaj Nezavisne televizije D u Doboju. Tokom godine oko ove TV kuce vodjen je pravi rat. Nakon sto SDS nije uspjela da provede nelegalnu smjenu glavnog i odgovornog urednika, u augustu je organizovan upad u ovu TV stanicu i pokupljena je oprema, pa je dalje emitovanje onemoguceno. Milan Ninkovic, predsjednik Opstinskog odbora SDS-a je tom prilikom izjavio da ova TV jeste vlasnistvo stranke i da ona zeli da je proda. S druge strane, smijenjeni odgovorni urednik je tvrdio da stranka nema nikakvog uloga u ovom mediju i da je on vlasnistvo pedesetak firmi sa podrucja Doboja.
SDS je raznim oblicima pritisaka trazio i promjenu koncepta Agencije SRNA, te dnevnika Glas srpski. U obje kuce izvrsena je smjena celnih ljudi bez obrazlozenja i argumentacije. Uticaj SDS je i sada posebno vidljiv u Glasu srpskom.
Da su redakcije i novinari i dalje izlozeni pritiscima, prijetnjama i fizickim nasrtajima svjedoci i Linija za pomoc novinarima (FREE MEDIA) koja je s pocetka ustavne pobune HDZ i uspostave "Hrvatske samouprave" registrovala alarmantno povecanje prituzbi novinara zbog pritisaka na njih ekstremista HDZ.
Novinari i mediji su se zalili na prijetnje, zastrasivanja i pritiske koje na urednike i medijsko osoblje vrsi HDZ. "Situacija je ozbiljna. Rijetko kada smo osjetili takav strah u glasovima novinara: oni prijavljuju da je problem ozbiljan i da je opasnost stvarna" - izjavila je tih dana tadasnja direktorica Ureda za medije misije OSCE u BiH Rigan MekKarti. Brojne “hrvatske” stanice iz svih krajeva BiH su prijavile kako su dobile direktne instrukcije od zvanicnika HDZ u vezi sa sadrzajem i vremenom emitiranja izjava HDZ-a, HVO-a, HVIDRA-e i drugih udruzenja povezanih sa HDZ-om.
U OSCE-u kazu da su stanice Liniji za pomoc novinarima prijavile kako im je prijeceno da ce biti otpusteni ili smijenjeni u slucaju da ne ispune ove zahtjeve. Zbog toga je svaka stanica zahtijevala da prituzba ostane povjerljiva kako ne bi bila izlozena otvorenim prijetnjama i povredama osoblja.
Odjel za odbranu u Travniku je Radiju TNT poslao dopis u kojem je navedeno
da ce 21. marta 2001. "izvrsiti obilazak i sagledati
stanje u oblasti odbrambenih priprema (azurnost plana
organizovanja i djelovanja u ratu)". Premda Zakon o
odbrani sadrzi nacelne odredbe, koje omogucavaju takvu praksu,
Ombudsmeni, ciju je intervenciju zatrazio pomenuti radio, su
smatrali da nema nikakvog opravdanja da se obaveze
"organizovanja i priprema za odbranu" primjenuju na
medije jer je to u direktnoj suprotnosti sa garantovanim
ustavnim slobodama stampe i sa pravom na slobodu izrazavanja u
clanu 10. Evropske konvencije o zastiti ljudskih prava i
osnovnih sloboda. Oni su utvrdili da su identicne
obaveze nametnute i drugim medijima u skoro svim kantonima
FBiH, pa su
preporucili Parlamentu i vladi Federacije, kao i parlamentima
i vladama kantona, da analiziraju primjenu Zakona o odbrani i
da povuku eventualno donesena rjesenja o utvrdjivanju novina i
komercijalnih radija i televizija "od posebnog znacaja za
odbranu". Vlada Srednjebosanskog kantona
prihvatila je preporuku federalnih ombudsmena i ukinula ratne
obaveze Nezavisnom radiju TNT iz Travnika.
Registrovali smo i reakciju Ureda visokog predstavnika (OHR) medjunarodne zajednice u BiH i misije Organizacije za bezbjednost i saradnju u Evropi (OSCE) u BiH kada su izrazili zabrinutost zbog sve ucestalijih zalbi novinara u BiH zbog politickog pritiska na njihov rad pri cemu se najvise inicidenata u jednom trenutku pripisivalo Socijaldemokratskoj partiji, vodecoj stranci Demokratske alijanse za promjene koja je na vlasti na nivou BiH i Federacije BiH.
Helsinski komitet posjeduje informaciju o direktnom mijesanju predsjednika SDP-a i predsjednika Ministarskog vijeca BiH Zlatka Lagumdzije u uredjivacku politiku dnevnog Oslobodjenja.
Predstavnici medija su se zalili da nisu u prilici prisustvovati radu entitetskih vlada i na taj nacin izvjestavati na pravi nacin. Umjesto novinara posao izvjestavanja obavljaju vladini uredi za informisanje, uglavnom, putem saopstenja u kojim, ponekad, budu izostavljene odluke vlada.
Ovim povodom oglasavao se i portparol OSCE-a ocijenivsi da je «obeshrabrujuca i cinjenica da se premijer Vlade FBiH Alija Behmen odlucio za komunikaciju sa medijima samo putem priopcenja».
Slijedeci visi nivo ista pravila u pracenju njihovog rada primijenile su i neke kantonalne vlade.
Tako je Vlada Tuzlanskog kantona pred pocetak rasprave o clanovima Upravnog odbora Kantonalne RTV trazila da novinari izadju iz sale. Vlada je bila misljenja da javnost ne treba da brine ko ce voditi medijsku kucu ciju egzistenciju osiguravaju gradjani iz poreza. Jedan od tadasnjih kandidata za direktora RTV TK, a ujedno i pomocnik ministra za obrazovanje, sport i kulturu, protest novinara zbog rada Vlade iza zatvorenih vrata okarakterisao je “novinarskom tastinom”.
U Republici Srpskoj i pracenje rada skupstinskog zasjedanja je privilegija samo “probranih” medija. Za ostale nema mjesta.
Helsinski komitet konstatuje da, nazalost, i danas postoje mediji koji se ne odricu huskackog i jezika mrznje. Sta vise, neki na toj osnovi baziraju koncept. Pojava mostarskog Dnevnog lista, koji u svom zaglavlju nosi poruku «prve dnevne novine u BiH na hrvatskom jeziku», je najbolji primjer za ovu konstataciju.
