Deklaracija o ljudskim pravima i razaranju 
kulturnog pamćenja - stolački slučaj

 

Svjesni da je osiguranje ljudskih prava preduvjet miru, povjerenju i razvoju unutar svakog društva;

Uvjereni da su održivost i sigurnost prosperita svakog društva kao okvira za ostvarenje ljudskih prava zasnovani na njegovom čitljivom kontinuitetu;

Znajući da je kulturno pamćenje proces kojim društvo ostvaruje kontinuitet štićenjem svog kolektivnog znanja i osiguravanjem uvjeta za (re)konstrukciju identiteta budućim generacijama;

Oslanjajući se na odredbe Povelje UN, Opšte deklaracije o ljudskim pravima, ženevskih konvencija iz 1949 sa njihovim protokolima, Haške konvencije o zaštiti kulturnog nasljeđa u slučaju oružanog sukoba iz 1954, sa njenim protokolima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i Deklaracije ICOMOS-a  iz 1998.;

Naglašavajući da je očuvanje kulturnog pamćenja sadržano u temeljnom ljudskom pravu na participaciju u kulturnom životu;

Potvrđujući da su zaštita kulturnog pamćenja, njegovo predstavljanje i prenošenje budućim pokoljenjima moralne obaveze, neodvojive od poštovanja dostojanstva ljudskog bića i spremnosti na zajednički život ljudi i zajednica sa različitim kulturnim identitetima;

Podsjećajući da je slučaj razaranja kulturnog pamćenja u Stocu, koje traje od 1992. godine u sklopu oduzimanja temeljnih ljudskih prava stanovnicima na slobodu, dom, rad, obrazovanje, slobodno izražavanje vjere, slobodno izražavanje mišljenja, imovinu, kulturu, život, najsnažnije usmjereno na uništenje zajednice stolačkih građana, zasnovane na jedinstvu njihovih različitosti, i njeno trajno preoblikovanje i  iskorijenjivanje sa stolačkih prostora;

Potvrđujući da razumijevanje stolačkog slučaja razaranja kulturnog pamćenja ima značaj za bosanskohercegovačko društvo u cjelini, s obzirom na vrijednost stolačkog naslijeđa i razmjere njegovog uništavanja;  

Naglašavajući da stolački slučaj razaranja kulturnog pamćenja predstavlja jedan od najreprezentativnijih primjera korišćenja tog sredstva pri povredi  ljudskih prava u brojnim mjestima u Bosni i Herecegovini;

Ponavljajući da jedino objektiviziranje svakog pojedinačnog slučaja daje uvjete za razumijevanje pojave razaranja, zločina i povrede ljudskih prava i za uspostavu sustava djelovanja kojima će takve pojave biti osujećene;

Podsjećajući na trajuću suočenost čovječanstva sa modelom povrede ljudskih prava kroz razaranje kulturnog pamćenja

 

Mi, organizatori i učesnici Međunarodne konferencije: 
Ljudska prava i razaranje kulturnog pamćenja – stolački slučaj
  

I. Osuđujemo: 

Njihova djela i njihova imena bit će predmet našeg javnog bavljenja i javne osude, kojima pripada i ova Konferencija i svi koraci koji iza nje slijede.

 

II. Osuđujemo za nečinjenje:

 

III. Pozivamo

  1. da osiguraju sve uvjete i provedu proces definiranja, utvrđivanja, razumijevanja i objektiviziranja svih oblika i svih pojedinačnih djela razaranja kulturnog pamćenja kao povreda temeljnih ljudskih prava i kršenja humanitarnog zakona;

  2. da osiguraju čvrste nacionalne i međunarodne pravne instrumente kojima će biti garantovana zaštita prava na kulturno pamćenje kao  temeljnog ljudskog prava, a njegovo uništavanje i zaprječavanje kvalificirano i potvrdjivano kao zločin protiv čovječnosti,  kažnjeni i u svakom budućem pokušaju efikasno osujećeni;

  3. da pri procesuiranju ratnih zločinaca pred nacionalnim i međunarodnim sudovima razaranje kulturnog pamćenja u Stocu i svi slični slučajevi budu tretirani kao ratni zločin;  

  4. da svi sada prisutni oblici razaranja kulturnog pamćenja u Stocu (srušeni, nezaštićeni i nerehabilitirani graditeljski spomenici i cjeline, otuđeni i uništeni pokretni umjetnički i vrijedni predmeti, rukopisne zbirke i knjižnice, izmijenjeni nazivi ulica i dijelova grada, religijska i nacionalistička obilježja postavljena na javnim i tuđim zemljištima, nametnuti javni i službeni općinski praznici sa namjerom brisanja kulturnog pamćenja koje se ne uklapa u sliku ekskluzivističkog nacionalističkog poretka, nametnuto sedmično radno vrijeme, jezik, rituali i dr.) i njima slični na drugim mjestima u Bosni i Hercegovini neodložno budu uklonjeni, a njihove posljedice poništene;

  5. da neizostavno budu započeti procesi definiranja nacionalnog zakonskog okvira ostvarenja prava na kulturu, kulturno pamćenje u skladu sa međunarodnim pravnim dokumentima iz preambule ove Deklaracije;

  6. Da proces uspostave i održanja mira u Bosni i Hercegovini bude zasnovan na rehabilitaciji povrijeđenih ljudskih prava i njhovom poštivanju, posebno prava na kulturno pamćenje, sadržanog u pravu na participaciju u kulturnom životu, kako bi proces obnove građanskog povjerenja, uspostave dijaloga i uvažavanja zamijenio trajuće procese segregacije, apartheida, uzurpacije javnih sloboda i prava;

IV. Zahtjevamo:

Organizatori konferencije:

Helsinški komitet za ljudska prava Bosne i Hercegovine;

Norveški helsinški komitet za ljudska prava;

 

Sarajevo, 24. april 2004. godine

 

Učesnici; - potpisnici Deklaracije  

Madeleine Sjöstedt
Thomas Stokholm
Hector Gullan
Charles Tucker
Amra Hadžimuhamedović
Amer Medar
Mehmed Dizdar
Enver Đuliman
Silja Nordahl
Lillian Hjorth
Orjana Mujkić
Valery Perry
Fehim Hadžimuhamedović
Amila Smajović
Džamna Duman
Midhat Izmirlija
Amela Medar
Nermin Tuka
Anel Delić
Edin Mulać
Anesa Karaica
Dunja Blažević
Hasan Balić
Alma Duman

Nefiza Dautović
Zoran Turković
Samija Rizvanović
Izet Rizvanbegović
Idriz Mezit
James Scaminaci
Elma Prcić Bilić
Larissa Vetters
Mirza Hasan Ćeman
Edin Tuka
Esved Vele
Mehmed Deković
Seid Smajkić
Amer Ovčina
Nick Thorpe
Demir Mahmutćehajić
Adnana M. Čamdžić
Rusmir Mahmutćehajić
Halida Mahmutćehajić
Vojka Đikić
Adam Seligman
Tina Wik
Hasan Pervan
Marie Larsson

Ivo Banac
Robert Hårdh
Miroslav Đurđević
Peter Öholm
Jadranka Sidran
Nerin Dizdar
Amela Hasić
Mehmed Bublin
Henrik Ofstad
Marko Oršolić
Ranko Lučić
Clara Mannheimer
Dubravko Lovrenović
Lejla Hodžić
Nejra Baralić
Fadil Obradović
Goran Đapić
Vera Đapić
Muhamed Džemidžić
Živica Abadžić
Mirsad Pandžić
Aida Samardžić
Vedran Džemidžić