INFORMACIJA
o boravku misije helsinskih komiteta u Bugojnu 26. maja 1997. godine

Predstavnici helsinskih komiteta, boravili su u misiji utvrdjivanja cinjenica o stanju ljudskih prava u Bugojnu. U sastavu misije su bili: Srdjan Dizdarevic, clan Izvrsnog komiteta Medjunarodne helsinske federacije i predsjednik Helsinskog komiteta za ljudska prava u BiH, Anne-Marie Bostrom, clan Helsinskog komiteta Svedske, Nils Andersen, clan Helsinskog komiteta Francuske, Mustafa Cero, Helsinski komitet BiH. Uz clanove misije, u Bugojnu je boravio i Roland Salvisberg iz Ureda Visokog predstavnika.
U toku boravka u Bugojnu, clanovi misije su razgovarali sa nacelnikom Dzevadom Mlacom kao predstavnikom vlasti i vladajuce Stranke demokratske akcije, sa predstavnicima HDZ-a, kao i sa predstavnicima Liberalne stranke i Socijaldemokratske partije.
Misija se srela sa sedamdesetak gradjana hrvatske nacionalnosti koji su svjedocili o raznovrsnim oblicima krsenja ljudskih prava cija su oni bili zrtva. Misiji je predato 47 pismenih individualnih predstavki u kojima su opisane pojave ugrozavanja ljudskih prava i sloboda. Razgovarano je i sa predsjednikom lokalnog "Dobrotvora" kao reprezentantom bugojanskih Srba.
Misija je obisla katolicko groblje Causlije koje je unisteno nakon okoncanja sukoba HVO i Armije BiH, naselje Lug u koje se vratilo 16 Hrvata u okviru pilot-projekta i u kome je jedna kuca iz istog projekta minirana i do temelja unistena 16. maja ove godine.
Bugojno je od pocetka rata dozivjelo korijenite demografske promjene. Prije rata, tu je zivjelo oko 47.000 stanovnika, a sada 31.000. Broj Hrvata prije rata je bio priblizan cifri od 16.000 dok ih danas u Bugojnu zivi oko 2.000. Broj Srba je sa oko 9.000 pao na oko 300. U Bugojnu danas zivi oko 8.500 izbjeglica od kojih je vecina iz Jajca i Prozora.
Ekonomska situacija je veoma losa. Prije rata, u Bugojnu je bilo oko 20.000 zaposlenih, a sada se broj onih kojim imaju posao krece oko 2.000. Medju zaposlenim, ima 10 Srba i 26 Hrvata. Sankcije koje su nametnute ovom gradu zbog opstrukcija u formiranju Prijelaznog opstinskog vijeca onemogucavaju pokretanje privrednih kapaciteta, a time i zaposljavanje.
Misija je svoju paznju usmjerila na tri kljucna pitanja: polozaj manjina, uslove za povratak izbjeglica i pripremu opstinskih izbora.
Na temelju utvrdjenih cinjenica, misija konstatuje da se u Bugojnu vec godinu dana postuje sloboda kretanja. To, medjutim, nije stvorilo uslove niti za sigurniji polozaj manjinskih nacionalnih grupa niti uslove za povratak izbjeglica i raseljenih lica. Osnovne prepreke leze u nepostojanju politicke volje kod lokalnih vlasti da se ne vecinskim narodima obezbjede pretpostavke za licnu i imovinsku sigurnost.
Zabiljezeno je 932 slucaja krsenja ljudskih prava gradjana hrvatske nacionalnosti u koje spadaju i fizicki napadi i raznovrsni oblici maltretiranja. Imovina nije vracena vlasnicima - Hrvatima pa cak ni onim koji su se vratili u Bugojno u okviru pilot-projekta.