Helsinski komitet smatra da ova novina svojim konceptom, sadrzajem i jezikom predstavlja svakodnevnu prijetnju miru i suzivotu svih Bosanaca i Hercegovaca. Stalnim podgrijavanjem medjunacionalnih tenzija, vrijedjanjem vjerskih i nacionalnih osjecanja drugih “Dnevni list” predstavlja opasnost za hrvatski narod u BiH koga, toboz, uzima u zastitu i zeli prosvijetliti.
Jednake ocjene mogu se dati i za banjalucki nedjeljnik «Prst» koji sadrzi najcrnju sovinisticku propagandu.
Analiza medija u 2001. pokazuje da osim pomenutih postoje jos neki mediji koji su se stavili u funkciju jedne nacije, ili jedne partije kao i oni koji su samo promijenili politicku partiju i lidera u cijoj funkciji djeluju.
Radio-televizija Republike Srpske vracala se u svojim programima na promicanje svesrpskog koncepta sugerisuci indirektno, a u nekim slucajevima i direktno neodrzivost ovako ustrojene BiH. Kada su u RTV RS izvjestavali o slucajevima srpskog ekstremizma, davan je minimum informacija i plasirana su reagovanja nacionalistickih stranaka kako bi se umanjio znacaj karaktera i ucinka nasilnih ponasanja. Zorni primjeri su izvjestavanja o incidentima prilikom polaganja kamena temeljaca u Trebinju i Banjoj Luci.
U Glasu srpskom, gdje je apsolutno ugrozena nezavisna uredjivacka politika ovog dnevnog lista, izmedju ostalog, objavljen je spisak Dokumentacionog centra Vlade RS sa imenima lica navedenih kao pociniocima ratnih zlocina protiv Srba, a do kojih je list dosao iz “povjerljivih izvora”. To je direktno ugrozilo slobodu kretanja navedenih lica kroz teritoriju BiH.
Avaz je 10. maja objavio kako je komad zelene zastave sa polumjesecom i zvijezdom zavrsio na desku Glasa srpskog. Donio ga je jedan od urednika u ovom listu Djordje Vukovic nakon dogadjaja oko Ferhadije.
Srpsko Oslobodjenje je u broju od 12. septembra, a u povodu jevrejske Nove godine u tekstu pod naslovom “Osvjescuje li se svijet?” iznijelo nekoliko antisemitskih i neprihvatljivih teza. U tekstu, pored ostalog pise: “Jevreji su bili s pravom kaznjavani kroz istoriju.”
Reagovalo je Nezavisno udruzenje novinara Republike Srpske pozivajuci sve demokratske snage da sprijece antisemitizam ujedno upozoravajuci da se pomenuti tekst moze smatrati i zvanicnim stavom Vlade RS koja finansira list u kojem je tekst objavljen.
Nedopustiva je i terminologija u tekstu: “Jenkiji i jude su kao popisani napustili skup u Durbanu...” “kucka Madlen Olbrajt”, “zlocinac i manijak Klark”... Recenica - “Ako nece tako brzo i uskoro, uvjereni smo da ce ipak doci vrijeme kada ce Amerikanci morati pokupiti svoje po svijetu u preko pet stotina svojih baza, vojnike vratiti kucama, naravno ukoliko te njihove kuce i drzava kakva je sada bude jos i tada postojala”, djeluje zastrasujuce u mediju koji se finansira sredstvima svih gradjana RS.
Regulatorna agencija za komunikacije CRA otvorila je samo u prva tri mjeseca 2001. godine 43 slucaja krsenja Kodeksa o uredjivanju RTV programa “svjesna” da su na pojedine RTV vrseni pritisci da emituju materijale ciji sadrzaji nisu u skladu sa Kodeksom.
Pomenucemo samo neke.
RTV Sveti Georgije iz Banje Luke bio je neposredno ukljucen u agitaciju za nasilje nad ucesnicima neuspjele svecanosti polaganja kamena - temeljca za dzamiju u Banjoj Luci zbog cega mu je bila suspendovana dozvola za rad na 90 dana. Izmedju ostalog, tokom kontakt programa jedan od slusatelja je rekao “Ako Bog da, ponovo cemo uraditi isto, ako pokusaju dici dzamiju”, na sta se voditelj samo nasmijao. Kako se navodi u Odluci CRA, RTV Sveti Georgije je prekrsila odredbe Kodeksa Nezavisne komisije za medije vezane za sadrzaj programa, kojima se striktno zabranjuje program koji bi podsticao vjersku mrznju i netoleranciju, nasilje, nered i nemire. Takodjer je prekrsen dio kodeksa o uredjivanju programa koji se odnosi na zabranu emitovanja programa koji bi omalovazavali pripadnike drugih vjeroispovijesti, te o tacnosti i izbalansiranosti programa. Kroz potpuno nepostojanje urednicke ili menadzerske kontrole, program ne samo da je obezvrijedio vjerska uvjerenja drugih nego je i izazvao znacajan rizik od novih javnih nereda. Ovaj i neki drugi slucajevi krsenja profesionalnih normi i standarda su vjerovatno i razlog sto ovaj radio na kraju nije dobio trajnu dozvolu za emitovanje programa.
Voditeljica Radija Tomislavgrad Iva Bacak je dva dana poslije dogadjaja sa Hercegovackom bankom u razgovoru sa direktoricom poslovnice Banke Andjom Bagaric vise puta naglasavala da gradjani Tomislavgrada treba da napadnu pripadnike SFOR-a prilikom njihove akcije u toj banci. Tom pozivu se pridruzila i direktorica Bagaric.
HTV Mostar je u periodu od 28. marta do 19. aprila emitovao nekoliko emisija koje po svom sadrzaju i otvorenim porukama mogu imati dalekosezne posljedice po mir u Federaciji i Bosni i Hercegovini. Najilustrativniji i "najekstremniji" je bio intervju sa predsjednikom HNS Antom Jelavicem, koji je, komentarisuci posjetu ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdzije Zagrebu, kazao kako je "svojevrsno licemjerje da hrvatski krvnik, gospodin Zlatko Lagumdzija, ide u sluzbenu posjetu Zagrebu, istoga dana kada je poslao tenkove, transportere, oklopna vozila i muslimanske kapuljace na hrvatski narod u BiH".
