O nama

Helsinški komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini osnovan je 11. februara 1995. godine. Komitet je nezavisno, nevladino i neprofitno udruženje građana čiji je cilj promovisanje i zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini.

U ostvarivanju svog cilja, Komitet se posebno angažuje na:

• promovisanju ljudskih prava;

• sistematskom praćenju stanja ljudskih prava u BiH;

• reagovanju na pojave kršenja ljudskih prava;

• pružanju profesionalne pravne pomoći građanima čija su prava ugrožena;

• upućivanju sugestija i prijedloga zakonodavnim tijelima kako bi novi i postojeći zakoni bili usklađeni sa međunarodnim standardima na polju ljudskih prava;

• objavljivanju redovnih i povremenih izvještaja i publikacija koje se odnose na ljudska prava;

• medijatizaciji problematike ljudskih prava;

• organizovanju javnih debata na temu ljudskih prava;

• sticanju uvida i objavljivanju izvještaja o položaju nacionalnih i vjerskih manjina, o stanju u zatvorima, o funkcionisanju pravosuđa i policije, o slobodi medija i o pojavama diseminacije mržnje putem javnih glasila;

• praćenju stanja u oblasti informisanja, slobode izražavanja i slobode medija kao i sistematsko praćenje pojava jezika mržnje u sredstvima informisanja u BiH;

• unapređenju kontakata i saradnje sa srodnim organizacijama u svijetu, posebno sa nacionalnim helsinškim komitetima i Međunarodnom helsinškom federacijom, kao i uključivanju Helsinškog komiteta u aktivnosti na zaštiti ljudskih prava van BiH;

ČIanstvo u Komitetu, pored njegovih osnivača, može steći svako ko prihvata Statut i izrazi želju da radi na ostvarivanju ciljeva Helsinškog komiteta.

Organi Komiteta su: Skupština, kao najviši organ odlučivanja, Upravni odbor i predsjednik.

Helsinški komiteti, koji trenutno djeluju u 44 zemlje, temelje svoju aktivnost na Završnom dokumentu usvojenom na Samitu Konferencije o evropskoj bezbjednosti i saradnji koji je održan u Helsinkiju 1975. godine, kao i na dokumentima koji su nakon njega usvojeni. Svojedobno, Helsinški Završni dokument je bio jedini politički i moralno obavezujući akt koji je nastojao povezati mir i bezbjednost sa poštovanjem ljudskih prava. KEBS, koji ce 1994. godine prerasti u Organizaciju o evropskoj bezbjednosti i saradnji, imao je u vrijeme Helsinškog samita 35 zemalja članica.

Radi obezbjeđivanja strukture kroz koju bi se nezavisni helsinški komiteti mogli međusobno podržavati i jačati pokret za ljudska prava, 1982. godine osnovana je Međunarodna helsinška federacija. Međunarodna helsinška federacija održava kontakte sa pojedinicima i grupama koje se angažuju na pitanjima ljudskih prava tamo gdje ne postoje helsinški komiteti. Federacija se bavi i prikupljanjem informacija i dokumenata o stanju ljudskih prava u državama članicama KEBS. Te informacije ona dostavlja vladama, međunarodnim organizacijama, štampi i široj javnosti.

Na redovnoj godišnjoj skupštini Međunarodne helsinške federacije održanoj u glavnom gradu Litvanije Vilnusu, 17. novembra 1996. godine, Helsinški komitet za ljudska prava u BiH je primljen u punopravno članstvo ove organizacije.

Helsinški komitet za ljudska prava u BiH je jedan od dobitnika Nagrade za prava čovjeka "Sloboda - Jednakost - Bratstvo” Francuske Republike za 1996. godinu, koju je lično uručio Predsjednik Republike Francuske Žak Širak.

HELSINŠKI ZAVRŠNI AKT

Poglavlje VII

Poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda uključujući slobodu mišljenja, savjesti i uvjerenja
Zemlje učesnice će poštovati ljudska prava i osnovne slobode, uključujući slobodu mišljenja, savjesti, religije i uvjerenja za sve bez obzira na rasu, pol, jezik ili religiju.
One će promovisati i ohrabrivati stvarno ostvarivanje građanskih, političkih, ekonomskih, socijalnih, kulturnih i drugih prava i sloboda što skupa proističe iz inherentnog dostojanstva ljudskog bića i koja su presudna za njegov slobodan i potpun razvitak.
U ovom okviru, zemlje učesnice će priznati i poštovati slobodu pojedinca na privatnu i javnu vjeroispovjest, na vjeru i uvjerenje u skladu sa onim što mu diktira njegova lična savjest.
Zemlje učesnice na čijim teritorijama žive nacionalne manjine će poštovati prava na jednakost pred zakonom lica koja pripadaju tim manjinama; omogučiće im puno pravo na uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda i na taj način ce zaštititi njihova legitimna nastojanja u ovoj oblasti.
Zemlje učesnice prihvataju univerzalni značaj ljudskih prava i osnovnih sloboda čije je poštovanje osnovni faktor mira, pravde i blagostanja neophodnih za obezbjeđivanje razvoja prijateljskih odnosa i saradnje među njima i među svim zemljama.
One će kontinuirano poštovati ova prava i slobode u njihovim međusobnim odnosima i istrajavaće, svaka za sebe i zajedno sa drugim zemljama, kao i u saradnji sa Ujedinjenim Nacijama, na njihovom promovisanju i stvarnom poštovanju.
One potvrđuju pravo pojedinca da poznaje svoja prava i obaveze u ovoj oblasti i da djeluju u skladu s tim.
Na polju ljudskih prava i osnovnih sloboda, zemlje učesnice će postupati u skladu sa ciljevima i principima Povelje Ujedinjenih Nacija i Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima. One će, također, ispuniti svoje obaveze koje proističu iz međunarodnih deklaracija i sporazuma u ovoj oblasti, uključujući Međunarodnu Konvenciju o ljudskim pravima.

▲ na vrh