
Deklaracija
o
ljudskim pravima i razaranju
kulturnog pamćenja - stolački slučaj
Svjesni da je osiguranje ljudskih prava preduvjet miru, povjerenju i razvoju unutar svakog društva;
Uvjereni da su održivost i sigurnost prosperita svakog društva kao okvira za ostvarenje ljudskih prava zasnovani na njegovom čitljivom kontinuitetu;
Znajući da je kulturno pamćenje proces kojim društvo ostvaruje kontinuitet štićenjem svog kolektivnog znanja i osiguravanjem uvjeta za (re)konstrukciju identiteta budućim generacijama;
Oslanjajući se na odredbe Povelje UN, Opšte deklaracije o ljudskim
pravima, ženevskih konvencija iz 1949 sa njihovim
protokolima, Haške konvencije o zaštiti kulturnog nasljeđa
u slučaju oružanog sukoba iz 1954, sa njenim protokolima, Međunarodnog
pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i
Deklaracije ICOMOS-a iz
1998.;
Naglašavajući da je očuvanje kulturnog pamćenja sadržano u temeljnom
ljudskom pravu na participaciju u kulturnom životu;
Potvrđujući da su zaštita kulturnog pamćenja, njegovo
predstavljanje i prenošenje budućim pokoljenjima moralne
obaveze, neodvojive od poštovanja dostojanstva ljudskog bića
i spremnosti na zajednički život ljudi i zajednica sa različitim
kulturnim identitetima;
Podsjećajući da je slučaj razaranja kulturnog pamćenja u Stocu, koje
traje od 1992. godine u sklopu oduzimanja temeljnih ljudskih
prava stanovnicima na slobodu, dom, rad, obrazovanje, slobodno
izražavanje vjere, slobodno izražavanje mišljenja, imovinu,
kulturu, život, najsnažnije usmjereno na uništenje
zajednice stolačkih građana, zasnovane na jedinstvu njihovih
različitosti, i njeno trajno preoblikovanje i
iskorijenjivanje sa stolačkih prostora;
Potvrđujući
da razumijevanje stolačkog slučaja razaranja kulturnog
pamćenja ima značaj za bosanskohercegovačko društvo u
cjelini, s obzirom na vrijednost stolačkog naslijeđa i
razmjere njegovog uništavanja;
Naglašavajući da stolački slučaj razaranja kulturnog pamćenja
predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera korišćenja
tog sredstva pri povredi
ljudskih prava u brojnim mjestima u Bosni i
Herecegovini;
Ponavljajući
da jedino objektiviziranje svakog pojedinačnog slučaja daje
uvjete za razumijevanje pojave razaranja, zločina i povrede
ljudskih prava i za uspostavu sustava djelovanja kojima će
takve pojave biti osujećene;
Podsjećajući na trajuću suočenost čovječanstva sa modelom povrede
ljudskih prava kroz razaranje kulturnog pamćenja
Mi, organizatori i učesnici
Međunarodne konferencije:
Ljudska prava i razaranje kulturnog pamćenja – stolački
slučaj
I. Osuđujemo:
poticatelje
i počinitelje priječenja ljudskih prava i povrede
humanitarnog zakona;
one koji njih
pravdaju i nastoje očuvati tekovine njihovog djelovanja,
one koji
nastoje spriječiti obnovu kulturnog pamćenja u Stocu i u
Bosni i Hercegovini;
one koji
stolački slučaj zloupotrebljavaju za produbljavanje
stanja obespravljenosti stolačkih građana;
one koji daju
lažnu sliku o stanju ljudskih prava i naravi kulturnog
pamćenja u Stocu;
one koji smišljaju
nova čitanja historije i nasilno ih upisuju u stolačko
naslijeđe;
one koji na
ruševinama stolačkog naslijeđa ili uz njih potiču,
odobravaju i grade nove i nepoznate oblike, prekrivajući
zaboravom kulturno pamćenje u Stocu.
Njihova djela i njihova imena
bit će predmet našeg javnog bavljenja i javne osude, kojima
pripada i ova Konferencija i svi koraci koji iza nje slijede.