HTV Mostar je, tih dana prezentirao samo jednostrane i konstantno pristrasne poglede na dogadjaje u Hercegovini i kroz ove emisije narusila Kodeks o uredjivanju programa. Zato i ne cudi da mu je CRA nakon toga izrekla /cetvrtu po redu, od 2.000. godine, suspenziju od mjesec dana zabrane emitovanja programa. Radio Tomislavgrad zajedno sa Radio Bestom iz Gruda i Radio Zepcem je novcano kaznjen, dok je Hrvatskoj RTV iz Mostara suspendovana dozvola na 90 dana - svima zbog huskackih sadrzaja. Nesmetano je djelovao i Radio Herceg - Bosna ciji je urdjivacki koncept zasnovan na povezanosti podrucja sa hrvatskom vecinom u BiH sa hrvatskom drzavom, pri cemu se ignorise pripadnost BiH.
Sasvim je ocito da je HDZ najveci broj lokalnih elektronskih i pisanih medija stavila u svoju sluzbu na prostoru svoje dominacije pa ti mediji osim opravdavanja neustavnog ponasanja HDZ i uspostave "Hrvatske samouprave" insistiraju na neodrzivosti ovakvog koncepta BiH propagirajuci treci entitet za bh. Hrvate, svehrvatsku povezanost i podsticuci netrpeljivost prema drugim narodima i medjunarodnoj mirovnoj misiji.
Nas monitor je informisao o nagloj licemjernoj promjeni u uredjivackoj politici elektronskih medija pod kontrolom nacionalnih stranaka (posebno HDZ) u mostarskoj regiji u vrijeme raspisivanja konkursa za dobijanje dugorocnih dozvola za emitovanje.
Drugi monitori upozoravaju na nizak profesionalni nivo (ne samo) u lokalnim glasilima, te na nepostivanje pravila o neiznosenju imena i prezimena maloljetnika u delikatnim situacijama i ljudi koji su predmet policijske obrade, te na proglasavanje ljudi krivim prije sudske presude.
Helsinski komitet ovom prilikom skrece paznju na ucestale nekorektne i cesto neargumentovane napise i priloge o novinarima i medijskim radnicima iz drugih ili konkurentskih sredina cime se krsi ugled profesije u javnosti.
Pravi medijski rat vodi se u Mostaru izmedju glasila sa istocne i zapadne strane. Kako informise nas monitor, i za jedne i za druge na suprotnoj strani nista ne valja.
Medijska podijeljenost je karakteristicna i za Unsko - sanski kanton, izvjestava monitor Helsinskog komiteta, izmedju glasila u sluzbi Stranke demokratske akcije i onih pod patronatom Demokratske narodne zajednice.
Novinari i mediji su i tokom 2001. godine bili izlozeni raznim oblicima pritisaka, prijetnji, ucjena pa i fizickih napada. Na zalost, kao i prethodnih godina, najveci broj napadaca nije otkriven, a jos manje ih je sankcionisano.
Zvuci nevjerovatno da ni nakon vise od dvije godine istraga o atentatu na Zeljka Kopanju glavnog urednika i vlasnika Nezavisnih Novina nije dala rezultata sto ima nesagledive posljedice na slobodu javne rijeci. Helsinski komitet izrazava nezadovoljstvo i zabrinutost zbog sporosti nadleznih u rasvjetljavanju ovog slucaja. Tokom godine neke nevladine organizacije izrazile su sumnju da se u istrazi o ovom slucaju radi o svjesnoj opstrukciji odgovornih.
Clan Odbora direktora Komiteta za zastitu novinara /CPJ/ u SAD Keti Morton je potvrdila da ima indicija da Vlada Republike Srpske, u koju su se vratili predstavnici Srpske demokratske stranke, ima uticaja na usporavanje istrage. Inspektor IPTF Paul Young je rekao da je zabrinut zbog sporosti u istrazi isticuci da se ne radi o kompliciranom slucaju te da je osoba koja je radila na ovom slucaju uklonjena bez obrazlozenja.
Krenulo je januarskim napadom, u sarajevskom Vilsonovom setalistu, na novinara magazina “START” BiH Kristijana Ivelica, pri cemu su mu nanesene povrede na glavi i vilici, a polomljena su mu i dva zuba. Ovako nesto moglo se naslutiti odmah nakon sto je magazin pokrenuo feljton “Specijalac u raljama SDA”, ciji je autor Ivelic. Napadu se prethodile prijetnje anonimnim pozivima, zatim e-mail porukama slicnog sadrzaja, da bi potom bio pozvan na intervju u Federalni MUP povodom dijela feljtona koji se tice ubistva 12 pripadnika JNA u Velikom parku u Sarajevu 1992. Kako bi sprijecili napade na svog novinara, u Startu BiH napominju da su o svemu obavijestili OSCE-ovu liniju za pomoc novinarima, Savez novinara BiH, te Nezavisnu uniju profesionalnih novinara, ali do dana napada nije bilo reakcija. Napadaci su mu pri odlasku dobacili "Kris, ustaso vidimo se opet."
Pocetkom marta folk-kompozitor i pjevac Nazif Gljiva fizicki je napao novinara “Oslobodjenja” Armana Sarkica zbog napisanog i objavljenog teksta u ovoj dnevnoj novini pod naslovom "Parada kica i malogradjanstine zadala tezak udarac BH muzickoj sceni".
Dvadeset dana poslije Miku Damjanovica, novinara Dnevnog avaza i snimatelja – reportera FTV u Orasju je brutalno pretukao Marko Benkovic Balkan, nekadasnji predsjednik lokalnog HDZ i gradonacelnik Orasja koga je smijenio Karlos Vestendorp.
Benkovic je Damjanovicu nanio teze tjelesne ozljede. Nakon niza verbalnih prijetnji, uz psovke na racun njega kao izdajnika, pracene kanonadom vrijedjanja novinara i struke uz konstataciju da je to sve smece, Benkovic je Damjanovica udario u glavu s ledja. Poslije mnogo udaraca napadnuti novinar je zavrsio u bolnici. Poslije hirurske obrade glave, sivanja i nekoliko primljenih injekcija, upucen je na kucni oporavak. Bivsi predsjednik HDZ-a u Orasju poznat je po nasilnickom ponasanju odranije, ali nije poznato da je ikada bio procesiuran i da je odgovarao za svoja djela.