Naime, povratnici su ostvarili pravo na stanovanje posto su im vracene kuce ili stanovi, ali im nisu vraceni drugi objekti u licnoj svojini kao sto su ugostiteljski objekti, zanatske radnje, poljoprivredne masine i drugo cime bi im se omogucila ekonomska samostalnost. Prema navodima nasih sagovornika, HDZ i SDA su postigli sporazum da se cjelokupna privatna imovina vrati onim gradjanima koji su se vratili u okviru pilot-projekta. Ovom mjerom nisu obuhvaceni ostali gradjani - Hrvati i Srbi koji su zivjeli u toku rata niti drugi potencijalni povratnici iz reda hrvatskog i srpskog naroda. Lokalne vlasti su i ovaj put ponovile tezu prema kojoj se prvo treba omoguciti povratak u Jajce i Prozor izbjeglicama koje su nasle utociste u Bugojnu pa tek onda racunati na povratak Hrvata i Srba u svoje kuce i stanove.
Kada se radi o povratku izbjeglih i raseljenih lica, moze se zakljuciti da i kod lokalnog stanovnistva i kod izbjeglih i raseljenih lica postoji izrazena volja za otvaranjem procesa povratka. Kao osnovne prepreke se navode licna i imovinska sigurnost i administrativne prepreke.Prisutan je problem komunikacija cime je onemoguceno istinito informisanje izbjeglih i raseljenih lica o stanju njihove imovine, raspolozenju lokalnog stanovnistva prema sugradjanima koji su van Bugojna i slicno.
Uspostava telelfonskih i putnih komunikacija jedna je od pretpostavki za otvaranje procesa povratka.
U razgovorima sa gradjanima hrvatske nacionalnosti, misija je stekla uvid u konkretne pojave krsenja ljudskih prava. Vilim Tomic, jedini Hrvat koji je vlasnik ugostiteljske radnje izvjestio je misiju o tome da mu je trinaest puta u radnju podmetana eksplozivna naprava. Danica Srsen, koja je, po odobrenju opstinskih vlasti, otisla na lijecenje van Bugojna i koja nije bila u mogucnosti da se vrati u odredjenom roku, zatekla je po povratku stanare u svom stanu. Do danas nije ostvarila pravo da se vrati u svoj stan. Anku Radijelovic i njenu kcerku su pretukli njeni sustanari, izbjeglice iz Prozora. Kada je slucaj prijavila lokalnoj policiji, jedan od policajaca je istukao istim stapom kojim je prethodno bila pretucena.
Politicke partije, sem SDA, iskljucene su iz politickog zivota Bugojna. Posto nije formirano Prijelazno opstinsko vijece, samo je Stranka demokratske akcije zastupljena u lokalnoj vlasti.
Sve politicke stranke su do izbora 1990. imale prostorije u zgradi Opstine. Po okoncanju izbora, sve stranke su izbacene iz tih prostora.
Pored problema sa prostorom, lokalne politicke partije imaju finansijske poteskoce. Nije bilo prituzbi na ometanje stranaka u njihovom djelovanju.
Misija se uvjerila da vlada veoma malo interesovanje za predstojece opstinske izbore. Broj onih koji su se upisali u biracke spiskove je neznatan sto ozbiljno dovodi u pitanje legitimitet lokalnih izbora zakazanih za septembar ove godine. Odsustvo interesovanja za izbore ozbiljno dovodi u pitanje tek zapoceti proces demokratizacije i osnazuje nedemokratske tendencije.
U zakljucku, misija konstatuje da su procesi primjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, posebno u segmentu prava izbjeglica i raseljenih lica na povratak u svoje domove i aspekt postovanja ljudskih prava, potpuno blokirani u slucaju Bugojna. Sadasnje stanje namece obavezu kako medjunarodnoj zajednici tako i demokratskim snagama u BiH aktivniji odnos prema stanju u ovom gradu i preduzimanje konkretnih mjera na primjeni civilnih aspekata Dejtonskog sporazuma.

Sarajevo, 27. maja 1997. Godine