II. Osuđujemo za nečinjenje:
one koji nisu
spriječili počinjena razaranja;
one koji
znaju rušitelje i pojedinosti o njihovom djelovanju a o
tome šute;
one kojih se
stolački slučaj ne tiče;
one koji čekaju
da stolački slučaj bude prekriven zaboravom;
one koji su
odgovorni da stanje promijene, to ne čine;
III. Pozivamo
vladajuće i
utjecajne bosanskohercegovačke i međunarodne strukture,
Republiku
Hrvatsku,
Državnu
zajednicu Srbiju i Crnu i Goru;
bosanskohercegovačke
i međunarodne pravosudne organe;
vladine i
nevladine organizacije,
i
pojedince
da osiguraju sve uvjete i
provedu proces definiranja, utvrđivanja, razumijevanja i
objektiviziranja svih oblika i svih pojedinačnih djela
razaranja kulturnog pamćenja kao povreda temeljnih
ljudskih prava i kršenja humanitarnog zakona;
da osiguraju čvrste
nacionalne i međunarodne pravne instrumente kojima će
biti garantovana zaštita prava na kulturno pamćenje kao
temeljnog ljudskog prava, a njegovo uništavanje i
zaprječavanje kvalificirano i potvrdjivano kao zločin
protiv čovječnosti,
kažnjeni i u svakom budućem pokušaju efikasno
osujećeni;
da pri procesuiranju ratnih
zločinaca pred nacionalnim i međunarodnim sudovima
razaranje kulturnog pamćenja u Stocu i svi slični slučajevi
budu tretirani kao ratni zločin;
da svi sada prisutni oblici
razaranja kulturnog pamćenja u Stocu (srušeni, nezaštićeni
i nerehabilitirani graditeljski spomenici i cjeline, otuđeni
i uništeni pokretni umjetnički i vrijedni predmeti,
rukopisne zbirke i knjižnice, izmijenjeni nazivi ulica i
dijelova grada, religijska i nacionalistička obilježja
postavljena na javnim i tuđim zemljištima, nametnuti
javni i službeni općinski praznici sa namjerom brisanja
kulturnog pamćenja koje se ne uklapa u sliku
ekskluzivističkog nacionalističkog poretka, nametnuto
sedmično radno vrijeme, jezik, rituali i dr.) i njima slični
na drugim mjestima u Bosni i Hercegovini neodložno budu
uklonjeni, a njihove posljedice poništene;
da neizostavno budu započeti
procesi definiranja nacionalnog zakonskog okvira
ostvarenja prava na kulturu, kulturno pamćenje u skladu
sa međunarodnim pravnim dokumentima iz preambule ove
Deklaracije;
Da proces uspostave i održanja
mira u Bosni i Hercegovini bude zasnovan na rehabilitaciji
povrijeđenih ljudskih prava i njhovom poštivanju,
posebno prava na kulturno pamćenje, sadržanog u pravu na
participaciju u kulturnom životu, kako bi proces obnove
građanskog povjerenja, uspostave dijaloga i uvažavanja
zamijenio trajuće procese segregacije, apartheida,
uzurpacije javnih sloboda i prava;
IV. Zahtjevamo:
dovođenje
pred lice pravde svih počinitelja ratnih zločinakao i
svih počinitelja povrede ljudskih prava i humanitarnog
zakona u Stocu, i sličnih zločina na drugim mjestima u
Bosni i Hercegovini, uključujući i zločin razaranja
kulturnog pamćenja;
donošenje
zakona na razini Bosne i Hercegovine o obnovi Stoca, kao i
zakona o obnovi svih područja na kojima je na sličan način
potpuno uništeno kulturno naslijeđe s namjerom uništenja
kulturnog pamćenja i uspostavu mehanizama za njihovo
efikasno provođenje;
uspostavu
fonda za cjelovitu obnovu Stoca, kao i fonda za obnovu
svih područja na kojima je na sličan način naslijeđe
potpuno uništeno.
Organizatori konferencije:
Helsinški komitet za
ljudska prava Bosne i Hercegovine;
Norveški helsinški
komitet za ljudska prava;
Sarajevo, 24. april 2004. godine
Učesnici;
- potpisnici Deklaracije
|
Madeleine
Sjöstedt |
Nefiza
Dautović |
Ivo
Banac |