Prilikom ulaska vjernika u dzamiju “Kralj Fahd” 23. marta i snimanja ulaska bivseg predsjednika Federacije BiH Ejupa Ganica, novinaru i snimatelju “Glasa Amerike”, Mili Jukicu je prislo nekoliko osoba trazeci mu dozvolu za snimanje. Nakon sto je pokazao akreditaciju Glasa Amerike od Jukica je trazeno da preda kasetu iz kamere. U medjuvremenu se oko njih okupila masa ljudi koji su ovog novinara vrijedjali na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Na licu mjesta pojavila su se dvojica policajaca PU Novi Grad koji su pokusali sprovesti Jukica dalje od mase. U jednom trenutku jedan od prisutnih pokusao je otrgnuti Jukicu kameru nakon cega je on predao kasetu. Na zahtjev Jukica da mu se izda potvrda o oduzimanju jedan od prisutnih, koga su nazavli Mubarak, uputio je Jukica da poslije dzume dodje u njegov ured.
U Mubarakovom uredu, koji je inace direktor kompleksa dzamije Kralj Fahd, Jukicu je receno da je dzamija i prostor oko nje teritorij Saudijske Arabije, te da je njegov cin atak na ovu zemlju i da bez njihove dozvole on nije mogao tu snimati.
Kada je policajac Zvonimir Grubesic, koji je bio u Jukicevoj pratnji, obavijestio Mubaraka da snimanje na lokalitetu dzamije nije zabranjeno, direktor kompleksa je na to odgovorio legitimisanjem policajca Grubesica od kojeg je uzeo i broj telefona i adresu PU Novi Grad.
Nakon sto je u Trebinju prilikom polaganja kamena temeljca za izgradnju Osman - pasine dzamije 4. maja pretucen novinar TV Hayata Kenan Cerimagic, u Banjoj Luci je tri dana kasnije, prilikom polaganja kamena temeljca za obonvu Ferhadije, pretucen fotoreporter Avaza Nenad Bozovic. Novinarku Avaza Almasu Bajric od tezih povreda spasio je policajac zaklonivsi je stitom.
Na udaru demonstranata koji su tog dana u Banjoj Luci onemogucili polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije nasli su se i svi drugi novinari i snimatelji.
Zoran Vitorovic, dopisnik Radija Dojce vele, jedan od povrijedjenih novinara, izjavio je za “Nezavisne novine” da je pogodjen u glavu krompirom u kojem je bio metalni predmet.
Fotoreporteru Magnuma Polu Lovu oduzeta je oprema u vrijednosti od 20.000 KM. Kamenjem, jajima i krompirima gadjani su i fotoreporteri Nezavisnih novina, Reportera, Glasa srpskog... Nista bolje nisu prosli ni snimatelji ATV, Nezavisne televizije, ZDF, kao i dopisnici ONASE i AP-a. Posebno su na udaru bili novinari i snimatelji iz Federacije BiH. Redakcija Kontakt radija saopstila je da su demonstranti provocirali njihovog reportera sa lica mjesta, a da je grupa pijanih mladica oko ponoci tog dana pokusala nasilno da udje u prostorije radija prijeteci i vrijedjajuci clanove redakcije.
Pripadnici Prve policijske stanice u Tuzli podnijeli su 15. maja prekrsajnu prijavu protiv bivseg kosarkaskog sudije, a sada vlasnika prodavnice Lewis u Tuzli Zdravka Kurilica zbog napada na novinara Jutarnjih novina Miroslava Petrovica. Kurilic je bez ikakvog povoda najprije verbalno, a zatim i fizicki napao novinara Petrovica i zaprijetio da ce ga ubiti “zbog diranja u familiju”. U jednom od tekstova Petrovic je “dirnuo u familiju Kurilic” tako sto je rekao kako kosarkas Slobode Dite Davor Kurilic igrama nije dokazao je je “veliko pojacanje iz Cibone”.
Ekipa belgijske televizije (RTBF) napadnuta je 11. juna na putu Pale - Sarajevo, a nepoznati napadac oteo je kameru i videotraku sa snimcima optuzenog za ratne zlocine Radovana Karadzica. Napadac je prislonio pistolj na glavu snimatelja Marija Gregova koji mu je potom predao kameru s kasetom. Potom je pocinilac navedenog razbojnistva nestao.
Nekoliko dana kasnije konobar Ferid Dervisevic Fedza fizicki je napao i istukao novinara Oslobodjenja Elvira Basica u ugostiteljskom objektu u Zenici, a potom svoje prijetnje i uvrede nastavio i pred policijom. Novinar je pokusao istraziti prituzbe gradjana u kojima se navodi da je poslovni prostor, vlasnistvo Socijaldemokratske partije, dat u zakup Dervisevicu pod nejasnim okolnostima. Nekoliko dana poslije (prema navodima Osloboddjenja), istom novinaru je zaprijetio smrcu Dervisevicev uposlenik.
U septembru registrujemo u Sarajevu jos jedan neprihvatljiv obracun sa novinarima zbog njihovih tekstova, radio i TV izvjestaja i komentara. Novinar RTV BiH Sabahudin Topalbecirevic bio je zrtva napada selektora kosarkaske reprezentacije BiH Sabita Hadzica koji je u alkoholiziranom stanju, ljut zbog Topalbecirevicevih komentara o neuspjehu reprezentacije na Prvenstvu Evrope i odgovornosti za to, uz uvrede usput slomio i mobitel nesretnog novinara.
Sredinom oktobra Ivica Artmagic, inace nekadasnji predsjednik HDZ u Usori fizicki je napao i pretukao Boru Jelica – novinara Radiopostaje Usora i dopisnika Slobodne Dalmacije te Hrvatskog radija Herceg-Bosna. Jelic je to prilikom zadobio povrede nosa i ramena. Artmagic je i ranije prijetio uposlenim u Radiopostaji Usora zbog objavljivanja policijskih saopcenja u kojima je on oznacen kao pocinitelj brojnih prekrsaja.
Na radnom zadatku, u novembru, fizicki je napadnut i fotoreporter Oslobodjenja Amer Kajmovic u sarajevskom naselju Grbavica. Prilikom pokusaja da napravi fotografije na mjestu gdje se prethodno desila pucnjava Kajmovica je uniformisani policajac udario nogom i zahtijevao da mu preda fotoaparat. Nadlezni u MUP-u su osudili ovakav postupak svog sluzbenika i poduzeli disciplinske mjere.
Redakcije i
novinari su i dalje izlozeni pritiscima, prijetnjama i
fizickim nasrtajima. Od uspostavljanja Linije za pomoc
novinarima (FREE MEDIA) registrovano je 245 novinarskih
prijava, a od 1. januara ove godine do polovine novembra
zabiljezeno je 96 novinarskih zalbi, od cega 56 u Federaciji
BiH, 33 u Republici Srpskoj i 2 u Distriktu Brcko.
Internews B&H i Fakultet politickih nauka u Sarajevu objavili su krajem godine rezultate istrazivanja “Pritisci na elektronske medije u BiH za period januar – novembar 2001”. Od 240 radio i TV stanica u privatnom i javnom vlasnistvu (137 u Federaciji, 98 u RS i 5 Distrikt Brcko) kojima je dostavljen upitnik 222 su dostavile odgovore sto je rezultiralo procentom odziva od 92,50%. Od ukupnog broja cak 114 stanica (51,35%) bilo je izlozeno jednom ili vise oblika pritisaka. Od ukupno 222 stanice njih 78 je dobilo ukupno 1.278 prijetecih telefonskih poziva, 19 ih je dobilo 171 prijetece pismo ili poruku, 30 ih je imalo 54 vanredne finansijske kontrole, 39 je imalo 55 sudskih slucajeva vezanih za prirodu posla, 27 ukupno 39 nasilnih ostecenja opreme, tri stanice su imale pet slucajeva konfiskacije video/audio/stampanog materijala od strane vlasti, 36 ih je imalo 213 slucajeva ogranicenog kretanja ili zabrane pristupa prilikom izvjestavanja, 23 su imale 174 slucaja da su klijenti prestali ili odbili da oglasavaju zbog programske koncepcije stanice, a cak 30 stanica je imalo 52 slucaja fizickih napada vezanih za posao na osoblje radio i TV stanica. Sest stanica uputilo je primjedbe na rad CRA, a 13 na predstavnike lokalnih vlasti.
S pocetka ustavne pobune HDZ i uspostave "Hrvatske samouprave" alarmantno je povecanje prituzbi novinara zbog pritisaka na njih od strane ekstremista HDZ.
U februaru je novinar zagrebackog Vecernjeg lista Nikola Trogrlic napisao da je prilikom otvaranja skole u Boku kod Orasja ukradena torbica supruge ministra policije Mate Jozica. Poslije ga je nazvao jedan lokalni funkcioner i spocitavao mu pisanje o ministrovoj supruzi!? Nedugo zatim Trogrlic je, ponovo u Vecernjem listu opisao akciju zatvaranja nekoliko lokala ciji su vlasnici dugovali poreznim organima. Poslije objavljenog teksta, prema Trogrlicevom kazivanju, ponovo su uslijedili prigovori, ovaj put ministra policije Posavskog kantona Mate Jozica. “Iznenadjen sam stalnim prigovorima policijskih duznosnika koji mi propisuju sta i kako da pisem”, rekao je Trogrlic. Dodao je da to nije prvi put da mu prijete.
Pocetkom februara oglasilo se Nezavisno udruzenje novinara Republike
Srpske i najostrije osudilo anonimne prijetnje upucene
novinarima i urednicima Glasa srpskog i Republike. U
saopstenju se istice da te prijetnje nisu samo verbalne
naravi, vec da su direktno usmjerene na licnu bezbjednost
novinara i urednika ovih novina sa sjedistem u Banja Luci.
Upucena je i kritika lokalnoj policiji zbog neaktivnosti u
zastiti novinara i medija.
U Prijedoru je 10. marta eksplozivom unisten automobil Rezaka Hukovica,
vlasnika i novinara "Nezavisne televizije 101" iz
Sanskog Mosta kao svojevrstan znak zastrasivanja i prijetnji
slobodi javne rijeci. Eksplozija je ostetila i prozore na
okolnim zgradama, a samo zahvaljuci sretnim okolnostima
povrijedjenih nije bilo.
Opstinski odbor Stranke srpskog jedinstva u Doboju optuzio je u martu
banjalucke Nezavisne novine da su pune lazi i kleveta protiv
onih koji politicki ne odgovaraju njihovom vlasniku i njegovim
inostranim mentorima i najavio akciju pod nazivom STOP
NEZAVISNE!
“Prvih dana aprila podmladak SSJ organizovace veliko ciscenje NN sa dobojskih ulica, sto ce se vremenom prosiriti na cijelu RS kao i BiH”, navedeno je u tom saopstenju.
Istog dana kada se oglasila Stranka srpskog jedinstva na adresu vlasnika
Nezavisnih Kopanje stiglo je i pismo u kojem mu se prijeti
smrcu.
Registrujemo i razlicite oblike pritisaka i prijetnji Ivanu Lovrenovicu bh. knjizevniku i publicisti zbog njegovih tekstova i javnih istupa u osnovi kojih dominira potreba za tolerancijom, suzivotom i kulturnom obnovom bh. drustva. Upravni odbor PEN Centra u Sarajevu uputio je u oktobru apel svim relevantnim institucijama u drzavi da se pobrinu za sigurnost Ivana Lovrenovica kojem se, kako je saopsteno, upucuju prijetnje koje bi mogle ugroziti njegov i zivot njegove porodice. Prethodno je reagovao PEN Centar Svedske zbog prijetnji sto su ih Lovrenovicu uputili, kao se navodi u reagovanju, najvisi predstavnici katolicke crkve uz isticanje da je masovno napadan od katolickih novina i asocijacija. Navodi se takodjer da je Lovrenoviceva supruga primila 31. avgusta anonimni telefonski poziv u kojem se porodici Lovrenovic prijeti "Klanjem i silovanjem". Osudi ovakvih prijetnji pridruzila se i Nezavisna unija profesionalnih novinara BiH.
Vrh katolicke crkve u BiH odbacio je bilo kakvu vezu sa navedenim prijetnjama.
Lovrenovic je kolumnista u vise medija u BiH i inostranstvu i beskompromisan je kriticar hrvatskog i svakog drugog nacionalizma i hegemonizma i u tom kontekstu ostar komentator kleronacionalne politike Katolicke crkve u BiH koja je dobrim dijelom u sluzbi esktremista u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Kako je izvjestio nas monitor, upucene su i pismene prijetnje hrvatskih nacionalista predsjedniku Vijeca Radio-televizije Federacije BiH i kolumnisti Oslobodjenja Slavi Kukicu.
Policija u Tuzli ponudila je Marinku Sekulicu Kokezi, dopisniku Radija Dojce Vele iz tog grada, da nadzire njegov stan nakon prijetnji koje je dobio od Munire Subasic i Hatidze Mehmedovic, clanica Udruzenja "Majke enklave Zepa i Srebrenica". Sekulic je dan ranije objavio komentar o, kako je naveo, "skandalu" koji se dogodio na terasi hotela "Lovac" u Srebrenici navodeci da su Subasic i Mehmedovic i jos neke clanice udruzenja bile inicijatori "druzenja" uz razanj, pice i muziku u okviru priprema za odrzavanje komemorativnog skupa u Potocarima kod Srebrenice 11. jula, povodom postavljanja kamena temeljca memorijalnom kompleksu zrtvama masakra nad vise od osam hiljada Bosnjaka od strane srpske vojske. Ovom prilikom podsjecamo na saopstenje Vakufske direkcije, koje je prenijela Novinska agencija MINA (Muslimanska informativna agencija) iz Sarajeva, u kojem je uz ostalo sadrzana prijetnja medijima povodom kritickih napisa i prenosenja reagovanja o pitanju restitucije vakufske imovine. Nakon sasvim korektno prenesenog stava iz Vlade Federacije BiH o nacrtu zakona o restituciji u Dnevnom avazu, iz Vakufske direkcije porucuju: "Gospodo iz vlasti i medija, ne zaboravite da se igrate sa vatrom..." Iz Vakufske direkcije su prethodno upucene i direktne pisane prijetnje komentatoru Oslobodjenja Ziji Dizdarevicu u odgovoru u ovom listu na njegov analiticki napis da ce ga stici kazna "i na onom i na ovom svijetu" zbog njegovih tekstova.
Biljezimo i da je u organizaciji Islamskog omladinskog casopisa Saff i Udruzenja gradjana Mladi muslimani, provedeno potpisivanje peticije protiv magazina Dani i Slobodna Bosna. Oba magazina su oznacena kao antimuslimanska, a peticijom je trazeno da se ove dvije redakcije izvinu muslimanima “zbog nanesenih uvreda”.
Helsinski komitet je tokom godine upozoravao da su i lideri najjace partije u Alijansi vrsili pritiske na neke medije i neke urednike. Upozorili smo posebno na pritiske koje je predsjednik SDP-a vrsio na ljude iz Oslobodjenja.
Sredinom oktobra bivsi policajac zaprijetio je u Sarajevu novinarki Oslobodjenja Vedrani Zivak zbog toga sto je prethodno objavila tekst u kojem se pominje nesreca iz 1995. u kojoj je stradao cetverogodisnji djecak Almir Kolasinac.
Vijecnik SDA u Opcinskom vijecu Novo Sarajevo Ibrahim Dervisevic prijetio je posljednjeg dana oktobra novinaru Oslobodjenja Amiru Terzicu da ce ga “likvidirati”. Terzic, koji se obratio Helsinskom komitetu za ljudska prava u BiH, MUP-u Kantona Sarajevo, portparolu SDA i potpredsjedniku stranke SDA kao i Savezu novinara BiH, tvrdi da ga je isti covjek zelio i podmititi kako bi sutio o nekim njegovim zloupotrebama. Terzic dalje tvrdi da su mu prijetnje upucene u prisustvu svjedoka medju kojima i policije koja nije reagovala.
Vijecnik stranke SDA u Opcinskom vijecu Novo Sarajevo Ibrahim Dervisevic je 30. oktobra, u prisustvu pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo prijetio Terzicu da ce ga “likvidirati”.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH zatrazio je pocetkom novembra od ministra unutrasnjih poslova Kantona Sarajevo da osigura zastitu novinara Oslobodjenja Almira Terzica.
U isto vrijeme biljezimo i napad grupe neidentifikovanih «gradjana» na TV ekipu Republike Srpske u sarajevskom naselju Dobrinja.
Krajem godine nepoznati pocinioci su provalili u prostorije Redakcije magazina Start BiH i tom prilikom otudjili vise tehnickih uredjaja i opreme zbog cega je uveliko otezan rad novinara i izlazenje ovog magazina.
Monitor iz Tomislavgrada izvjestava da je novinarka Ljuba Djikic izlozena pozivu na linc nakon sto je njen sin, takodje novinar, Ivica Djikic u "Feral tribjunu" iznio svoj stav o stanju na tom prostoru i njegovim ziteljima.
Monitor Helsinskog komiteta iz Trebinja informisao je o teskim uvredama i prijetnjama kojima je izlozena novinarka TV Trebinja Biljana Bokic nakon sto je napravila dvije reportaze o jednom socijalno ugrozenom i hendikepiranom gradjaninu.
Iz misije OSCE u BiH zatrazeno je od tadasnjeg clana Predsjednistva BiH Halida Genjca da utice na ponasanje svog savjetnika Ademira Jerkovica koji je u vise navrata vrsio verbalni pritisak na novinara agencije BHP Emira Felica trazeci neosnovano od njega promociju Jerkovica u protokolarnim vijestima.
Programski odbor Radio-televizije Mostar (Federacija BiH - srednja Hercegovina) izrazio je ogorcenje zbog osionog i neprihvatljivog odnosa prema medijima povodom prijetnji i napada vozaca i tjelohranitelja gradonacelnika Mostara Nevena Tomica na novinarsku ekipu ove medijske kuce. U otvorenom pismu RTV Mostar se kaze da je njihova ekipa zatrazila izjavu Tomica povodom obiljezavanja Dana drzavnosti susjedne Republike Hrvatske u zapadnom dijelu Mostara (RTV Mostar se nalazi u istocnom djelu grada gdje je bosnjacka vecina - op.r.). Tomicev vozac i tjelohranitelj smatrao je taj zahtjev provokacijom, pa je uputio "brutalne prijetnje" novinarima RTV Mostar. Gradonacelnik Tomic nije uzeo u zastitu novinare, niti je dao izjavu.
“Cutaces ziv ili mrtav” porucivali su dugo vremena prijedorskom novinaru Zoranu Sovilju iz Kozarskog vjesnika da bi u noci izmedju 20. i 21. novembra ispred ulaznih vrata njegovog stana odjeknula eksplozija. Srecom bez ljudskih zrtava, ali sa jasnom porukom zastrasivanja i sprjecavanja novinara da rade svoj posao. Jos jedan u nizu teroristickih pokusaja gusenja slobode javne rijeci. Sovilj je pisao o trgovini «bijelim robljem» u Prijedoru i okolini.
EKONOMSKO-SOCIJALNA
POZICIJA MEDIJA I NOVINARA
Slijedom opsteg drustveno - ekonomskog stanja i mediji u Bosni i Hercegovini su u izuzetno teskoj situaciji. Posljedica, prije svega, finansijske krize i loseg polozaja uposlenih, nerijesenih vlasnickih odnosa, privatizacijskih propusta pa i malverzacija, nepostojanja kolektivnih, a time i pojedinacnih ugovora, neuredjenosti i iscjepkanosti medijskog trzista i citav niz strajkova zabiljezenih tokom godine.
Radnici Nezavisne televizije ZETEL iz Zenice stigli su i do sudskog spora sa direktorom i vlasnikom ove kuce Zeljkom Lincnerom zbog neisplacenih plata u ukupnom iznosu od oko 200.000 KM (DEM).
U martu su strajkovali uposleni radnici Radio Mrkonjic Grada zahtijevajuci da im se isplate zaostale plate iz prosle godine, a na prste jedne ruke mogu se nabrojati mediji koji se finansiraju iz opstinskih ili kantonalnih budzeta koji imaju redovna primanja.
U privatnim medijima je slicna situacija jer ne postoje nikakvi ugovori koji stite uposlene od samovolje vlasnika.
Stotinjak uposlenih u najstarijem bh. dnevniku Oslobodjenju obustavili su rad u maju, samo nekoliko dana nakon obiljezavanja Medjunarodnog dana slobode medija, zbog neredovnog isplacivanja plata i neuplacivanja doprinosa za penziono i socijalno osiguranje. Uprava Lista je, takodjer, mimo znanja Sindikata umanjila plate za 20 procenata. Nakon propalih pregovora s Upravom radnici su zahtijevali neumanjenu placu i dugo ocekivane pojedinacne spiskove poratnih dugovanja.
“Potcjenjivacki odnos i feudalni metodi izrabljivanja novinara koji se ovdje prakticiraju vec godinama moraju prestati”, porucio je ovim povodom Savez novinara BiH.
Nakon sestodnevnog strajka predstavnici Sindikata radnika i Nadzornog odbora Oslobodjenja postigli su dogovor da u punom iznosu bude isplacena plata za april uz informaciju o pojedinacnim dugovanjima radnicima, da se uplate zaostali doprinosi u socijalno-zdravstveni fond, da se smijeni glavni i odgovorni urednik, formira novi Nadzorni odbor i uspostavi nova uprava ovog dionicarskog preduzeca, da se pripremi potpisivanje kolektivnog ugovora. Radnici su trazili i reviziju privatizacije preduzeca i od Finansijske policije kontrolu poslovanja od 1992. godine. Novina se opet pojavila na trzistu.
Na zalost, nakon privremenog zatisja agonija Oslobodjenja je nastavljena i polozaj ovog dnevnika je i danas izuzetno tezak. U novembru je na mjesto direktora postavljen novi covjek iz reda sada vecinskog vlasnika - Kmecke druzbe iz Slovenije, a novina se stampa u Alden Printu umjesto u OKU, stampariji koja je presla u vlasnistvo Avaza. Podnesena je krivicna prijava protiv bivseg direktora i njegovog zamjenika zbog sumnje u zloupotrebu sluzbenog polozaja.
Dvadeset zaposlenih u Radiju Distrikta Brcko odbili su da prime majsku platu koja je umanjena za 50 odsto odlukom direktora Seada Burica. Rekli su da plata nije osnovni povod buntu, vec cinjenica da direktor ne nudi plan razvoja ovog multietnickog medija. Iz budzeta Distrikta izdvojeno je za ovaj radio svega 60.000 KM (DEM), sto je dovoljno za samo dvije mjesecne plate.
Zbog nerijesenog statusa i trogodisnjeg cekanja na njegovo rjesavanje gorazdanski mediji su u julu obustavili emitiranje programa. U zahtjevima upucenim na adrese rukovodstva, Upravnog odbora te opcinskih i kantonalnih vlasti trazili su isplatu zaostalih plata (u tome trenutku posljednju platu koju su primili bila je ona iz februara) te rjesavanje statusa Radija i Televizije Gorazde.
RTV Gorazde djeluje u sklopu JU Centar za kulturu. Prije tri godine Upravni odbor ove kuce pokrenuo je inicijativu o njihovom izdvajanju. Od tada predstavnici opcine Gorazde kao i osnivaca Bosansko-podrinjskog kantona Gorazde kao investitora u izgradnji objekata za predajnike i releje ne mogu da se sloze oko toga da li da u nadleznost Kantona predje samo Televizija, RTV ili RTV i list Glas Gorazda. Zbog neizdrzivog ekonomskog polozaja uposleni su se odlucili za generalni strajk.
Nacelnik opcine Gorazde Mersudin Kozo najavio je tada da ce od rukovodstva Centra za kulturu traziti podnosenje krivicnih prijava protiv radnika RTV koji su strajkovali. U izjavi za lokalni Radio Praca strajk 24 uposlena Kozo je nazvao bezobrazlukom.
Upravni odbor na celu sa Dzevadom Terovicem najavio je otkaze. “Vi ste najprije radnici organa uprave pa tek onda novinari. Vas postupak znaci automatski otkaz, a poslodavac ima pravo zatraziti naknadu stete koja je u medjuvremenu nastala, izjavio je predstavnik Sindikata radnika organa uprave FBIH Murat Seceragic.
Helsinski komitet osudio je sve pokusaje ucjena i prijetnji radnicima u strajku i pozvao je Vladu i Skupstinu Bosanskopodrinjskog kantona da u sto kracem roku razrijese njihov statusni problem. Na zalost, status RTV Gorazde nije rijesen sve do kraja godine.
“Dnevi avaz” nastavlja sa ekspanzijom i uredjivackom emancipacijom, mada je sada vidljiva, umjesto sa SDA, posebna povezanost sa SDP.
Preduzece “Alden print” koje je u maju 2000. godine kupilo dnevni list Vecernje novine u februaru 2001. je od Agencije za privatizaciju BiH zatrazilo sporazumni raskid kupoprodajnog ugovora! Povod za takav zahtjev bile su obaveze prema dobitnicima nagradne igre “grebalica”, zasnovane na pravosnaznim sudskim presudama, koje nisu bile prikazane u pocetnom bilansu Vecernjih novina.
Uporedo sa zahtjevom kupac je dostavio i obavjestenje da je pokrenuo izdavanje lista Jutarnje novine, s napomenom da su u taj projekat ukljuceni svi radnici Vecernjih novina. Agencija je odbila ponudjeni zahtjev i nalozila kupcu da dostavi kompletnu dokumentaciju kojom se identificira nacin i vrijeme nastanka spornih duznicko-povjerilackih odnosa, te da angazira neovisnu revizorsku kucu koja bi utvrdila kako je Alden print gospodario Vecernjim novinama nakon izvrsene primopredaje. Agencija za privatizaciju oglasila se jos u aprilu kada je odgodila donosenje odluke o sporazumnom raskidu ugovora sa Alden printom, kupcem preduzeca Vecernje novine uz obrazlozenje da je revizija poslovanja jos u toku i tek nakon dobivanja svih relevantnih pokazatelja, odnosno kada se izvrsi kompletna analiza izvrsavanja ugovorenih obaveza, bice donesena odluka o nacinu rjesenja postojece situacije.
Stari akcionari, nekada zaposleni u Vecernjim novinama, fantomski su nestali iz vlasnickih knjiga i akcionarskih spiskova. Stanje u Jutarnjim novinama je i dalje potpuno nejasno, jer je ocito novina nastala i izlazi pod mutnim okolnostima. Bilo je ocito i propusta u samom postupku privatizacije Vecernjih novina. I danas je nejasno kako je nastala nova dnevna novina na opremi, u prostoru i sa ljudima prethodne. Trenutno zaposleni ne primaju plate, redakcija je u medjuvremenu izmjestena iz ranijeg prostora, kadrovi su se rasuli..., a niko nikome ne podnosi racune.
Bez pravnog regulisanja statusa i zastite novinara i drugih medijskih radnika u odnosu na osnivace i poslodavce tesko je ocekivati brzu demokratizaciju medija i zastitu digniteta novinara od kojih vecina danas uz bitku za javnu rijec vodi i moguce i tezu – bitku za golu egzistenciju.
Helsinski komitet za ljudska prava u BiH zajedno sa predstavnicima medija i njihovim udruzenjima i drugim nevladinim i medjunarodnim asocijacijama bice stalno aktivan faktor u unapredjivanju stanja u ovoj oblasti od sustinskog znacenja za afirmaciju i zastitu ljudskih prava i sloboda.
ZAKLJUCAK
Helsinski
komitet za ljudska prava u BiH smatra vrlo vrijednim napredak
u zakonskom normiranju dostupnosti informacija i
depenalizacije klevete, te razvoja samoregulacije u printanim
medijima ustanovljavanjem Vijeca za stampu. Na zalost, prema
dostupnosti informacija nema nuzno aktivnog odnosa nosilaca
vlasti na svim razinama, kao ni novinara koji slabo koriste
ovu mogucnost za sto potpunije obavjestavanje javnosti i
razvijanje analitickog i istrazivackog novinarstva.
Posebno brine nastavak manipulacije medijima, njihovog ucjenjivanja, narocito na lokalnim nivoima, pritisaka i prijetnji redakcijama i novinarima koje su i fizicke naravi, sve do prijetnji smrcu i ugrozavanja zivota novinara i njihovih porodica. Vlasti, pa ni na prostoru dominacije Demokratske alijanse za promjene ne reaguju adekvatno na ovu situaciju koja predstavlja elementarno krsenje ljudskih prava, atakuje na proces demokratizacije i podstice odrzavanje atmosfere straha. Naprotiv, imamo primjere direktnog pritiska iz Alijanse na medije sa licnih i stranackih pozicija.
Nemali broj glasila na lokalnoj razini su bili u sluzbi obnove medjunacionalne netolerancije i odrazvanju logike segregacije i prakse aparthejda, sto je posebno doslo do izrazaja u aktivnostima na uspostavi “hrvatske samouprave” i, potom, pri pokusaju postavljanja kamena temeljca za dzamije u Trebinju i Banja Luci. Jedan broj glasila u RS i na podrucju vladavine HDZ-a, ali i u samom Sarajevu, kontinuirano koristi jezik mrznje. Reagovanje demokratske javnosti na to je sasma sporadicno.
Helsinski komitet za ljudska prava i u ovoj prilici upucuje kritiku medjunarodnoj mirovnoj misiji i posebno OHR-u zbog neodgovornog djelovanja u reformisanju radio-televizijskog sistema u BiH radi horizontalnog i vertikalnog protoka informacija i drugih programskih sadrzaja u cijeloj zemlji, a sto je bitan elemenat normalizacije i demokratizacije bh. drustva, podsticanje tolerancije i vracanje povjerenja medju narodima i gradjanima.
Helsinski
komitet za ljudska prava u BiH poziva novinare, redakcije,
novinarska i druga medijska udruzenja i sindikate da
homogeniziraju svoju aktivnost kako bi ojacali svoju drustvenu
poziciju, ekonomsku i profesionalnu osnovu svog rada. To bi
znacilo, uz ostalo, i poboljsanje uslova i za sistematicno i
sve kvalitetnije pracenje podrucja ljudskih prava i covjekovih
sloboda u BiH kao kljucnog faktora mirovnog procesa u BiH i
njenog demokratskog preobrazaja.
Broj: 07-01/2002